Mjere kojima HZZO nastoji racionalizirati potrošnju u zdravstvenom sustavu, koje nastupaju početkom rujna, dočekane su s neodobravanjem jer, upozoravaju neki, znače rezanje prava pacijenata. O novim mjerama razgovaramo s direktorom HZZO-a Sinišom Vargom.
Što nov način slanja na preglede i pretrage znači za pacijente?
Najviše će se promjena dogoditi u četiri osnovne dijagnoze: šećernoj bolesti, visokom tlaku, kroničnoj plućnoj bolesti (KOPB) i astmi. Tu obiteljski liječnici moraju preuzeti svoju ulogu jer su to dijagnoze na čije liječenje odlazi 50% sredstava, odnosno oko 9 milijardi kuna.
Znači li to da pacijenti više na kontrole neće ići „svom specijalistu“ u bolnicu nego da će liječenje potpuno preuzeti obiteljski liječnik?
Pojam „svoj specijalist“ nastojimo ukinuti. U novom modelu upućivanja razlikujemo specijalističku od konzilijarne zdravstvene zaštite. To znači da liječnik obiteljske medicine liječi svog pacijenta, ali ga i šalje na preventivne preglede k specijalistu. S druge strane, na specijalističko-konzilijarni pregled idu oni pacijenti kod kojih se pokaže da se osnovna bolest ne može na pravi način stabilizirati. Slanje na specijalističko liječenje danas je pravilo, a mi želimo da postane iznimka.
Koliko je specijalističko liječenje skuplje od onog obiteljskog liječnika?
Četiri puta skuplje. Danska, koja je to provela prije 25 godina, racionalizirala je sustav 30%. Mi na raspolaganju imamo 18,5 milijardi kuna, to znači uštedu od oko 6 milijardi.
Hoće li nove mjere smanjiti liste čekanja, na kojima je 300.000 ljudi?
Apsolutno. Onog trenutka kada pacijenti koji tamo ne trebaju biti ne budu u bolnicama, oslobađaju se resursi za one kojima je ta skrb potrebna. Već danas imamo 8% manje upućivanja u bolnice nego u veljači 2012.
Koliko je etično nagrađivati liječnika za „neodobravanje“ bolovanja?
Cilj je da se u pacijenta obavi brza dijagnostika i terapija te da se što prije vrati na posao. Imamo više od 14 milijuna dana bolovanja godišnje, a za vrijeme bolovanja pacijent je isključivo sjedio doma i mirovao, a nije aktivno liječen. Broj dana na bolovanju stoga se produljivao jer nije došlo do spontanog samoizlječenja. Tako je 2009. stopa bolovanja bila iznad 4,5 posto, a onda je uz određene mjere 2012. smanjena na 3,11. Cilj nam je europski prosjek od 2,5%.
Hoće li onda i koliko liječnici biti nagrađivani smanje li bolovanja, odnosno kažnjeni ako pacijentu uskrate opravdano bolovanje?
Naš je model vrednovanje rada i tu razlikujemo liječnike koji aktivno liječe pacijente i imaju stopu bolovanja u normalnoj razini od liječnika kojima je životna filozofija napisati recept i uputnicu. Za postizanje ciljanih vrijednosti liječnici će dobivati nešto više novca. Oni koji neopravdano uskrate bolovanje pacijentu bit će kažnjavani sa 3 do 6 tisuća kuna, a može im biti i raskinut ugovor s HZZO-om.
Izjavili ste da ćete bolovanja „kresati“ na komplikacijama u trudnoći. Što to znači za trudnice?
U 2012. imali smo 71% trudnica koje su bile na bolovanju zbog komplikacija. U odnosu na EU to je omjer 1:7. Zato smo ingerenciju na otvaranje bolovanja prebacili s obiteljskih liječnika na ginekologe, što je rezultiralo smanjenjem u 2013. pa je sada odnos 4:1. Intencija je da se još više približimo EU, no to znači da bi se u suradnji s drugim ministarstvima trudnicama trebalo omogućiti da rade na lakšem radnom mjestu, a ne da preventivno idu na bolovanje.
Najavili ste uvođenje jedinstvene cijene za policu dopunskog osiguranja od 70 kuna. Nije li to pogodovanje bogatijima i udar na najsiromašnije?
Nalaz državne revizije upućuje da cijene premija za dopunsko osiguranje moraju biti unificirane. Naši izračuni govore da cijena ne može biti niža od 70 kuna, a mi smo o tome razgovarali i sa sindikatom umirovljenika i s udrugama. Ta je populacija ranjiva, no broj takvih osiguranika nije toliko velik da bi radio problem, a i pitanje socijalnih mjera mora dolaziti iz drugih sfera, a ne kroz protuzakonite administrativne mjere.
>>EU: Država dopunsko zdravstveno mora prepustiti privatnicima