I Afganistanci me pitaju: Kolinda, hoćete li biti predsjednica?

Petak, 23. svibnja Čobanac i roštilj u mazar-e-esharifu

Dok smo u petak u ranu zoru slijetali u zračnu luku, sunce je već nemilosrdno peklo afganistansku pustinju u kojoj se smjestio Mazar-e-Sharif. To je četvrti po veličini grad u Afganistanu, s oko 400 tisuća stanovnika. Glavni grad je pokrajine Balkh i povezan je autocestama, tzv. ring road, prema Kunduzu na istoku, Kabulu na jugoistoku, Heratu na zapadu i Uzbekistanu na sjeveru. Izlazim iz zrakoplova, zrak je čist, proziran, još se nije počela dizati prašina. Svrha puta je redovni posjet terenu, pripreme za Summit NATO-a u Walesu u rujnu i završetak misije ISAF-a, uz obilazak hrvatskog kontingenta, informiranje i brifinzi na terenu, praćenje projekata, priprema novih... Promatram svoju sobu nazvanu "Zagreb" i zaključujem da je pravi luksuz u odnosu na one u kojima sam navikla boraviti u Afganistanu. Preskačem predviđeni odmor od nekoliko sati jer nemam vremena za gubljenje. Ovih nekoliko dana na terenu svi želimo iskoristiti što je moguće bolje.

Kamp Marmal u Mazar-e-Sharifu sjedište je ISAF-ova regionalnog zapovjedništva sjever (RC North). Od siječnja 2008. ISAF održava kontrolu nad vojnom i civilnom zračnom lukom Mazar-e-Sharifa. Petak je dan za molitvu u Afganistanu te se ne radi. Obilazim ogromnu bazu koja se proteže na petnaestak četvornih kilometara, upoznajem hrvatski kontingent u sastavu ISAF-a, međunarodne mirovne operacije temeljem mandata UN-a. Nastavljam s brifinzima o raznim komponentama operacije i opremi. Slijedi ugodan ručak s pripadnicama HRVCON-a, kojih ima iznenađujuće mnogo u odnosu na druge nacionalne kontingente. Osjeća se nostalgija za domovinom, za obitelji, ali fascinantne priče o patrolama i susretima s lokalnim stanovništvom ubrzo postaju glavna tema razgovora. Dvije su od njih raspoređene kao takozvani gunneri, odnosno strijelci. Pokušavam zamisliti te krhke djevojke kako rukuju teškim oružjem na krovu vozila. Svaka im čast. Sposobne su i hrabre! Ponosim se njima! Potom slijedi razgovor s visokim civilnim predstavnikom te s vojnim zapovjednikom Sektora sjever, njemačkim generalom.

Potkraj dana, nakon probdjevene noći, provedene u zrakoplovima iz Bruxellesa preko Istanbula, moram uložiti dodatni napor kako bih mogla pozorno pratiti izlaganje. Koncentracija ipak ne popušta jer me oduševljavaju rezultati, a znam da nas još čeka večera s hrvatskim kontingentom. Već tradicionalno, naši vojnici pripremili su vrhunski čobanac i roštilj. Prilika je to i njima da se okupe oko stola kao obitelj, uz domaću hranu, za promjenu od svakodnevne vojničke kuhinje. Lijepo je osjećati se kao doma... Dom ne čini prostor između četiri zida, već ljudi koji u njemu žive... Proveli smo oko dva i pol sata u opuštenom, ugodnom društvu. Zahvalna sam im na požrtvovnosti. Na profesionalizmu. Ali i na neposrednosti i toplini kojom me uvijek primaju. Svladava me umor i brzo tonem u san unatoč buci helikoptera koji nadlijeću nad metalnim krovom kontejnera.

Subota, 24. svibnja

Svaki smiješak kao bljesak nade

U subotu rano ujutro posjet regionalnom Centru za medije i informiranje, ustrojenom uz pomoć koalicijskih snaga, posebno njemačkog kontingenta. Njemačka u Afganistanu ima treći po veličini kontingent koalicijskih postrojbi, odmah iza SAD-a i Velike Britanije. I moja je uprava pridonijela razvoju centra kroz program "Virtualni put svile", kojim osiguravamo pristup internetu i video-telekonferencijsku opremu za 22 sveučilišta i niz drugih obrazovnih ustanova i udruga civilnog društva. Svjedočimo napretku, ali i činjenici da žene čine otprilike pola zaposlenika. No, brine me da će odlaskom Nijemaca centar morati tražiti financiranje drugdje... Informiranje i obrazovanje apsolutno su najjače oružje protiv svake radikalne ideologije i bit će ključni za uspjeh ove izmučene države. Uživam u vožnji slikovitim gradom. Primjećujem da se Mazar dosta razvio od mog posljednjeg posjeta, u lipnju 2012. No, velika većina žena nosi intenzivno plave burke, iako ulicom hodaju bez muške pratnje. Surova je stvarnost da je u mnogim područjima sukoba danas opasnije biti žena nego vojnik... Puno radimo na provedbi relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti o zaštiti žena i djece u ratnim sukobima, ali i u integriranju uloge žene u procesu pomirbe, Puno je još posla pred nama...

Voće i namirnice izloženi su na ulicama ispred dućana, a komadi mesa vise na otvorenom, uz samu cestu, u oblacima prašine koju podižu vjetar i vozila. Za neke promjene trebat će više vremena...

U njemačkom konzulatu nalazim se s guvernerkom Jowzyan Province, gospođom Sayerom Shekib, neustrašivom ženom koja je u vrijeme talibanske vlasti vodila privatnu školu za djevojčice te i danas prkosi brojnim prijetnjama ekstremista kojima smeta obrazovanje djevojčica. Odlazimo prema sveučilištu Balkh gdje razgovaramo o programu Virtualni put svile. Potom među studente novinarstva i međunarodnih odnosa. Djevojke sjede s jedne strane stola, a mladići s druge. Drago mi je ipak da su svi u istoj prostoriji. Donedavno to nije bilo moguće. U proteklih nekoliko godina koliko dolazim u Afganistan zapažam ogroman napredak među đacima i studentima. Lijepo mi je među tim mladim ljudima. Iskreno se radujem i potičem ih da nastave vrijedno učiti. Znanje je najveća snaga koju od nas mogu dobiti!

Opet vožnja gradom, prema guvernerovoj palači. Prašina u zraku, zadržavam pogled na licu starca koji promatra našu kolonu kako polako klizi kroz gužvu. Nije ravnodušan, u očima mu vidim znatiželju i tumačim je kao volju za životom. Ljudi su živnuli, nema onog straha kao prije nekoliko godina. Možda on i u meni prepoznaje vjeru u bolje dane koji dolaze za njegov narod. Ovdje je pogled ljudi, mladih ili starih, opterećen teškom prošlošću, gotovo četrdeset godina rata, za koju kao da ne vjeruju da polako prolazi. Zato je svaki smiješak kao bljesak nade. Iz emocionalnog razmišljanja u realnost me vratio zaista fascinantan razgovor s moćnim guvernerom provincije Balkh, Attom Muhammadom Nurom. Na kraju objeda postavlja mi pitanje koje me iznenađuje, ne mogu ga izbjeći ni u tom kutku svijeta. "Kolinda, hoćete li se kandidirati na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj?" A neki još misle da je Hrvatska mala i nevažna! Ne, nije!

Novinari čekaju na ulazu u zgradu da bi odgovorili na nekoliko pitanja te nakon toga odlaze u posjet lokalnoj školi za djevojčice, čiju je biblioteku opremila Hrvatska. Njihov je entuzijazam zarazan. Potičem ih da uče, da idu u školu jer obrazovanje otvara sva vrata. Sjetih se svoje mame kako me je poticala na školovanje. Da nije bilo tako dobre mame, ne bih danas bila ovdje. Ne znam gdje bih uopće bila danas...

Odlazimo prema zračnoj luci i kanadskim zrakoplovom letimo u Kabul. Helikopterom s KAIA-e do sjedišta ISAF-a. Prošlo je tek nekoliko mjeseci otkako sam prošli put bila ovdje no grad kao da je još više nabujao. Ima sve više novih, staklenih, šarenih zgrada. Odlazim do svog kontejnera u Florence Villageu. Minijaturna oaza usred ratne zone. Ruže su u punom cvatu, a grmlje honeysuckle (orlovi nokti) intenzivno miriše. Radna večera kod veleposlanika Mauritsa Jochemsa, visokog civilnog predstavnika. U ranu zoru budi me cvrkut ptica. Gotovo nestvarno... Pustinjski zrak na ovoj nadmorskoj visini danju podjednako umara kao što noću odmara.

Nedjelja, 25. svibnja

Izborni dan i rođendan generalice Garašić

Dan izbora za EU parlament. Radni doručak s pripadnicima hrvatskog kontingenta koji su raspoređeni u Kabulu, a onda svi zajedno idemo na biračko mjesto. Izbori su dobro organizirani i ponosni smo što daleko od domovine možemo obaviti građansku dužnost. Generalici Gordani Garašić danas je rođendan. Ovdje se najprije zaželi sigurnost za život, a onda zdravlje i sve drugo. Obavezna točka na kojoj se uvijek zaustavim je i vatrogasna jedinica iz BiH. Pijemo dobru tursku kavu čiji se miris miješa s laganim vjetrom i vrućim pijeskom. I kod naših iz Hrvatske dobit ćete dobru kavu. Pitam ih za njihova iskustva, želim o svemu izvijestiti nakon povratka u Bruxelles. NATO je organizacija koja poštuje svakog svog pripadnika, učimo kroz njihova iskustva. Velika smo obitelj koja čuva jedno drugome leđa i tu snagu zajedništva osjećaju i Afganistanci.

Poslijepodne brifinzi i razgovori, uključujući i s visokim predstavnikom EU, koji će polako preuzimati naše projekte jer se mi povlačimo iz Afganistana. U razgovoru sa zapovjednikom ISAF-a generalom Josephom Dunfordom dijelim njegov optimizam glede završetka misije. Nedavni izbori pokazali su da su afganistanske nacionalne snage sigurnosti, koje smo izgrađivali posljednjih nekoliko godina, sposobne osiguravati zemlju. Izbori su protekli bez značajnijih incidenata, a da ISAF nije ispalio nijedan metak. Sedam milijuna ljudi, među kojima gotovo 40 posto žena, glasovalo je i poslalo jasnu poruku. Izbor dva kandidata koji ulaze u drugi krug pokazuje da je Afganistancima dosta rata, siromaštva i korupcije. Opredijelili su se za one koji im pružaju viziju stabilnosti, sigurnosti i gospodarskog napretka. Dok generalu ostavljam nešto arancina, suhih smokava i mendula, moramo prekinuti razgovor jer gost koji slijeće u Bagram ne čeka... I sam njegov dolazak svjedoči o tome u kako se važnom trenutku nalazimo... Američki predsjednik Barack Obama došao je izraziti zahvalnost američkim i koalicijskim snagama, ali i podržati pozitivne promjene u Afganistanu. Svi smo se s Obamom složili da nestrpljivo čekamo novu vladu u Afganistanu i promjene koje su već odavno potrebne. Na Obami se vidi da iskreno želi pomoći ovom narodu. Ugodan je sugovornik zapovjednicima i vojnicima, ponosni smo što je ovdje dok se događa nova povijest u Afganistanu u kojoj NATO ima bitno mjesto.

Dok sam se tog predvečerja vozila Kabulom na razgovor sa šefom misije UN-a Janom Kubišem, u prometnom kaosu razmišljam o Afganistancima. Dok se polako probijamo kroz gužvu ugodno me iznenađuje svaki smiješak, kimanje glavom pa i pozdrav rukom. Dugo to nisam vidjela na ulicama Kabula. Izbori su doista unijeli novi optimizam. Osjećam to i u razgovoru sa skupinom mladih Afganistanaca, istaknutih predstavnika civilnog društva, novinara, ženskih inicijativa, za radnom večerom u hotelu Serena, gdje je samo nekoliko tjedana ranije u napadu talibana poginulo više ljudi, uključujući i cijelu jednu obitelj. Kabul je i dalje nesiguran grad. Opasnost od atentatora, otmičara, bombaša samoubojica sveprisutna je. Pogotovu dok se vozite ili hodate gradom. No, o tome jednostavno ne razmišljam. Više sam puta prošla tzv. predputnu obuku i tek podsvijest tamo negdje duboko vrti postupke u slučaju napada i drugih opasnosti...

S nestrpljenjem očekujem drugi krug izbora. Uvjerena sam da će talibani učiniti sve kako bi spriječili ljude da izađu na birališta, Ovo im je posljednja velika prilika. No, vjerujem u afganistanske snage sigurnosti i ovaj narod. Uživam u noćnoj vožnji na povratku u kamp jer upravo ovo što sam vidjela večeras ono je na čemu smo radili svih ovih godina.

Ponedjeljak, 26. svibnja

Osam milijuna djece danas pohađa školu

Ujutro, prije povratka u Bruxelles, sastanak s cijelim timom za informiranje i komunikacije, pa onda kava s našima u Destille Gardenu. Dok zrakoplov kruži nad ogromnim prostranstvom na kojem se prostire grad, srce mi se steže. Uvijek mi je teško napustiti ovu zemlju. Afganistan je jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu, ali je i puno drukčija zemlja od one u mračnim vremenima talibanske vlasti. Tijekom mandata ISAF-a postavljeni su temelji sigurnosti i jednog boljeg Afganistana. Zadovoljna sam što sam imala prigodu sudjelovati u tome. Životni vijek produljio se za oko dvadeset godina, a danas oko osam milijuna djece pohađa školu, za razliku od talibanskih vremena, a većina stanovništva, uključujući i žene, ima pristup zdravstvenim ustanovama. Nova generacija želi bolju budućnost te je odlučna i ostvariti je. Dok napuštam zračni prostor Afganistana u mislima sam i s našim djevojkama i mladićima koji daleko od Hrvatske donose bolji život napaćenom narodu, od kojega većina ne zna za drugo nego rat.

Zahvala

"Hvala svim pripadnicama i pripadnicima 23. HRVCON-a, na čelu sa zapovjednikom Mijom Validžićem, na prijateljstvu i strpljenju. Vaša Kolinda"

>>'Grabar Kitarović je naš najozbiljniji kandidat. Bit će to čista pobjeda nad Josipovićem'

>>Grabar-Kitarović: Nijedna međunarodna funkcija nije mi važna kao domovina