I buntovni Dino i Draško bošnjački su i srpski nacionalisti

Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini u prvi plan izbacili su dva imena – Draško Stanivuković (27) i Elmedin Dino Konaković (46). Prvi je nakon dva desetljeća od Milorada Dodika preuzeo vlast u Banjoj Luci, dok je drugi porazio Bakira Izetbegovića u Sarajevu.

Stanivuković i Konaković porazili su njihove kandidate u, za njih, najvažnijim gradovima. Banja Luka je najveći grad, ekonomsko, kulturno i administrativno središte Republike Srpske. Njime će kao gradonačelnik iduće četiri godine upravljati dvadesetsedmogodišnji Stanivuković koji je trenutačno zastupnik Partije demokratskog progresa (PDP) u Narodnoj skupštini RS-a.

Protjeran iz Crne Gore

Njegov politički otac je Mladen Ivanić, nekadašnji socijalistički omladinac i najmlađi član prijeratnog Predsjedništva SR BiH, koji se nakon rata prometnuo u jednog od vodećih srpskih političara u BiH. Ivanić je surađivao i s Dodikom i s Karadžićevim SDS-om, a njegova stranka PDP uvijek je bila “negdje između”. Zadnjih godina, ipak, PDP je u savezu sa SDS-om i ključni je politički protivnik Dodika i njegova SNSD-a. Ivanić se povukao, a među mladim snagama koje su preuzele stranku je Draško Stanivuković. Iako su ga često uspoređivali s Ivanom Pernarom, riječ je ipak o ozbiljnijoj političkoj figuri. Ispadi mu, naravno, nisu strani i na razne načine je privlačio pozornost medija. Otvoreno je podržao pokret “Pravda za Davida”, skupinu Banjolučana koji su mjesecima prosvjedovali na gradskim ulicama zbog sumnjivog ubojstva mladića Davida Dragičevića, za kojeg njegovi roditelji i danas okrivljuju vlast u RS-u.

Stanivukoviću je taj slučaj bio prilika i za političku promociju. Za razliku od većine drugih oporbenjaka u RS-u, on se nije ustezao otvoreno optuživati Dodika i verbalno se sukobljavati s njim. Osim ulice i društvenih mreža za to je koristio Narodnu skupštinu RS-a. Izazvao je ministra policije Dragana Lukača da ga ošamari za skupštinskom govornicom, s Dodikom se svađao pred kamerama više puta razmjenjujući teške uvrede, a čak je i upao na Dodikov privatni posjed snimajući to i objavljujući na društvenim mrežama. Dodik ga je nazivao šarlatanom, spočitavali su mu da je neobrazovan, jer nije završio fakultet, a zamjerali su mu i da kao sin bogatog poduzetnika samo glumi da razumije “obične ljude”.

Nakon što je Stanivuković pobijedio, Dodik je zaprijetio obustavom svih financijskih kanala s viših razina u Banjoj Luci. I prije ovih izbora Stanivuković je bio politički protivnik koji je Dodika najviše nervirao. Činjenica je, međutim, da u pogledu nacionalne politike između njih dvojice nema velike razlike. Stanivuković je, kao i Dodik, protivnik ulaska BiH u NATO, nerijetko koketira s četništvom i izbjegava osudu srpskih ratnih zločina. Aktivno se uključio u crkvene litije po Crnoj Gori ovog ljeta, zbog čega je i prognan iz te države. Imajući u vidu njegovu životnu dob i već sada zavidno političko iskustvo, izvjesno je da je gradonačelnička pozicija tek jedan korak u njegovoj ambicioznoj političkoj karijeri. Na tom putu uživa i potporu zapadnih diplomata koji bi rado vidjeli leđa Dodiku, a u Stanivukoviću, usprkos nacionalističkim istupima, vide pogodnu osobu.

Ne treba zaboraviti da je i Dodik upravo na krilima zapadne podrške, preuzeo vlast od Karadžićeva SDS-a pa bi u sljedećim godinama mogli svjedočiti svojevrsnoj reprizi. Za razliku od Stanivukovića, Elmedin Dino Konaković, sa svojim je sadašnjim političkim protivnicima bio pod istim stranačkom zastavom. Bivši košarkaš sarajevske “Bosne” bio je godinama jedna od najvećih mladih nada SDA. Po mnogima je svoj vrtoglavi uspon u stranci imao zahvaliti upravo tome što je bio miljenik bračnog para Izetbegović. S njima se razišao, odnosno napustio SDA, prije dvije i pol godine kada je bio na funkciji premijera Sarajevske županije.

Bez ideoloških razlika

Konaković je odluku o napuštanju SDA objavio uz obrazloženje da ne želi sudjelovati u prikrivanju kriminala i korupcije u javnim poduzećima. Navodno je vrh stranke uporno ignorirao njegova upozorenja.

– Dobio sam nalog da sačuvam one čiji sam kriminal dokazao – izjavio je tada Konaković.

Ubrzo je, uglavnom s drugim nezadovoljnicima u sarajevskom ogranku SDA, utemeljio stranku “Narod i Pravda” i već na parlamentarnim izborima te 2018. ostvario zavidan rezultat u Sarajevskoj županiji. Prometnuo se u lidera ujedinjene oporbe, zasjenivši SDP i druge etablirane stranke. S još pet njih uspio je formirati i županijsku vladu, koja nije dugo izdržala. Međutim, na krilima novog izbornog uspjeha, koji se proširio i izvan granica Sarajevske županije, porasle su i Konakovićeve političke ambicije. Za sada će se zadovoljiti ponovnim preuzimanjem vlasti u ovoj županiji, ali bi za dvije godine, na općim izborima, i njegovi apetiti mogli porasti.

Poput Stanivukovića i Dodika, ni kod Konakovića i Izetbegovića nema velikih ideoloških razlika. Obojica za sebe kažu da su tradicionalisti i da slijede put Alije Izetbegovića. Zato i jačanje ovih novih, mlađih lidera, teško može donijeti dramatične promjene u međunacionalnim odnosima na razini BiH.