Ako ste imalo sumnjali u to da su scene užasa i bezakonja iz futurističkih filmova poput Mad Maxa nemoguće, trebate samo uključiti CNN i pogledati izvješća iz New Orleansa u potpuno potopljenom i uništenom gradu ostala je sirotinja i kriminalci koji pljačkaju sve redom i pucaju u nemoćnu policiju. Grad je mrtav, utopljen u otrovnoj kaljuži fekalija, kemikalija, benzina, mrtvih tijela ljudi i životinja. Ljudi pokušavaju napustiti grad, otimaju autobus, netko je pucao u spasilački helikopter... Umire novorođenčad u inkubatorima i pacijenti kojima je potrebna dijaliza, oboljeli od raka ostali su bez kemoterapije, a goli, izgladnjeli i suncem sprženi ljudi koji su dehidrirali lutaju po kaljuži u nadi da će ipak uspjeti izvući živu glavu.
Slika druga treći dan nakon udara uragana Katrine predsjednik George Bush ipak je odlučio sa svoga ranča krenuti u Bijelu kuću. Nakon niskog leta iznad potopljenoga grada i izbezumljenog pogleda u jedan fotoreporterski objektiv, Bush u Air Force One slijeće u bazu Andrews nedaleko od Washingtona. Predsjednik izlazi s psićem Barneyjem u naručju. Mnogi bi rekli dirljiva sličica, no ne i za gomilu jadnika koji već četvrti dan čuče na krovovima u New Orleansu ili za majke čije su jednodnevne bebe odnijeli u nepoznato pripadnici Nacionalne garde.
Medijima nije trebalo dugo da potpuno oderu kožu s predsjednika, a liberalnim tiskovinama pridružile su se i one Bushu sklone, konzervativne. Optužbama da baš ništa nije razumio pridružile su se i one da je neosjetljiv na ljudsku patnju i pojma nema što bi uopće trebalo sada učiniti. Njegov su govor nakon dolaska u Bijelu kuću procijenili kao gomilu patetičnih frazetina, a svemu tome dodano je da je u trenucima najveće krize nacija praktično ostala bez lidera.
Iako na prvi pogled katastrofa koja je zadesila Louisianu, Mississippi i Alabamu nema gotovo nikakve veze s politikom, malo čeprkanja ispod površine otkriva da je zapravo riječ o vrhunskoj političkoj priči koja bi mogla ostaviti vrlo duboke tragove na američkoj unutrašnjopolitičkoj sceni. Bushov rejting nikada nije bio niži rat u Iraku nešto je što prosječni Amerikanac više ne može progutati. Živi se loše, gospodarstvo nikako da izađe iz recesije, cijene benzina gotovo neprestano rastu... Katrina je došla kao završni udarac. No, možda ćete postaviti pitanje kakve veze mogu imati uragani i politika, irački rat i poplavljeni New Orleans?
Odgovor prvi: Od sredine šezdesetih, kada je uragan također poplavio New Orleans, federalne i državne vlasti pomno i marljivo rade na projektu koji bi grad zaštitio od poplava. Prije točno deset godina u jednoj jakoj oluji u gradu je poginulo šest ljudi. Projekt je ojačan, u njega je uključena vojska i uloženo gotovo pola milijarde dolara. Za završetak cijeloga velikoga posla koji bi od poplava potpuno zaštitio ranjivi grad trebalo je još 250 milijuna dolara. Početkom 2003. došlo je nešto novca iz federalne blagajne, no s dolaskom ljeta više ga nije bilo. Iz dva razloga za ratovanje u Iraku bilo je potrebno nevjerojatno puno novca, a nešto ranije na snagu su stupile porezne olakšice, Bushovo predizborno obećanje.
Projekt je prema pisanju lokalnog tiska zaustavljen u gotovo najranjivijoj fazi. Novac koji je Bush iz državnog proračuna izdvojio bio je više nego smiješan, i to unatoč činjenici da je bilo potpuno jasno kako globalno zagrijavanje donosi klimatske promjene koje će uragane pretvoriti u prave monstrume. Prije godinu dana lokalne vlasti na koljenima su molile Busha da izdvoji dva milijuna dolara kako bi se nasipi pojačali na ključnim mjestima. No, novac nisu dobile. Ovog proljeća grad se suočio sa šokom nikad nije dobio toliko malo novca za obranu od poplave, a ovih dana na klupama kongresnika našao se prijedlog da se fondovi dodatno skrešu.
Odgovor drugi: Tri države sada su se suočile s činjenicom da nemaju ljudi za operacije spašavanja zato što njihova Nacionalna garda ratuje u Iraku, a ljudi nema ni na federalnoj razini. I Pentagon se probudio tek trećeg dana nakon udara uragana.
Koliko će proći prije nego što pola milijuna beskućnika iz New Orleansa zbroji dva i dva i shvati što im se zapravo dogodilo? U međuvremenu Amerika bi mogla voditi beznadnu bitku za spas zakona i reda i nekih drugih temelja svoga društva i demokracije.
Kraj privilegije jeftinog benzina
Priči o vezama politke i prirodnih katastrofa moglo bi se dodati i poglavlje o nafti. Područje opustošenih država sudjeluje u nacionalnim prihodima sa samo tri posto, a sam New Orleans jedan je od američkih epicentara siromaštva. No to je teritorij koji ima stratešku ulogu u opskrbi cijele zemlje naftnim derivatima. U Meksičkom zaljevu nalazile su se platforme za crpljenje nafte (20 ih je uništeno), a na kopnu rafinerije koje proizvode deset posto potreba za benzinom u SAD-u (zatvorene su). Jeftin benzin jedan je od temelja američkog društva, a čini se da neće pomoći ni Bushovo posezanje u strateške rezerve. Cijena galona mogla bi uskoro probiti granicu od tri dolara, što bi moglo izazvati pogubni domino efekt za američko gospodarstvo, ali i za "malog čovjeka". Upravo to bi mogao biti ključni udarac i korak prema potpunome porazu Bushove politike.