I HDZ i SDP i njihovi sateliti, svi funkcioniraju prema istome ključu

Vlada nas zadužuje na sve strane. Jer je proračunska rupa sve veća. I ne zna se na kraju kolika će biti. Jer će otrežnjenje doći na jesen, ako ne i prije, kad će se zapravo vidjeti pravi razmjeri krize. Zadužuje nas i doma i u inozemstvu. I kod komercijalnih banaka i kod drugih kreditora.

Ali je rezolutno rečeno da Vlada nema u planu tražiti aranžman kod Međunarodnog monetarnog fonda! To što bismo možda prošli bolje, što bi za našu budućnost bilo bolje, manje važno. Zašto MMF ne dolazi u obzir? Zamislite da Vlada sad pred izbore izađe s najavom da ide dogovarati nešto s MMF-om. I na sebe navuče bijes mnogih koji u MMF-u vide samo svjetske pljačkaše koji će nam odnijeti ovo i ono, pa nam možda na kraju odnesu i državu! Takvo je rezoniranje nemalog broja naših Hrvata.

Strah od MMF-a je kao da će nama svima skinuti gaće i da ćemo ostati bez ičega! Totalno promašeno, ali badava je mnoge na tom spektru suočavati s činjenicama. MMF je teški bauk, kao da s najcrnjim vragom imate posla. Ali lako još i za to, može se s MMF-om ići i nakon izbora pa da se ne odbiju ovi potencijalni birači. Međutim, kako će Vlada ići u bilo kakav dogovor s MMF-om ako nije spremna ni voljna provesti nužne reforme koje bi tada MMF rezolutno zahtijevao, i koje su odavno već trebale biti provedene? Jer MMF ne bi samo tako dao novac, pa da se troši kako je kome milo i drago. MMF bi zauzvrat tražio provođenje reformi.

Pa bi tako Vlada trebala udariti na smanjenje proračunskih rashoda, na smanjenje birokracije, na prodaju državnog udjela u mnogim tvrtkama... Bio bi to težak udarac za Vladu, ali ne samo za onu HDZ-a, nego i SDP-a. Jer su obje opcije iste, nema reformi. Zato što bi reforme značile izravan udar na njihovo biračko tijelo, na bazu, na mnoge njihove uhljebe. I tako se godinama šlepamo, a da ne poduzimamo nikakve konkretne reforme, osim potrebne kozmetike, što je najčešće bacanje pijeska u oči. Vlada Andreja Plenkovića to je pokazala cijeli ovaj mandat, osim nešto ministra financija, koji bi možda i više učinio, ali mu je okvir skučen.

Da se nemamo čemu nadati i s potencijalnim idućim premijerom Davorom Bernardićem, dovoljno govori on sam sa svojim izjavama kontra zdrave pameti. Jer bi on odmah dodatno stavio šapu na tvrtke ukojima država ima udjele, jer bi on odmah dignuo minimalnu plaću, jer bi on odmah ovo i ono riješio, a da se ni on ni njegovi ne pitaju odakle novac za sve to. U situaciji u kojoj se sad nalazimo, kad proračun vapi za svakom lipom, idealna je prilika napuniti ga barem dijelom bez dodatnog zaduživanja. To bi se vrlo elegantno moglo učiniti rasprodajom državnih udjela u mnogim firmama. Primjerice, što država još i danas radi u Podravki? Ili Borovu? I mogli bismo tako unedogled nabrajati.

Stotine milijuna kuna država bi uprihodila od tih prodaja. Država bi profitirala, jer bi namaknula toliko potreban novac, i to na najjeftiniji način, a i tvrtke bi prodisale jer bi politika maknula prste s njih. Ali nije to baš tako jednostavno. Zamislite situaciju da država ostane bez udjela u tim firmama. Gdje će onda u nadzornim odborima sjediti ljudi koji dolaze po političkim, stranačkim ključevima? Manje je važna sposobnost, najbitnija je politička podobnost, podjela fotelja prema stranačkim dogovorima, već prema tome tko drži vlast i tko su sateliti koji podržavaju vlast. I svi su isti, i HDZ i SDP i njihovi sateliti. Svi funkcioniraju prema istome ključu.

Zamislite sad da HDZ ili SDP ne može u upravu tih firmi staviti svoje ljude, da ne mogu kontrolirati rad tih firmi, tijek novca... To bi bila strašna tragedija! Za njih bi to bila veća katastrofa i od virusne pandemije i od potresa! Uništili bi im se životi, ostali bi bez smisla postojanja i funkcioniranja, ostali bi bez egzistencije! Tko bi njih takve tražio i trebao na slobodnome tržištu, gdje se traži sposobnost, a ne podobnost? Mislite da se takvi iseljavaju van? Taman posla, tamo nemaju kako konkurirati. Tamo nema stranačke podobnosti, kumova, rođaka, rodbine...

Istina, nije ni vani idealno, ali da je bolje nego ovdje, uvjerili su se već mnogi naši koji su otišli i ne misle se vratiti, upravo zbog ovakvog našeg nakaradnog sustava koji priječi svaku sposobnost i daje prednost podobnosti.