Nema prečaca. Ako Škotska nakon osamostaljenja od Ujedinjenog Kraljevstva želi postati članicom Europske unije, mora proći uobičajeni proces: predavanje zahtjeva te pregovore o članstvu, a ne automatizmom ostati u Uniji. Takav je odgovor, govori škotska zastupnica laburista u Europskom parlamentu Christine Stihler dobila iz hrvatske Vlade na upit poslan premijeru Zoranu Milanoviću o tome kakav je hrvatski stav o članstvu neovisne Škotske u EU. Škotska vlada, na čelu s premijerom Alexom Salmondom, najavila je referendum o neovisnosti u rujnu 2014. te smatra kako bi – prođe li referendum – Škotska automatizmom trebala nastaviti članstvo pozivajući se na kontinuitet članstva Velike Britanije. No iz Bruxellesa, kao i iz niza članica, poručuju da će Škotska, kao i svaka druga država, morati proći uobičajeni proces kandidature i pregovora.
“Pregovori s EU su proces koji se temelji na konsenzusu. Sve se države članice moraju složiti o svim odlukama vezanim za proširenje. Hrvatska je i te kako svjesna brojnih prepreka koje bi se mogle naći na putu u svakom pojedinačnom slučaju. No politika jest ta da se Hrvatska striktno drži pozicije da sve države koje žele postati članice moraju proći detaljan i sveobuhvatan, poman i pravedan pregovarački proces”, citira Stihler odgovor koji je iz Zagreba uime premijera Milanovića poslao šef ureda Tomislav Saucha.
Iz hrvatske Vlade nisu odgovorili na naš upit, a iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova poručuju kako ne komentiraju hipotetske situacije.
Premda je upit poslala svim EU premijerima, hrvatsko stajalište, smatra Stihler, koja zagovara ostanak Škotske unutar Velike Britanije, ima težinu jer je riječ o najmlađoj članici EU. Škotska je vlada objavila pravno rješenje kako vidi postupak promjene temeljnih ugovora EU, što je uvjet za članstvo. Članstvo u EU regulirano je člankom 49. Ugovora o EU i Ugovora o funkcioniranju EU, koje propisuje da svaka država može podnijeti zahtjev za članstvom, no oni se – umjesto toga – pozivaju na članak 48. On kaže da Vlada bilo koje članice može Vijeću podnijeti prijedlog za izmjenu ugovora, da bi nakon konsenzusa članica ugovor i bio izmijenjen. Škoti vjeruju da bi to pitanje trebali riješiti 2016., baš pred tamošnje izbore.
– Čak ako Velika Britanija i pristane predati zahtjev za promjenu ugovora, mora o tom pitanju održati referendum, a referendum o promjeni ugovora obvezan je i u brojnim članicama. Škotska želi zadržati i izuzeća, tzv. opt-oute, koje ima Velika Britanija: ono iz uvođenje eura, kao i ostanak izvan Schengena. Teško će ih dobiti, kao i konsenzus među članicama – govori Stihler te dodaje kako je već, primjerice iz Španjolske, stigao decidirani odgovor da neće odobriti škotski potez. Tamošnji premijer Mariano Rajoy, koji nesumnjivo na umu ima Baskiju, poručio je kako je “jasno da će svaka regija koja traži neovisnost od članice EU ostati izvan Unije. Dobro bi bilo da Škoti, kao i svi drugi Europljani, to shvate.” I čelnici Unije dijele taj stav: predsjednik EK-a José Manuel Barroso poručio je da “svaka nova država mora predati zahtjev za članstvo”, a predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy objasnio da, “čim dio teritorija sadašnje članice prestane biti njezin dio, na njega se europski ugovori više ne odnose”.
Odgovor hrvatske vlade kao da su pisali u Londonu. A iz čega se to sastoje uvjeti za članstvo u EU? Pa valjda iz ispunjavanja kopenhaških i madridških kriterija! Zar će Škotska koja je već četrdeset godina otvarati pregovaračka poglavlja o pravnoj stečevini kad tu stečevinu čitavo vrijeme provodi? No nije u tome problem. Zagreb se ne želi zamjeriti svom sponzoru u Londonu.