I klima je postala žrtva rivalstva Sjedinjenih Američkih Država i Kine

I ako je dugoočekivana klimatska konferencija u Glasgowu (COP26), koja predstavlja najvažniji skup takve vrste još od pariške klimatske konferencije 2015. godine, počela u turobnoj atmosferi koja je upućivala na vjerojatni neuspjeh, njezini prvi rezultati ipak donose obećavajući pomak na ovom važnom području, iako još nije sigurno hoće li biti moguće ostvariti ključni cilj konferencije i ograničiti rast temperatura na maksimalno 1,5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko razdoblje.

Najprije je postignut dogovor o zaustavljanju uništavanja šuma. Tim se važnim dogovorom više od 100 zemalja suglasilo da treba zaustaviti krčenje šuma i uništavanje prirodnog okoliša, za što je predviđeno gotovo 20 milijardi dolara javnog i privatnog financiranja. Ovaj dogovor podržavaju zemlje u čijem je sastavu ukupno oko 85 posto šumskih površina na svijetu, a među njima su i ključne zemlje poput Brazila, na čijem se teritoriju nalazi najveći dio Amazonske prašume, kao i Rusija, najveća zemlja svijeta na čijem se teritoriju nalaze golema šumska prostranstva, a onda i Kanada, Kina i Australija.

Zatim je uslijedio još jedan veliki uspjeh, koji budi nadu da konferencija u Glasgowu ipak neće biti samo puko blebetanje, kao što na to slikovito upozorava klimatska aktivistkinja Greta Thunberg. To što se gotovo 100 država, koje čine 70 posto svjetskog gospodarstva, pridružilo inicijativi EU i SAD-a za smanjenje emisije metana, plina koji je nakon ugljičnog dioksida najštetniji staklenički plin i ima važnu ulogu u zagrijavanju atmosfere i posljedičnim klimatskim promjenama, budi nadu u mogućnost klimatskog preokreta.

Inicijativa će, ocjenjuju stručnjaci, imati važnu ulogu u kratkoročnom ograničenju globalnog zagrijavanja jer metan ima jači učinak na zagrijavanje atmosfere od ugljičnog dioksida, ali se u atmosferi razgrađuje brže od ugljičnog dioksida, zbog čega bi mjere za smanjenje emisije metana mogle biti vrlo učinkovite, osobito u kraćem razdoblju. Dogovor pokazuje da su važni pomaci mogući uz zajedničko zauzimanje i vodstvo Europe i Sjedinjenih Država, za razliku od politike tijekom mandata prošlog američkog predsjednika Trumpa, koji je negirao klimatske promjene i povukao SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma.

Međutim, ovaj dogovor ima i ograničenja jer među njegovim potpisnicama nema zemalja poput Kine, Rusije i Indije, koje su među pet najvećih zagađivača metanom. Čelnici Rusije i Kine nisu ni došli u Glasgow, što jasno upućuje na zaključak da je i klima postala žrtva globalnog strateškog nadmetanja, nepovjerenja i rivalstva SAD-a na jednoj te Kine i Rusije na drugoj strani.