Prilike za dobru kupnju ne propuštaju se, najbolji je dokaz stampedo potrošača koji su nakon višesatnog čekanja u redu na jučerašnji Black Friday pojurili u trgovine po svoje omiljene proizvode. Aludirajući na američku potrošačku groznicu, sveopće ludilo koje tamo tradicionalno slijedi nakon Dana zahvalnosti i poštede predsjedničke purice, i neki nam hrvatski trgovci posljednjih godina serviraju ponudu koju je teško odbiti.
PlayStationi četvorke za manje od 1000 kuna, laptopi, sportske kamere, pametni telefoni, televizori... – i nekoliko tisuća jeftiniji, dobrim su marketinškim potezima najupornije u redove privukli i večer ranije. Oni koji su unaprijed napravili zadaću i usporedili najavljene cijene na koncu su, vjerojatno, i profitirali i dočekali omiljenu “igračku”, gadget, komad odjeće ili multipraktik u pola cijene. No to su i dalje rijetki. Puno je više onih koji su ostali kratkih rukava, razočarani ponudom ili pak jutro poslije s praznim novčanicima i pet-šest novih haljina i majica, hlača, lonaca, tava, roštilja... koje, nasamareni velikim brojkama u izlogu, vjerojatno nikada neće koristiti. Na tzv. Crni petak trgovci u SAD-u, a posljednjih godina i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Australiji, čak i Kini i Indiji, ostvare neke od najboljih godišnjih prometa.
Da su se uspješno riješili zaliha svjedoče avetinjski prazne police megatrgovina, dok hrvatska sniženja od 70, 80 ili 90% i dalje treba tražiti povećalom. Hladnjak koji je tjedan ranije na akciji bio 3999 kuna jučer je na Black Fridayu u istom dućanu stajao 4199 kuna, a stolica koju smo lani kupili za 250 – 325. Osim što smo “usvojili” ime Crnog petka, pravih akcija za koje je ono sinonim u nas još uvijek nedostaje, a kad već jurcamo po dućanima – nešto, čini se, ipak kupimo. Prema podacima HGK, lani je na Black Friday izdano 689,566.364,61 kunu fiskaliziranih računa, 20% više nego godinu prije kad je napravljeno 457,708.987,27 kuna prometa. Iako će neki, da još nešto ušićare, šopingholičarsku utakmicu produžiti sve do ponedjeljka, tzv. Cyber Mondaya, a neki i cijeli tjedan, popusti za koje vrijedi satima stajati u redu, skinuti se do gola, laktariti, svađati..., u nas su, očito, još miljama daleko.
U HR takvi popusti kao u Americi nisu mogući jer zakon jasno kaže da je robu zabranjeno prodavati po cijeni manjoj od nabavne, a i sasvim je suludo uspoređivati nerazvijeno hrvatsko mikro tržište sa razvijenim tržištima poput američkog, britanskog ili njemačkog i rabate koje trgovci ostvaruju na takvim tržištima pa mogu i ići sa maksimalnim popustima da isprazne skladišta i istim tim dobavljačima omoguće upumpavanje nove robe na tržište, svega toga u HR nema jer smo premali i preslabi a zakonska regulativa još dodatno pogoršava stvar.