'I naše su partizanske pjesme bile domoljubne'

– Očekujem odgovor Vlade i argumente po čemu se to Slovenija bitno razlikuje od nas. Ne vidim nijedan razlog da se nešto u Sloveniji dogodi, a kod nas ne, ili obrnuto – kaže SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk, koji čeka odgovor na svoju inicijativu da i Hrvatska, poput Slovenije, zaštiti partizanske pjesme. Slovensko ministarstvo kulture donijelo je odluku da se pjevanje partizanskih pjesama upiše u registar nematerijalne kulturne baštine. Nastale su najvećim dijelom od narodnih borbenih pjesama tijekom Drugog svjetskog rata. Izvodili su ih partizani koji su bili dio kazališnih ili kulturnih skupina što su nastupale na manifestacijama u partizanskim jedinicama ili na oslobođenim teritorijima. Nakon 1991. rijetko su se gdje mogle čuti, no u Sloveniji su uočili da ih posljednjih nekoliko godina izvode zborovi i pjevačke skupine koje “iznova otkrivaju njihov kulturološki potencijal”.

Bauk nam nije htio odgovoriti na pitanje koje mu tri hrvatske partizanske pjesme prve padaju na pamet. – Ne bih ih htio gradirati ni dijeliti svoj glazbeni ukus. To je moja privatna stvar. Te će pjesme biti prisutne u javnosti, bile zaštićene ili ne – zaključuje Bauk.

Etnomuzikologinja dr. Jelka Vukobratović u svom znanstvenom radu ističe da ne postoji nijedna cjelovita objavljena zbirka pjesama, a najobimnija i najstarija “Partizanske narodne pjesme iz Like” Miroslava Špilera, nastala između 1941. i 1943., sačuvana je samo u formi rukopisa. Među četristotinjak pjesama dominiraju tekstovi bez notnog zapisa, a samo je 31 napjev zapisan i notno. Među partizanskim pjesmama su, primjerice, “Šume, šume, najljepša vam hvala”, “Po šumama i gorama”, “Na Kordunu grob do groba”, “Oj, narode Like i Korduna”, “Majka partizanka”, “Petrova mi gora mati”...

U Sloveniji imaju podatke o 118 pjesama koje su pronašli u knjižnicama i arhivima. Među njima su, primjerice, “Hej, brigade”, “Šivala je deklica zvezdo”, “Počiva jezero v tihoti” i “Naša vojska”. Postale su i dio ženskog aktivizma, na primjer u Ženskom zboru Kombinat i Feminističkom zboru Z’borke, koji izvode i partizanske te borbene pjesme. Trenutačno je u slovenskom registru evidentirano 118 pjesama. Neke se izvode i na Festivalu partizanske pjesme, na komemorativnim svečanostima kao što je obilježavanje Dražgoške bitke i marša na Žicu, na proslavama i sprovodima. “Sačuvalo se a cappella zborsko izvođenje partizanskih pjesama, ponekad uz pratnju harmonike i nekih drugih instrumenata, a rjeđe većih instrumentalnih sastava”, piše u obrazloženju. Za izvođače i slušatelje partizanska pjesma je, dodaje se, poveznica s prošlošću i sjećanje na antifašizam.

– Bilo bi dobro da i Hrvatska zaštiti partizanske pjesme, ali pitanje je kako će inicijativa proći u društvu. Razmišljanja nas antifašista su jasna, to su pjesme s kojima smo se borili protiv neprijatelja. Nažalost, mladi danas ne znaju dovoljno o antifašizmu i Narodnooslobodilačkoj borbi, pa ni o partizanskim pjesmama. To su bile rodoljubne pjesme. Podržavam, naravno, i rodoljubne pjesme iz Domovinskog rata, koje su također fantastične. Najviše me žalosti kad čujem da ljudi poistovjećuju antifašizam s komunizmom i poslijeratnim zločinima. Uostalom, da nije bilo partizana, Međimurje bi danas bilo mađarsko – kaže nam Miljenko Zorko, predsjednik Saveza antifašističkih boraca Međimurske županije.

Inicijativu podržava i Edna Strenja Jurcan, voditeljica zbora Praksa. – Pjesma je oduvijek bila medij koji ujedinjuje. Dopire do ljudi, njihova uma i, što je puno bitnije, do njihova srca. Kao voditeljicu zbora Praksa znaju me pitati zašto pjevamo partizanske pjesme kad partizani više ne postoje. Nije poanta u tome da pjevamo te pjesme kako bismo aktualizirali sam tekst pjesme. Te pjesme nose poruku slobode i antifašizma, i u tome leži njihova ljepota i privlačnost. Bez obzira na to što je od njihova nastanka prošlo 80 godina, te pjesme i dalje nose te poruke. Bezvremenske su. Uza sve zabrane njihova izvođenja i progona ljudi koji su ih napisali ili ispjevali, činjenica da su opstale do današnjih dana najbolje svjedoči o tome koliko su neophodne i koliko veliku povijesnu i emocionalnu vrijednost imaju – kaže za Večernji list Strenja Jurcan. 

FOTOGALERIJA Misterij kamenih spavača: Jesu li ovi stećci dokaz da su na našim prostorima nekad živjeli divovi?