Kao dijete nisam znala ni za jednu drugu igračku osim lopte - rekla je najbolja srpska košarkašica, kapetanica srpske reprezentacije i bivša kapetanica Partizana Milica Dabović (31), koja je zbog ljepote i obnaženih fotografija stekla i status celebrityja, piše sportski magazin Max!
Temperamentna i energična Milica od 1. rujna počinje treninge u Trnskom za ŽKK Novi Zagreb. Prošle subote doputovala je iz Beograda na prvo upoznavanje s novim trenerom Vladom Ivankovićem i klubom. Iako je boravak trebao biti kratak, odvojila je više od sat vremena za Max!. Uz kavu i smijeh pretresali smo cijelu njezinu karijeru i 15 klubova u kojima je igrala. Milica je vrlo otvorena, pozitivna i pristupačna, kako sama kaže:
- Takva sam, iskrena! Odmah bih sve rekla!
Igrala i u Jemenu
Dakle, kako je sve počelo?
- Košarku sam počela trenirati sa 6, 7 godina. Otac mi je bio košarkaški trener u Herceg Novom pa je sve počelo pod njegovim vodstvom. Kako je Herceg Novi na moru, izvrsno plivam. Da nisam postala košarkašica, sigurno bih bila plivačica. Profesionalno sam počela igrati u klubu Herceg Novi za koji sam igrala do 20. godine.
Milica je promijenila 15 klubova.
- Najdulje sam igrala u Partizanu, a najkraće u grčkom Paleo Falirou prije četiri godine. Grci mi nisu platili prvi mjesec, pa drugi, pa treći. Od nečega se ipak mora živjeti, pa sam te sezone već oko Nove godine otišla u Poljsku. Prije Grčke bila sam u HATIS Jerevanu u Jemenu, a prije Jemena u turskom Beşiktaşu - prisjeća se i napominje da je Beşiktaş, uz Partizan, klub u kojem je željela ostati.
- Ondje su me voljeli. Bit će da je to zbog moje plave kose i plavih očiju. Znate kako govore o Turcima... Prihvatili su me takvu kakva jesam i osjećala sam se kao njihova. Kao klinka grozila sam se kuhanja, ali u Turskoj sam čak i to počela.
Međutim, iako je u Beşiktaşu željela ostati, nije. Kaže, to je tužna priča. Godine 2009. snimila je obnažene fotografije za muški časopis FHM u Beogradu koje su zainteresirale i njemačkog izdavača istog časopisa. Uprava kluba bila je nemilosrdna.
- Uistinu sam željela ostati. I ekipa me željela, navijači, svi osim uprave. I tako sam se vratila. Ali nije mi žao što sam snimila fotke. Neki kažu da sam lijepa, neki kažu da sam ružna, a ja sam sobom baš zadovoljna. Sjajno se osjećam u svom tijelu i ne sramim ga se – kroz smijeh je priznala.
S objavom fotki povećala joj se popularnost iako joj to nije bio cilj.
- Kakva popularnost?! Ma razlog je bio banalan. Prijatelj mi je govorio da nemam muda da to napravim, a ja sam rekla da imam! I otišla sam i snimila. Takva sam.
- Vrati plavu kosu, Milice! - skandirali su joj navijači Partizana kada se na terenu pojavila kose obojene u crveno. Sigurno nisu bili oduševljeni da kapetanica ima na glavi “zvezdaške” boje. Imali su sjajan odnos, a utakmice Partizana bile su joj nezaboravne. Odlazak je odgađala do zadnjega.
- Moji Grobari bili su mi vjetar u leđa. Nevjerojatan je osjećaj kada nas tisuće ljudi bodri i navija do posljednje minute. Atmosfera mi je najbitnija i ona me nosi – objasnila je.
- Milica je vrlo pozitivna priča - rekao je predsjednik i trener Novog Zagreba Vlado Ivanković, koji itekako zna što je posao: kao vlasnik i direktor Lupa promotiona u Hrvatsku je doveo U2, Beyonce, Lady Gagu... do Robbieja Wiliamsa.
S Milicom Novi Zagreb će igrati s dva beka, donijet će školu agresivne obrane Partizana kojoj se Ivanković divi i nevjerojatnu energiju mladoj ekipi iz Trnskog. Uz atmosferu na tribinama bitna joj je i ona u ekipi.
Poznajem jedino malu Ciglar
- Teško mi je bilo što očekivati jer poznajem jedino malu Ivu Ciglar. Znam da ću s njom biti dobar tandem. Ostale ću brzo upoznati kroz treninge koje jedva čekam. Ne treba nitko niša očekivati od mene jer već sama od sebe očekujem najbolje. Uvijek sam svu svoju energiju prenosila na suigračice, pa ću i na nove u Trnskom.
Kaže, na put vođe uputila ju je škola bivše trenerice Marine Maljković, kćeri proslavljenog trenera i dvostrukog prvaka Europe s Jugoplastikom Bože Maljkovića. Marina joj je bila u isto vrijeme prijateljica, sestra, majka i najbolji trener s kojim je radila.
- U reprezentaciji smo nakon Marininih govora izlazile na teren kao terijeri. Dobivale smo objektivno jače reprezentacije na EP-u, baš zato što smo imale više srca, borbenošću smo došle do polufinala i četvrtog mjesta.
Takav pristup želi i u Novom Zagrebu. Obećava:
- Ako treba, j.... ću im sve po spisku u svlačionici, ali igrat ćemo svim srcem jer samo se tako pobjeđuje! Ako se ja s 31 godinom mogu bacati po parketu, bogme će se i one s 20...
Ne razmišlja srcem samo na terenu, nego i u životu. Temperamentna je i izravna, ali nije joj se teško ispričati ako je ponesu emocije. Nije samo pozitivna priča za ekipu Novog Zagreba, nego i u pogledu životne filozofije.
- Volim da su svi oko mene sretni - sa smiješkom je rekla i djetinje ponavljala pojam ‘sreća’ u svakoj temi razgovora. Štoviše, obožava čitati pa se trenutačno zabavlja knjigom koja govori o - sreći!
Želite li upoznati neku osobu u Hrvatskoj ili posjetiti neko mjesto?
- Nitko mi nije posebno zapeo za oko, ali želim upoznati sve one koji druge čine sretnima. Također, ne postoji neko posebno mjesto koje bih htjela posjetiti jer volim cijelu Hrvatsku. Zagreb obavezno obiđem kad god mi se pruži prilika, a more obožavam. Često ljetujem u Zadru i Makarskoj. Znam da ću sigurno posjetiti domove za nezbrinutu djecu i barem ih razveseliti paketima slatkiša.
Nikad se neću udati
Ne pije alkohol ni kavu, ne puši.
- I ovako sam luda, ne daj, Bože, da još pijem i pušim! - našalila se.
Noćni život je ne zanima. Više ćemo je viđati po Ilici nego u klubovima jer obožava šetati najdužom zagrebačkom ulicom i Jelačić-placom.
- Nadam se da ću živjeti u blizini dvorane, da mogu prošetati na trening. Uz treninge mi je odmor prijeko potreban. Već sam stara pa bez osam sati sna ne funkcioniram, ha-ha!
U luđi dio njezine osobnosti spada strast za tetovažama. Prvu je napravila sa 17 godina, a danas ih ima šest. Puno ih je i odstranila...
- Uh... bilo ih je milijun. Čim napravim jednu, počnem razmišljati o sljedećoj. Prije EP-a istetovirala sam “Love” i “God” na desnom kažiprstu jer sam vjernik, vjerujem u ljubav i nije bitno gdje se nalazim, bitno je da sam sretna. Nedavno sam istetovirala francuski stih “Hoću biti suza” uz motiv šapica svog psića Mrvice. Stvarno sam emotivna i jako puno plačem, što od smijeha, što od tuge, što od sreće!
Iako je vrlo otvorena, uspjela je ljubavni život zadržati u tajnosti.
- Kažem kratko i jasno: sretna sam ili nisam sretna, i ljudi razumiju. Moj privatni život samo je moj, ali reći ću da u ljubav vjerujem i nikad se neću udati. Iza toga stojim zadnjih 20 godina.
Kroz njezin život prolazili su razni ljudi. Prolazila je i ona kroz razne gradove, različite sredine u kojima je igrala, no uvijek je čeznula za domom, a obitelj je uvijek bila uz nju, uživo ili preko telefona. Nije samo Milica pošla očevim stopama. Svi igraju košarku, brat Milan, mlađa sestra Ana s kojom igra u reprezentaciji, a najveći životni uzor bila joj je osam godina starija sestra Jelica.
- Uvijek sam željela biti bolja od sestre. No ona je rano prestala igrati pa sam je brzo sustigla. Dalje sam sama sebi bila vodilja.
Prisjeća se još jedne želje iz djetinjstva: Olimpijske igre.
- Kada bih to ostvarila, rekla bih bez tuge: Hvala, doviđenja! I nakon toga prestala bih se baviti sportom jer bi tada bio ostvaren moj najveći životni cilj.