Kada je 1968. godine Njemačka s Jugoslavijom sklopila sporazum o razmjeni radne snage, deseci tisuća ljudi su pohrlili u pečalbu. Većina njih je namjeravala ostati tek nekoliko godina da bi napunila obiteljsku blagajnu i potom se vratila u domovinu. Dok su im roditelji zarađivali njemačke marke, mnogu djecu su čuvali i odgajali djedovi i bake.
A nerijetko je privremeno gastarbajterstvo završavalo trajnim iseljenjenjem. S takvim scenarijima se danas ponovno suočavaju mnoge europske zemlje pa tako i Poljska. I to unatoč činjenici da poljsko gospodarstvo od ulaska u EU cvate i da Svjetska banka do 2030. Poljskoj prognozira gospodarski rast od 3 posto godišnje.
I ameri se sele kad nema posla pa se nitko ne čudi ko pura d...u , kaj da delamo kad sve njemci naprave bolje jeftinije i brže ? Ameri pak znaju manipulirati interesima i predviđati međuovisnost i navesti vodu na svoj mlin a mi bi se trebali kao ugledati u njih. Ne gospodo i drugovi mi u ničemu nismo dobri osim u kuknjavi a meni je ti bljak .