I proeuropski Rusi svoju zemlju vide kao imperij!

Gledajući s kojim se žarom Moskva bori za svoju nacionalnu manjinu u Ukrajini, na prvi bi se pogled reklo da je Rusija izrazito etnički homogena zemlja u kojoj su Rusi i samo Rusi na prvom mjestu, dok ostalih naroda ima samo u tragovima. Prvi pogled često vara, pa tako i u ovom slučaju. Rusija je doslovno “košnica naroda” u kojoj doduše Rusi jesu izrazita većina s oko 78 posto stanovništva, no ostalih dvadesetak posto čini cijeli niz naroda i etničkih skupina.

Povijesni imperij

Kroz zemlju dugačku više od osam tisuća kilometara koja zauzima velik dio Azije i dobar dio Europe proteže se osam vremenskih zona, ali i cijeli niz naroda koji Rusiju doživljavaju svojom istinskom domovinom iako s etničkim Rusima nemaju nikakve veze. Na području Rusije danas živi 78 posto Rusa, ali i stotinjak drugih etničkih skupina, od Tatara preko Čerkeza do Litavaca i Bjelorusa. Zemlja je komplicirano podijeljena na 85 subjekata federacije, od republika preko oblasti do samostalnih gradova kakav status imaju Moskva i Sankt Peterburg.

– Sam koncept Rusije pobija tvrdnju Angele Merkel da je multikulturalnost nemoguća, propala misija. Samo u Moskvi, koja ima oko 12 milijuna stanovnika, nalazi se 2 milijuna muslimana raznih narodnosti. I sve je u redu. Rusija je doista etnički multinacionalna država – kaže dr. Jelena Jurišić s Hrvatskih studija u Zagrebu.

Ovu tezu potvrđuje i činjenica da se na krajnjem istoku Rusije danas nalazi i Židovska autonomna oblast, uz državu Izrael jedino područje svijeta na kojemu Židovi imaju svoju punu samoupravu. I to unatoč vrlo žestokim progonima koje su Židovi kroz povijest doživjeli u Rusiji i SSSR-u, o kojima su svjedočili i brojni disidenti. I uza svu ovu multikulturalnost Europska unija ili bilo koja druga međunarodna asocijacija za Moskvu nemaju pretjeranu važnost i težinu. Uostalom, Rusija je u Svjetsku trgovinsku organizaciju ušla prije samo tri godine, a i danas ne poštuje cijeli niz propisa i pravila WTO-a, niti ih, očito, ima namjeru poštovati dokle god to njoj ide u prilog. Jedan je dublji razlog ruskog nepoštivanja međunarodnih organizacija i njihova pravila igre. Veličina. Svjesni da je njihova zemlja najveća na svijetu, Rusi jednostavno ne gledaju istim očima ostale igrače na međunarodnoj političkoj pozornici. Prije nekoliko je godina jedan švedski diplomat u privatnom razgovoru ustvrdio da Moskva zahtjeve, prijedloge i upite Stockholma ne shvaća ozbiljno, da lakonski na njih odgovara. Svjesni su, tvrdio je, da je Rusija velika zemlja i da im je jedini stvarni suparnik ili partner na planetu, ovisno o prilici, SAD. To je stav ne samo ruskih političara nego i prosječnih građana Rusije.

– Rusija je imperij koji je tijekom dvadesetog stoljeća djelovao u Europi, ali ne samo tamo. Sama sebe ne vidi kao zemlju koja bi se trebala povinovati ili podčiniti pravilima koja međusobno dogovaraju neke “male” ili “obične” zemlje poput Belgije, Njemačke ili Austrije. Jednostavno, u očima Rusa Rusija nije obična zemlja i nema se nikakve namjere u nju pretvarati – kaže povjesničar dr. Tvrtko Jakovina.

Prodemokratske, pa i proeuropske struje u Rusiji postoje, ali ni one se ne odmiču daleko od ideje ruske superiornosti u odnosu na ostale zemlje svijeta. Za ovaj im stav djelomično pravo daje i njihova gospodarska, vojna i politička situacija. Teritorijalno najveća država svijeta s kopnenom površinom većom od 17 milijuna kvadratnih kilometara i s više od 143 milijuna stanovnika, Rusija je svjetska velesila. I to u punom značenju ove riječi. Od propasti komunističkog bloka Rusija nije prerasla u indigo-kopiju neke od zemalja Europske unije ni u političkom, a još manje u gospodarskom smislu. Ona danas predstavlja samostalno, tržišno orijentirano gospodarstvo ogromnih resursa. Prema posljednjim analizama, Rusija je prema nominalnom BDP-u danas osmo po snazi gospodarstvo svijeta te šesta zemlja prema kupovnoj moći.

Energetska supersila

Svoje bogatstvo Rusija duguje ponajprije nafti, prirodnom plinu, metalima i drvu koji ukupno čine više od 80 posto njena izvoza. Energetski sektor Rusije izuzetno je jak i ona danas nosi naziv energetske supersile svijeta. Upravo na njenu golemom teritoriju nalaze se najveće svjetske zalihe plina, osme po veličini zalihe nafte, kao i druge po veličini zalihe ugljena na svijetu. Ne čudi stoga što je izvozom nafte i energenata Rusija uspjela svoje strane zalihe s prilično mršavih 12 milijardi dolara, koliko je u bankama imala 1999., podići na 597 milijardi dolara koliko je na stranim računima službena Moskva imala nakon samo deset godina. Situacija je danas za Rusiju još povoljnija.

Gospodarski oporavak, zlatne godine Rusije, nije iskusio samo državni proračun nego doslovno svi građani Rusije. Dok je prosječna plaća 2000. iznosila samo 80 američkih dolara i dok je čak 40 posto stanovnika Rusije živjelo ispod nominalne granice siromaštva, situacija je danas potpuno drugačija. Prosječna plaća na razini je od oko tisuću američkih dolara, a nezaposlenost je samo oko 6 posto, dvostruko manje od prosjeka Europske unije. Ipak, službena Moskva, svjesna neprestanih promjena na globalnim tržištima, ovim se ne zadovoljava.

Ruska Silicijska dolina

Jasno je da energetika i rude ne mogu zauvijek trajati i kako je budućnost u razvoju tehnologija. I za to se ubrzano priprema.

– Malo je poznato da Rusija planira napraviti svoju Silicijsku dolinu koja će biti smještena u blizini Moskve. To je vrlo ozbiljan projekt u koji su se uključile ne samo kompanije poput IBM-a nego i cijeli niz zapadnih sveučilišta. Tako će svoje predstavnike u ruskoj Silicijskoj dolini imati i sveučilišta poput Harvarda ili Yalea – kaže dr. Jurišić.

Neosporno je da je Rusija jedan od dva vodeća igrača na svjetskoj geopolitičkoj sceni i da su joj ambicije velike. Ambicije koje, na žalost, ponekad potpuno nepravedno plaćaju manje zemlje. Kao danas Ukrajina, a sutra tko zna tko drugi.