Svi roditelji, kad im maloljetno dijete, a posebno ako pohađa niže razrede osnovne škole, sjedne za kompjuter “ispod oka” nastoje pratiti na koje stranice ide, što radi, dopisuje li se s kime ili samo traži nove igrice. Mnogi roditelji ne znaju kako djetetu objasniti koje ga sve neugodnosti, pa i opasnosti očekuju u tom virtualnom prostoru.
Bez nacionalne strategije
Toga je bilo svjesno i tridesetak učitelja Osnovne škole “Veliki Bukovec” koji su izradili program zaštite djece na internetu, vođeni profesoricom matematike i informatike Lidijom Kralj, koju je Microsoft prošlog proljeća uvrstio među najinovativnije nastavnike na svijetu. Program se može izvoditi u svim predmetima i svim razredima osnovne škole. – U Hrvatskoj, nažalost, ne postoji nacionalna strategija za sigurnost djece na internetu niti su teme kojima poučavamo djecu odgovornom i primjerenom korištenju interneta i mobilnih tehnologija dio postojećih kurikuluma u školi. Djecu, roditelje, učitelje, ali i javnost treba poučiti da od interneta uzmu ono što im treba, ali da pri tome sebe, prijatelje ili obitelj ne izlažu opasnostima – kaže Kralj. Projekt je krenuo u OŠ “Veliki Bukovec”, a uključile su se škole Mate Lovraka iz Nove Gradiške, OŠ “Popovača”, “Gripe” iz Splita i “Mladost” iz Osijeka. Profesorica Kralj upozorava da postojeći školski kurikulum ne propisuje čak ni minimum znanja o odgovornosti i sigurnoj upotrebi interneta, računala i mobilne tehnologije koje bi djeca morala imati. - Zato smo uz financijsku podršku EU razvili sadržaj koji sada svi kolege učitelji mogu obrađivati prosječno jedan sat mjesečno u sklopu nastave – objašnjava.
Djeca vole biti na internetu, pa tako i Toni dosta vremena provede za računalom:
– Gledam neke filmiće, tražim igrice, gledam ono što me zanima. Volio bih imati i profil na Facebooku, ali mi mama i tata to ne dopuštaju. Kažu da sam još mali za to – kaže nam jedanaestogodišnji Toni, a mama Ivanka dodaje: – Kontroliramo što radi na internetu, zna da svoju e-mail adresu ne smije dati nikome bez našeg dopuštenja, da se ne smije dopisivati s nepoznatim ljudima niti im slati svoje slike. Njegovu fotografiju nikada nismo objavili na svom Facebooku – kaže mama.
Profesorica Kralj ističe da roditelji često nisu svjesni koliko štete nanose svojoj djeci objavljivanjem njihovih fotografija na društvenim mrežama. Umjesto toga trebaju ih usmjeriti na kvalitetne sadržaje, primjerice igre i filmove prilagođene dobi djeteta, dodaje Kralj. Novi kurikulum pomoći će im da djecu poduče zaštiti na internetu. Organiziran je u četiri modula namijenjenih za četiri dobne skupine: 7 i 8 godina, 9 i 10, 11 i 12 godina te 13 i 14 godina. Takav model organizacije odabran je kako bi se lakše pripremio sadržaj i metode primjerene određenoj dobnoj skupini. Jedan komplet materijala za učenje i poučavanje sadrži udžbenike za učenike, multimedijske izvore znanja, priručnike za učitelje i priručnike za roditelje. Sadržaj je pripremljen u obliku teksta, slika, animiranih priča, videozapisa, audiosnimki, računalnih i društvenih igara, fotografija, interaktivnih kvizova i potraga za znanjem.
Za svakog od učenika
Više od 800 različitih digitalnih sadržaja izradilo je 35 nastavnika iz pet škola, a projekt se može naći na web-stranici “petzanet. hr” i tamo se može besplatno preuzeti. U pripremu i izradu projekta bilo je uključeno i više od 5400 učenika i roditelja, a na brojnim radionicama, izložbama i interaktivnim okruglim stolovima sudjelovalo je više od 20 tisuća pojedinaca. U prošloj školskoj godini čak se tridesetak osnovnih i srednjih škola koristilo pojedinim sadržajima projekta zaštite djece na internetu, a cilj je autora da dođe do svake škole i učenika. Istraživanje koje je provedeno u sklopu projekta pokazalo je da 92,8 posto učenika prvih i drugih razreda osnovnih škola zna što je internet te da ih je 79,1 posto prije poduke o zaštiti na internetu znalo da ne treba vjerovati svemu što piše na internetu, a nakon obrazovanja čak 87,5 posto. Internet prema tom istraživanju svakodnevno koristi 67,4 posto osmaša, a njih 89,4 odnosno 94,7 zna da svemu što se nađe na internetu ne treba vjerovati.