I supruga, jedna od vodećih svjetskih znanstvenica u medicini oka, htjela bi se vratiti sa mnom

Među više od 300 tisuća iseljenih od ulaska Hrvatske u EU je i Marijan Jukić (35) s dva doktorata, koji u Sydneyu radi kao vodeći podatkovni znanstvenik i senior konzultant na implementiranju umjetne inteligencije, strojnog učenja i inteligentnih programskih sustava za jednu od najvećih svjetskih telekomunikacijskih i IT kompanija, japanski NTT. Prije toga radio je i kao konzultant za australsku vladu. Hrvatska ga nije trebala, a Australija mu je ove godine dala državljanstvo. Jukić je diplomirao geografiju na zagrebačkom PMF-u s prosjekom 5.00. Na tom je fakultetu doktorirao i demografiju, no ondje za njega nije bilo mjesta. Otišao je 2013. prvo u Britaniju na magisterij iz demografije na sveučilište u Southamptonu, pa u Australiju 2014. gdje je doktorirao na Sveučilištu u Melbourneu iz kvantitativnog modeliranja kompleksnih sistema na Fakultetu medicine, stomatologije i zdravstvenih znanosti. I Jukićev slučaj pokazuje da je nepodnošljiva lakoća kojom se Hrvatska odriče svojih građana, obitelji s djecom, koji su trebali biti motor ovog društva.

Loš standard u zemlji

Umjesto toga, nerijetko od onih koji su ostali slušamo kako će oni s fakultetom vani raditi kao konobari te zbog frustracije neće priznati da bi im bilo bolje da su ostali. Možda će biti dosta razočaranih, ali sve dok nas ne zanima zašto mladi i obitelji odlaze i kako ih vratiti ne možemo naprijed kao društvo. S Jukićem smo stupili u kontakt preko njegova prijatelja Filipa Kuštre, urednika i voditelja “TV replike” na osječkoj televiziji, koji nam je kazao kako od 30-ak mladih iz njegove klape s promenade u Osijeku njih 20 više nije u Hrvatskoj. Otišli su posljednjih godina. Jukić bi se vratio, ali ne u neuređenu zemlju.

– Bilo bi sjajno vratiti se u Hrvatsku. Uvijek o tome razmišljam, kao i svaki čovjek koji voli svoju zemlju, no sad sam i australski državljanin. U Hrvatsku bih se vratio kada bi se otvorila šansa za promjene, prvenstveno u izgradnji analitičkih i IT sustava. Pametnim zahvatima u sustavu i primjenama moderne tehnologije Hrvatska bi postala konkurentna, a korupcija bi otišla na margine. Važnija od novca je šansa da se provedu promjene. Politika je precijenjena s obzirom na to koliko nudi građanima. Tragično je da se lijepa zemlja poput Hrvatske prazni i da se upropastila u kratkom roku nepromišljenim odlukama.

Mlade obitelji odlaze zbog kombinacije negativnog ozračja i lošeg standarda. Žrtvuju svoju sadašnjost kako bi njihovoj djeci bilo bolje. Ljudi vide da se nedjela ne sankcioniraju već, naprotiv, nagrađuju. U javnom sektoru, ali i većini privatnog koji nije neovisan o politici, nalaze se stotine tisuća poslušnika koji znaju da na svjetskom tržištu ne vrijede puno i stalo im je da se održi ovakav status quo. Političari bi trebali zaposliti kvalitetan kadar na vodeća mjesta. Zašto se bojati zapošljavanja boljega od sebe i iskorištavanja talenta na dobrobit svih? pita se. Ne želi se više osvrtati na to da s prosjekom 5,00 nije mogao ostati na PMF-u kao znanstvenik.

– Mislim da je svakom stanovniku Hrvatske jasno zašto je to tako i koji se kriteriji i danas primjenjuju u većini hrvatskog društva – kratko će.

Da je kojim slučajem i ostao na PMF-u, smatra da bi propustio puno u životu. U Australiju je otišao 2014. s Instituta Ivo Pilar, na kojem je bio znanstveni suradnik s ugovorom na određeno vrijeme. Otišao je jer je imao potrebu dokazati se u svijetu, steći znanja u STEM-u, u području umjetne inteligencije, i uspjeti, a sve to, smatra, nije bilo moguće u Hrvatskoj. Njegova supruga dr. Mijeong Park iz Južne Koreje jedna je od vodećih svjetskih znanstvenica u medicini oka. I ona je, kaže, spremna vratiti se s njim u Hrvatsku, a mogla bi doprinijeti i hrvatskoj znanosti.

Visoko obrazovanje loše

Radio je i kao konzultant za više tijela australske vlade, u kabinetu premijera u kojem je vodio tim analitičara i znanstvenika, u Ministarstvu financija... Drži da u nas pada kvaliteta osnovnog i srednjeg školstva, iako su bolji dio obrazovnog sustava, jer se ne ulaže u nastavni kadar, a i programi su zastarjeli. Za našu znanost i visoko obrazovanje kaže da su katastrofalno loši zbog puno većeg uplitanja politike i 50-ak godina negativne selekcije.

Ako se ne vrati u Hrvatsku, Jukić se sa suprugom može zamisliti i na nekom trećem mjestu. Dosta vremena provodi i u Washingtonu, New Yorku, San Franciscu, Seulu... On i supruga razmišljaju i o kupnji zemljišta na otočju Fiji ili Samoa gdje provode većinu slobodnog vremena.