Kad je Sanader prije nekoliko dana izjavio kako HDZ-ov kandidat za predsjednika države može biti i netko tko nije član te stranke, otvorio je prostor najraznovrsnijim nagađanjima o profilu ili imenu nestranačkog čovjeka koji bi mogao dobiti potporu vladajuće stranke. No, budući da je šef HDZ-a jednako govorio i prije predsjedničkih izbora 2005, jasno je da se i ovaj put radilo samo o retoričkoj figuri. Osim što može djelovati zbunjujuće na konkurente, može djelovati demotivirajuće na neslužbeno iskazane ambicije u samom HDZ-u.
U kontekstu predsjedničkih špekulacija pak, sa zanimanjem se čeka otvaranje rasprave o izmjenama Ustava, koja se očekuje u prvom redu zbog pristupanja Hrvatske EU i reguliranja “europskog” referenduma. Međutim, otvaranje Ustava zbog jedne stvari uvijek dosad bilo je prilika za “doradu” još nekih odredbi.
Svojedobno je, podsjetimo, Vladimir Šeks iznio ideju da se izmjenama Ustava promijeni način izbora predjsednika države, te da ga se umjesto na neposrednim izborima kao sad, bira u Hrvatskom saboru. Premda se ogradio kako je njegov osobni stav da je Hrvatska zrela za takav zaokret, premijer je vrlo brzo rekao da Šeks ne govori uime stranke te da to nije stav HDZ-a.
Već tada se u saborskim kuloarima mogao čuti komentar da Sanaderu ta ideja nije prihvatljiva jer vjerojatno i sam razmatra mogućnost da se kandidira za šefa države. Izbor predsjednika u parlamentu, naime, značio bi da je ta dužnost samo reprezentativna, bez političke moći. Predsjedničke ovlasti, koje su danas široke u vanjskoj, obrambenoj i sigurnosnoj politici, bile bi do kraja okljaštrene.