Ovogodišnje štete u poplavama nastale na privatnoj i javnoj imovini mjere se milijardama kuna, no i bez njih obveze koje zemlja ima u sustavu gospodarenja vodama nadilaze naše platežne mogućnosti. Europske vodno-komunalne direktive obvezuju Hrvatsku da do 2023. u gradnju mreže, obnovu objekata i sustave pročišćavanja vode uloži oko 45 milijardi kuna!
Nadležni resori tek trebaju pripremiti plan ulaganja u idućem osmogodišnjem razdoblju, ali i financijske izvore iz kojih će se to učiniti. Da sav taj teret ne bi pao na leđa građana i ostalih korisnika, Hrvatske vode i tristotinjak drugih mahom lokalnih komunalnih tvrtki trebale bi fondove EU zasuti stotinama projekata, a Vlada barem jednom mjesečno organizirati koordinacije s lokalnim vlastima da se postigne maksimum. I bez poplava, obaveze koje imamo u vodnom sustavu financijski su prioritet države, ali o tome se premalo vodi računa.
Četveročlana zagrebačka obitelj koja živi u gradskom stanu godišnje za vodu i vodne naknade izdvaja oko 6000 kuna, neki u Hrvatskoj još i više, a Vladin plan provedbe vodno-komunalnih direktiva kaže da se stabilno financiranje vodne infrastrukture može osigurati tek ako se davanja kućanstava udvostruče! Po tome bi mjesečni računi za vodu bili 800 do 1000 kuna! Građani to ne mogu platiti, a ako je točna procjena Ekonomskog instituta da će nas vodno-komunalne direktive stajati kao tri autoceste do Splita, pitanje je samo kad će i vode u koncesiju.
Odkud nekom legitimitet i pravo da proda pitku vodu privatnom investitoru..tako vazan i nezamjenjiv prirodni resurs ce se prodati u bescjenje pa ce je oni nama tociti u nasem dvoristu nasu vodu i skupo nam je naplacivati..nevjerovatno