Ministarstvo uprave radi na prijedlogu zakona prema kojem bi se u određenim odredbama Zakon o državnim službenicima pozivao na Zakon o radu. Iako se Zakon o državnim službenicima formalno neće ukidati, za četvrtinu zaposlenih u javnom sektoru (oko 53.000 zaposlenih) to znači da će vrijediti – Zakon o radu. To pak znači da bi u povijest mogli otići iscrpljujući postupci na službeničkim sudovima koji su državnim službenicima gotovo jamčili doživotno zaposlenje jer bi taj sud uglavnom bio na stranih državnih činovnika koji su tako zapravo bili zaštićeni od otkaza.
Usvoji li se novi zakon na kojem radi Ministarstvo uprave i koji bi uskoro trebao biti poslan na mišljenje sindikatima i ministarstvima, trebao bi biti omogućen i sustav nagrađivanja radnika. No za to je, kaže naš izvor, potreban novac, a budući da se upravo radi na kresanju deficita i ministarstva će ostati bez planiranog novca, nije realno očekivati da će taj sustav brzo i zaživjeti. Dosad sustav napredovanja u državnoj službi nije bio temeljen na uspješnosti i kvaliteti rada zaposlenika, nego na pripadnosti stranačkim strukturama i godinama staža. Sindikati, naravno, izmjene tog zakona ne čekaju raširenih ruku.
Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, kaže da je uvođenje Zakona o radu državnim službenicima mimo svih pravila struke i mimo tradicije.
– Postoji vjekovna relacija između službenika i države. Država nudi sigurnost, a službenik nudi lojalnost. Tako je bilo još od prve moderne administracije u Turskom Carstvu. To su kasnije preuzele Francuska, Engleska... – tumači Ribić. Zakoni o državnim službenicima ukidaju se, odnosno mijenjaju, nastavio je Ribić, samo u ekstremnim situacijama u neoliberalnim zemljama. Po Ribiću, takav će zahvat u zakon – uništiti državnu upravu.
Pa nije li državna uprava već sada katastrofa?
– Sve su državne uprave loše! A sada će, prođe li taj zakon, naša biti još gora! – uvjerava Ribić.
Po njemu je rješenje da se zadrži statusni radni odnos državnih službenika, ali da se izmijeni sustav plaća.
– Ne može imati istu plaću i onaj koji radi i onaj koji ne radi. Velika Britanija to ima dobro riješeno – rekao je Ribić. Ocjenjivač rada, ne samo u državnoj službi nego u javnom sektoru općenito, po Ribiću, trebali bi biti oni na koje se odnosi rad dotičnog zaposlenika. Tako bi, primjerice, rad nastavnika u školi, nastavio je, ocjenjivali roditelji, kolege i ravnatelj, a za državne službenike to bi mogle činiti stranke (klijenti) uz pomoć anketa. Na pitanje hoće li se sindikati pobuniti protiv izmjena Zakona o državnim službenicima, Ribić je rekao da ne zna, ali da mu se ekipa u sindikatu državnih službenika čini bez stava pa procjenjuje da će potpisati sve što se od njih traži.
– To je uplašena ekipa sindikalista – zaključio je Ribić.
Koliko ja poznam našu zemlju čim vlast poželi neko radno mjesto ili želi nagraditinekog svog za usluge počet će masovan dolazak stranačkih aktivista, njihovih tetki, baka i susjeda koji će dotičnom službeniku napisati sto loših ocjena. To tako ide, znam primjere. iz svoje blizine. Počnu dolaziti i praviti čovjeku scene na poslu da čovjek dobije etiketu konfliktne osobe pa ga proganjaju prijavama za povrede radne dužnosti i slično. Treba dobro osmisliti način ocjenjivanja.