I zatvori idu u javno-privatno partnerstvo

Iza rešetaka je sredinom prosinca 2006. bilo 4000 ljudi, čak tisuću više nego što u hrvatskim zatvorima ima mjesta. Brojka ozbiljno upozorava na višegodišnju boljku penalnog sustava  prenapučenost.

Rast od devet posto
O kolikom je problemu riječ svjedoči i podatak da u zatvorskom sustavu optimalno ima mjesta za 3014 osoba. Osim toga, posljednjih godina broj zatvorenika drastično raste, pa je tako potkraj 2002. iza rešetaka bila 2641 osoba, dok ih je danas 1362 više.
Drugim riječima, broj zatvorenika iz godine u godinu povećava se otprilike devet posto, a ako se takav rast nastavi, prema projekcijama Ministarstva pravosuđa, 2010. godine u našim zatvorima moglo bi biti više od 5000 zatvorenika!

Jedini izlaz iz problema, koji s godinama očito postaje sve alarmantniji, jest gradnja novih zatvora i kaznionica. No prema starom hrvatskom običaju, za takve projekte u proračunu nikad nema dovoljno novca. Stoga su u Ministarstvu pravosuđa odlučili posegnuti za vrlo popularnim modelom u posljednje vrijeme, javno-privatnim partnerstvom. Nakon škola i rukometnih dvorana, Hrvatska će tako dobiti i zatvore sagrađene uz pomoć privatnog kapitala.
 Putem javnog natječaja potražili bismo investitore koji imaju novac i spremni su ulagati u gradnju ovakvih objekata.

Riječ je o projektu koji bi bio koristan za obje strane i u kojem bi svaka strana, naravno, imala svoj interes. Mi bismo u najkraćem mogućem roku dobili nove objekte i, sukladno tome, kapacitete koji su nam prijeko potrebni. Potencijalni partner ili partneri svojim bi sredstvima financirali gradnju. Osim toga, ugovor bi ih obvezao na održavanje tih objekata, u vremenu na koje bi se obvezali, a ovakvi ugovori uglavnom se sklapaju na razdoblje od 20 do 30 godina. To bi nama ujedino bilo jamstvo da će posao biti dobro obavljen  kaže Ivan Damjanović, ravnatelj Uprave za zatvorski sustav.

Objašnjava da nije riječ o gradnji privatnih zatvora, nego o poslovnom dogovoru u kojem bi se financijski trošak investitora podijelio na mjesečne rate. Te bi rate do isteka ugovora plaćala država, koja bi na koncu otplatom svih rata postala i vlasnik sagrađenih objekata.

Slamka spasa
 Iako se ovaj model nekome može činiti čudnim, on je zapravo najisplativiji jer u proračunu jednostavno nema novca. Primjerice, prema procjenama, samo bi gradnja kaznionice i novog zatvora kraj Šibenika stajala oko 500 milijuna kuna. Dosad je za projektnu dokumentaciju izdvojeno milijun kuna, a gradnja tih objekata predviđena je i prostornim planom grada Šibenika. Samo tim dvama objektima dobili bismo 600 novih mjesta, 400 u kaznionici te 200 u zatvoru  objašnjava Damjanović.

Dodaje da bi se model javno-privatnog partnerstva, osim na novu dalmatinsku kaznionicu, trebao primijeniti i na Bolnicu za osobe lišene slobode te zatvore u Zagrebu i Varaždinu. Što se tiče BOLS-a, predviđa se da bi u krugu bolnice trebala biti sagrađena nova zgrada s oko 100 novih mjesta, za što je već dobivena građevna dozvola. Taj bi projekt trebao zaživjeti dogodine, a gradnja nove zgrade i adaptacija stajat će oko 35 milijuna kuna.

Pregrade i preinake
Zagrebački zatvor, čiji su kapaciteti pak popunjeni 130 posto, trebao bi dobiti 200 novih mjesta, a nova zgrada niknula bi na zemljištu između postojeće zatvorske zgrade i pruge. Kako je riječ o zemljištu u državnom vlasništvu, dobivanje dozvole ne bi trebao biti problem.
Što se pak tiče zatvora u Varaždinu, njegovi kapaciteti popunjeni su 198 posto, a nova zgrada, vrijedna oko 80 milijuna kuna, gradila bi se na parceli koju je Ministarstvo pravosuđa dobilo od MORH-a.

Da je ovakav model svojevrsna slamka spasa zatvorskom sustavu svjedoči i to što je, primjerice, iz proračuna ove godine izdvojeno samo deset milijuna kuna za gradnju novih objekata. Taj novac namijenjen je gradnji novog objekta u glinskoj kaznionici, čime bi zatvorski sustav dobio novih 240 mjesta.

Gradnja novog objekta donekle će olakšati situaciju. Što sve Damjanović i njegovi ljudi prošle godine nisu radili da bi smjestili zatvorenike.
 Novopristiglim zatvorenicima mjesta smo nalazili tako što smo u pojedinim slučajevima zajedničke prostorije, kao što su npr. TV dvorane, preuredili u ćelije. U Varaždinu smo pregradili prostorije kojima se koristi pravosudna policija te tako dobili još 14 mjesta. Situacija se lani malo poboljšala jer je proradio obnovljeni objekt u Kaznionici u Glini, čime smo dobili 60 novih mjesta, no sve je to premalo  kaže Damjanović.

Dodaje kako uopće ne sumnja da će za sve popularniji model javno-privatnog partnerstva i u ovom slučaju biti zanimljiv. Uostalom, takav model već dulje vrijeme postoji i u drugim europskim zemljama i dobro funkcionira.