Prošlog ponedjeljka slovenskoj graničnoj policiji u čuvanju granice s Hrvatskom priskočili su u pomoć policajci iz Estonije, Litve i Poljske, koji će na slovensko-hrvatskoj granici ostati najmanje jedan, a najviše šest mjeseci. Zasad ih je 21, no uskoro će ih biti i više, s obzirom na to da na poziv Slovenije na granicu s Hrvatskom uskoro stiže još 25 policajaca iz Rumunjske, kao i policajci iz još nekih zemalja koje su pozitivno odgovorile na slovenski zahtjev kojim je ta država zatražila pomoć u čuvanju schengenske granice s Hrvatskom.
Zanimljivo je da su policajci iz Poljske i dviju baltičkih republika stigli u Sloveniju iako je slovenski ministar unutarnjih poslova još u ožujku najavljivao da će se slovenskoj policiji u čuvanju granice s Hrvatskom najprije pridružiti austrijski, talijanski i mađarski policajci, što se ipak nije dogodilo. Ključni razlog kojim Hojs opravdava dolazak policajaca iz drugih članica EU leži u sigurnosnoj situaciji na granici i strahu od novog migrantskog vala dolaskom toplijeg vremena, iako podaci demantiraju takva očekivanja. Broj nezakonitih prelazaka granice u stalnom je padu.
U prva četiri mjeseca ove godine slovenska je policija zabilježila 1642 pokušaja nezakonitih prelazaka državne granice, dok ih je u istom razdoblju prošle godine bilo 2413, što znači da se broj migranata smanjio za trećinu, dok je broj lanjskih nezakonitih migranata bio za 26 posto manji nego preklani. Glavne migrantske rute očito su se s Balkana ponovno preusmjerile na Sredozemlje, a migranti put u Europu traže preko Italije i Španjolske, što dovodi u pitanje opravdanost policijskih pojačanja na granici s Hrvatskom. Hojsova predstava sa stranim policajcima na granici s Hrvatskom ima i unutarnjopolitičku dimenziju, s obzirom na to da je Janšina vlada zbog ilegalnih migranata željela na tu granicu poslati i vojsku, ali je to opozicija spriječila, pa sada Janša i Hojs ovako uzvraćaju.
Međutim, Janšina i Hojsova demonstracija na granici ima važnu dimenziju za Hrvatsku, s obzirom na to da dolazak policajaca iz europskih zemalja na granicu šalje signal da Hrvatska nije u stanju zaštititi vanjsku granicu Europske unije i da Sloveniji zbog toga u zaštiti schengenske granice moraju pomagati druge članice schengenske zone, iako pritom Slovenija istodobno šalje i poruku da sama nije u stanju zaštititi schengensku granicu za koju je odgovorna, što je, naravno, krajnje neuobičajeno, iako je Ljubljana i ranije u više navrata izravno ili neizravno potvrdila da nije u stanju kontrolirati vanjsku schengensku granicu.
Premda Slovenija i dalje tvrdi da podržava ulazak Hrvatske u Schengen, izgleda da slovenska vlada čini sve da se to ne dogodi. Hrvatska se želi pridružiti Schengenu i stalno šalje poruku da migracije drži pod nadzorom, a Slovenija ovim činom to negira, dodatno utvrđujući postojeću schengensku granicu, što Hrvatsku udaljava od članstva u toj skupini. Iako je riječ o simboličnom broju od 20-ak dodatnih policajaca, kojih ni naknadno neće biti više od nekoliko desetaka, posljedice za Hrvatsku bit će sve samo ne simbolične.
Pritom valja imati na umu da slovenska strana ovoga puta uopće nije pozvala hrvatsku policiju na suradnju, opravdavajući taj potez činjenicom da su još prije godinu dana, na početku pandemije, ukinuli zajedničke policijske patrole sa susjednim policijama, što je još jedan signal koji svjedoči o promjeni raspoloženja u Ljubljani. Usprkos “iznimno dobrim odnosima” Slovenije i Hrvatske, Hojs poručuje da Hrvatska ima dovoljno posla s čuvanjem svoje južne i istočne granice, zbog čega se Slovenija obratila za pomoć ostalim članicama Unije. Hrvatska Ljubljani već dulje vrijeme nudi Sporazum o policijskoj suradnji, no bez uspjeha, budući da je slovenska strana u taj Sporazum željela uključiti obvezu implementacije arbitražne odluke iako to nema nikakve veze s policijskom suradnjom.
Da je slovenska strana prihvatila suradnju s hrvatskom policijom, dolazak policija trećih zemalja na slovensku granicu s Hrvatskom bio bi potpuno nepotreban. Janšina vlada postavlja i još 60 kilometara žičane ograde na granicu s Hrvatskom, što dodatno potvrđuje činjenicu da raste nepovjerenje Ljubljane u sposobnost hrvatske strane da zaštiti svoju granicu i zaustavi nezakonite migrante, iako pritom valja naglasiti da žilet-žica što ju je tadašnja vlada Mire Cerara vlada prije nekoliko godina podigla na granici prema Hrvatskoj od početka nije imala veze s migrantima, već je bila odraz tadašnjeg nepovjerenja prema vlastima u Zagrebu, što je svojedobno bio priznao i sam Cerar. Da je odluka Ljubljane politička i da nije utemeljena na stručnim razlozima, potvrđuju i bivši visoki slovenski policijski dužnosnici Tomaž Čas i Branko Celar, koji su u pismu objavljenom ovih dana u ljubljanskom Dnevniku nedvosmisleno zaključili da Slovenija ne treba pomoć europskih policajaca u zaštiti državne i schengenske granice s Hrvatskom. Očito je riječ o političkoj odluci. Ulazak u Schengen važan je za Hrvatsku, s obzirom na to da bez ulaska u schengensku zonu bez granica ni hrvatsko članstvo u Uniji neće biti potpuno. Ne treba previše objašnjavati koliko je Hrvatskoj kao turističkoj zemlji važno ukidanje graničnih kontrola, baš kao i uvođenje eura.
Zbog toga je hrvatska politika prije malo više od godinu dana, nakon dolaska aktualnog slovenskog premijera Janeza Janše na vlast, iznimno pozitivno reagirala na promjenu slovenskog stava prema ulasku Hrvatske u Schengen. Hrvatska je već umorna od stalnih slovenskih blokada, a Janša je napravio važnu distinkciju u odnosu na dvije prethodne slovenske vlade koje su potporu hrvatskom pristupanju Schengenu povezivale s rješavanjem graničnog pitanja i hrvatskim poštivanjem arbitražne odluke koju hrvatska strana, kao što je poznato, ne priznaje. Janša nema dobro mišljenje o arbitražnoj odluci, a tvrdio je da je i u slovenskom interesu da Hrvatska uđe u Schengen.
Bio je to znak poboljšanja odnosa na relaciji Zagreb-Ljubljana, što je kulminiralo prije nekoliko mjeseci kada je slovenski premijer u Plenkovićevoj odsutnosti u više navrata predstavljao Hrvatsku na europskim sastancima na vrhu. Međutim, posljednji događaji oko Schengena upućuju na zaključak da se odnosi Zagreba i Ljubljane ponovno kompliciraju. Ima li to veze s nedavnom hladnom reakcijom hrvatske strane na balkansku avanturu kontroverznog slovenskog premijera i non-paperom koji zagovara novo crtanje balkanskih granica prema etničkom kriteriju, a koji pripisuju Janši, u ovom trenutku ne znamo. Znamo, međutim, da zbog narušenih odnosa s europskim vodstvom bilo kakvi europski uspjesi – a proširenje Schengena na Hrvatsku zasigurno bi bio europski uspjeh – Janši sada baš i nisu u interesu.
Slovenci opet nisu u pravu i opet su pilu okrenuli naopačke. Naravno da ne žele da se Hrvatska izjednači s ostalim članicama EU, te time pokazuju da je od svih država bivše propale države, jedino slovenija sposobna biti u svim europskim asocijacijama a da je Hrvatrska balkanska država koja nikada ne može ispuniti uvjete za krug država u Schengenskoj zoni. I to će im se opet prije ili poslije odbiti u glavu jer su svjesni da Hrvatsku ne mogu zaustaviti jer je puno važniji međunarodni faktor od slovenije. Slovenija radi u kravati a i Hrvatska bi konačno trebala početi raditi u kravati prema sloveniji i njihovim vlasnicima nekretnina u Hrvatskoj, posebno na jadranskoj obali, gdje se bave javašlukom. I kada im se pokažu zubi brzo će shvatiti kako se trebaju spustiti na zemlju. Europa vidi s kim ima posla i koja gubi sve sporove protiv Hrvatske. Tako se neće moći oduprijeti ulasku Hrvatske u Schengen, samo će ga možda odgoditi na kratko, a Hrvatska treba napraviti tako da progutaju gorku knedlu svoje nepromišljene avanture.