Kava s novinarskim doajenom Zvonimirom Magdićem (83) u njegovu stanu u zagrebačkoj Bulvanovoj ulici. Procurilo je kako je legendarni novinarski as upravo u tiskaru “degažirao” rukopis o, kako kaže urbana legenda, najvećemu nogometašu na ovim prostorima, Ivanu Iceku Hitrecu (1911.-1946.), donosi Max!.
I Amigo, koji istinabog, Icu nikada nije vidio na djelu, bez ustručavanja tvrdi:
– Svi vele da je Hitrec bio najveći. Od onih koje sam vidio na djelu za mene je najveći bio Štef Bobek, ali i on, pa i Milan Antolković, s kojim sam razgovarao na njegov 90. rođendan, pa brojni asevi, čak i Srbi s kojima sam razgovarao suglasni su u jednom: Hitrec je bio pojam. Najbolji nogometaš kojega smo ikada imali! – priča Magdić, čija će knjiga “Ico Hitrec – hrvatski nogometaš svih vremena” ugledati svjetlo dana ovoga proljeća.
Amigo, kakav je to nogometaš bio Hitrec, koju je poziciju igrao...?
– Centarfora i spojku. Visok, plećat, snažnog udarca objema nogama, nepredvidljiv u svojoj briljantnosti, nikad nisi znao što će napraviti, kamo će s loptom... Apsolutni dribler, tako je Icu oslikao legendarni francuski izbornik Gabriel Hanot. Najsličniji poslije bio mu je Štef Bobek, a poslije Štefa nitko, baš nitko nije bio takav – s nostalgijom priča Amigo prelistavajući svoju knjigu “Legende zagrebačkog nogometa”, u kojoj je prvi put pisao o veličanstvenome haškovcu.
Najbolja svjetska desetka
Tvrdi: Hitrec, veliki pobožnjak i dobričina, u to je vrijeme, s početka 30-ih godina, bio najomiljeniji čovjek u Zagrebu, a Europa je dečka s Iličkoga placa upoznala na brojnim HAŠK-ovim turnejama. Ipak, dvije najbolje utakmice u karijeri odigrao je u svome Zagrebu, obje 1931. godine u dresu grada Zagreba: protiv reprezentacije Madrida, kada je čuvenom Španjolcu Zamori na Concordiji, današnjem Zagrebovu igralištu (prva noćna utakmica na ovim prostorima, pred 15.000 gledatelja) sprašio dva komada. Druga je bila protiv reprezentacije Beograda, 6:1...
U dresu reprezentacije Jugoslavije najveća Icina utakmica dogodila se 1929. godine, protiv tadašnje Čehoslovačke 3:3, kada je u tandemu igrao s najvećim srbijanskim igračem svih vremena, glasovitim Blagojem Mošom Marjanovićem. Taj je legendarni centarfor, sastavljajući najbolji predratni svjetski napad, desetku dao – Ici Hitrecu. Ima li većega komplimenta...
Zvonimir Magdić ispričat će kako se Icek najbolje osjećao “tu, na današnjem Dinamu” (pokazuje Amigo prstom kroz prozor), u svome, HAŠK-ovu “kokošinjcu”.
– Tu, na tome malome igralištu, na koji je stalo 2-3 tisuće ljudi, Ico je driblal i pakiral. Kad god su haškovci htjeli tući Građanski, doveli su ih u kokošinjac. Tu “purgerima” nije prolazil njihov dum-dum nogomet, onaj engleski stil, prek’ krila. A haškovci su pimplali, ja tebi - ti meni, umirali u ljepoti. Eh, bila je to prava tika-taka... – uzdiše Amigo, a onda briljantno poentira:
– Strašno mi smeta kad pročitam da je tiku-taku izmislil Cruijff! Taj nogometni stil još 1912. izmislili su Škoti, pa su ga, među ostalim, dopelali u Beč, gdje su ga učili Austrijanci i Česi. Bio je to tzv. srednjoeuropski nogomet. I trener HAŠK-a bio je Čeh, František Koželuh, čiji je brat bio svjetski prvak u tenisu. Tek kasnije, za vrijeme NDH, tiku-taku preuzel je i Građanski. Wölfl, Antolković, Lechner, Kokotović... to su bili čisti španeri, s tim da je Mara Wölfl bio i bombarder. Taj je mogao zabiti s centra!
Smrt u bolnici Merkur
Vratimo se ipak junaku ove priče, Ici Hitrecu. U Zagrebu, u Tuškanovoj ulici, u stanu koji su još u ožujku 1939. godine unajmili supružnici Hitrec, Ico i Zita (djevojački Hirschler), danas živi njihov sin, 71-godišnji Tomislav Hitrec. Diplomirani pravnik, doktor ekonomije.
Tomislav je bio trogodišnjak kada mu je otac umro, tako da ga uopće ne pamti...
– Otac je umro u bolnici Merkur od perforacije čira na želucu. Nažalost, koban je bio tako banalan zdravstveni problem. Tati je pozlilo, pa ga je brat Rudolf, liječnik internist, odvezao u bolnicu. Ondje su čekali kirurga (kućnoga prijatelja, dr. Vitauša, nap.a.) koji ga je trebao operirati, no on je iz nekoga razloga zakasnio, nastupila je sepsa i u tom spletu nesretnih okolnosti tata je umro – ispričao nam je Tomislav Hitrec.
Njegova majka Zita, također rođena Zagrepčanka, bila je tajnica u Dinamu, od 1950. do umirovljenja 1975. godine. Umrla je 1987. godine. Ico Hitrec, pak, po profesiji je bio građevinar, stručnjak za izgradnju cesta i mostova, a radio je kao tehnički referent u Zagrebačkoj električnoj centrali. I jedan je od osnivača Dinama.
– Koliko je meni poznato, u uredu moga oca održan je u lipnju 1945. godine sastanak na kojemu je osnovan Dinamo. I upravo je on predložio ime kluba, jer, kao što znate, Dinamo je u to vrijeme bio popularan u istočnoj Europi – kaže Tomislav Hitrec.
Neki svjedoci toga povijesnoga skupa, na kojemu su glavnu riječ vodili Ico Hitrec i Ivica Medarić, prepričali su jednu znamenitu Icinu rečenicu: “Dinamo je konspirativno ime za Građanski, a Mladost za HAŠK”.
Ico Hitrec u svoje vrijeme nije bio samo vrhunski nogometaš, svjetske klase, nego i poznati zagrebački dobročinitelj. Sin Tomislav otkriva:
– Kako je otac u to vrijeme bio poznat i popularan, pa i blizak s ljudima iz režima, to je itekako znao iskoristiti. Tako je, zajedno sa Žarkom Dolinarom, u vrijeme NDH pomogao brojnim zagrebačkim židovskim obiteljima da pobjegnu iz zemlje. Bio je društven, omiljen, činio je usluge svima koji su mu se obratili za pomoć...
(Foto:Marko Prpic/PIXSELL)
Uspomenu na Icu Hitreca svake godine održavaju njegovi haškovci. Jednom godišnje okupi ih Nino Vedriš, sin nekadašnjeg HAŠK-ova tajnika Ferde Vedriša. U spomen na velikoga zagrebačkoga nogometaša, poznati jaskanski dramski pisac Nino Škrabe sprema kazališni komad zasad s radnim naslovom “Hrvatski centarfor”. Ideja je da to bude kabaretska predstava, čija će se radnja odvijati u baru “Manduševac”, u vlasništvu Joze Jakopića, nekadašnjega menadžera Građanskog.
Vječna patnja Građanskog
– Ico nije bio samo sasvim poseban nogometaš, nego i karizmatska ličnost svoga doba. Nadimak mu je bio “Ruksak”, zbog visokih ramena, a kao haškovac bio je vječna patnja najvećega rivala Građanskog, za koji je igrao njegov brat Rudolf – priča Škrabe.
Predstavu bi najesen trebali premijerno izvesti Histrioni. Ali, tko će utjeloviti Icu?
– Najvjerojatnije nitko. Znate, bila bi to “godoovska” priča; Icu svi iščekuju kad će doći, kao što ga je, primjerice, iščekivao Građanski da prijeđe k njima... I čekaju ga, čekaju, a kada on dođe, njih više nema... Tko će ga igrati? Nitko, razmišljam da bude samo silueta... – dodaje Škrabe.
Nažalost, Icina ionako prekratka nogometna karijera bila je obilježena teškim ozljedama. Prva se dogodila 1932. godine, kada je Ico bio igrač Grasshoppera, gdje je igrao u tandemu s Acom Živkovićem. Fatalan je bio ulet izvjesnoga Austrijanca Tandlera, Ico je završio u bolnici, u gipsu, a Skakavci u posljednjem kolu izgubili naslov prvaka. Nakon toga Ico više nikada nije bio tako moćan...
Druga stravična nesreća stigla je 1939. godine: na povratku iz Marije Bistrice, zajedno sa suprugom Zitom, pao je s motocikla. Oboje su se malo ogulili, pa je Ico nastavio motociklom do grada, gdje ga je u Gajevoj ulici pogodio kamion. Dvostruki prijelom...
>> Baka je bio veliki igrač i veliki belaj! Zbog njega se kupovala ulaznica
Legenda! Umro je u 35-toj godini života, iznenadnom smrću! 1946-te godine! Zna li netko kako je preminuo?