Jedan od najuglednijih profesora političke komunikacije na svijetu, Amerikanac Lance Bennett u intervju Večernjem listu 2015. godine je rekao: „Mislim da Donald Trump može dobiti republikansku nominaciju, ali on je toliko bazičan i prazan da je njegov izbor za republikanskog kandidata najbolje što se demokratima može dogoditi.“ Međutim, ubrzo će se ispostaviti da je nominacija Donalda Trumpa najgora stvar koja se demokratima mogla dogoditi, a Bennett je samo jedan od brojnih progresivnih intelektualaca koji su podcijenili Trumpove šanse i teško mogli pretpostaviti u kojoj će mjeri njegov mandat promijeniti američku politiku. Cijela progresivna Amerika bila je 2016. šokirana Trumpovom pobjedom i duboko frustrirana činjenicom da je dobio izbore, iako nije osvojio većinu glasova.
Popularni glasovi
O pobjedniku na američkim predsjedničkim izborima ne odlučuju „popularni glasovi“, nego glasovi elektora. To znači da Amerikanci na izborima zapravo biraju listu elektora svoje stranke, iako se na glasačkom listiću nalaze imena predsjedničkih kandidata. Ti elektori onda glasaju za predsjednika. To izgleda otprilike ovako. Svaka država ima određeni broj elektora, pri čemu Kalifornija ima najviše, 55, a niz država poput Sjeverne i Južne Dakote, Wyominga itd., ima najmanji mogući broj – tri.
Primjerice, ako u Pennsylvaniji koja bi mogla presuditi ove izbore, najviše birača zaokruži Joea Bidena, to znači da je u to toj državi izabrana lista demokratskih elektora i njih 20, koliko ih Pennsylvania ima, tada odlaze glasati za svog predsjedničkog kandidata, odnosno Bidena. Ako najviše birača u Pennsylvaniji zaokruži Trumpa, onda za predsjednika glasa 20 republikanskih elektora i oni, u načelu, biraju Trumpa. Elektori tako uglavnom nastupaju kao stranački agenti koji u ime birača glasaju za njihova predsjedničkog kandidata.
Iako dio saveznih država formalno ne traži od elektora da glasaju za kandidata svoje stranke, u cijeloj izbornoj povijesti Amerike bilo je samo stotinjak tzv. nevjernih elektora pri čemu je samo jedan elektor, i to na prvim izborima 1776., glasao za najjačeg suparničkog kandidata. Ostali uglavnom nisu glasali ili su njihovi glasovi otišli kandidatima drugih stranaka jer je njihov kandidat umro tijekom izbora (Horace Greely 1872. godine ) ili su glasali za neke druge ljude. To je bio slučaj na prošlim predsjedničkim izborima na kojima je čak deset elektora glasalo za kandidate koji su prije ispali iz utrke ili za ljude koji uopće nisu bili kandidati. Tako su, primjerice, tri elektora iz tabora Hillary Clinton glasala za Collina Powella, ministra vanjskih poslova u vladi Georgea W. Busha.
Od ostalih zanimljivosti, malo je poznato da je jedan od elektora na izborima 2016. bio Bill Clinton, muž demokratske kandidatkinje Hillary Clinton. Elektorski sustav predmet je brojnih kritika i sve većeg revolta, prije svega zbog toga što se pet puta u povijesti dogodilo da kandidati koji dobiju najviše glasova birača izgube izbore. To se dogodilo tri puta u 19. stoljeću i dva puta u posljednjih dvadeset godina. Prvi put 2000. kada je demokrat Al Gore s pola milijuna glasova više izgubio izbore jer je u naknadnom prebrojavanju za 537 glasova izgubio Floridu i svi elektorski glasovi te države su otišli Bushu.
Drugi put na prošlim izborima 2016. kada je Trump „okrenuo“ neke države koje su posljednjih trideset godina glasale za demokrate, poput Pennsylvanije i pokupio njihove elektorske glasove, usprkos tome što je u konačnom zbroju dobio čak tri milijuna glasova manje nego Hillary Clinton. Takav izborni sustav duboko je nedemokratski, tvrde kritičari, jer izigrava volju većine i potpuno je suprotan onome zbog čega su ga osnivači SAD-a, navodno, uveli: da spriječi hirovitost naroda i izbor nekvalificiranog predsjednika. Osim toga, raspodjela broja elektora također je vrlo problematična i nije proporcionalna broju birača u saveznim državama.
Primjerice, Kalifornija ima oko 40 milijuna stanovnika i 55 elektora, a 22 države koje zajedno broje jednako stanovnika kao Kalifornija imaju ukupno 96 elektora. Takav je sustav prije četiri godine omogućio dramatičnu pobjedu Donalda Trumpa. Jedno od pitanja koja su se tada nametala bilo je hoće li Trump i u Ovalnom uredu nastaviti s agresivnom populističkom retorikom podjela kojom je uspio mobilizirati birače 2016. No, malo je tko u tom trenutku mogao pretpostaviti u kojoj će mjeri Trump razdrmati američku politiku i koliko će se radikalno odmaknuti od ideje političkog mainstreama i onoga što se u demokratskoj politici smatra prihvatljivim.
Njegova retorika i stil tijekom cijelog mandata temeljili su se na političkoj nekorektnosti, uvredama i „bijesnom populizmu“, što je izazvalo silan revolt progresivne javnosti, ali je za Trumpove simpatizere to bio i ostao dokaz snage i autentičnosti. Andrea Schneiker sa Sveučilišta u Siegenu piše da se Trump uspješno izbrendirao kao „antipolitičar superheroj“ koji je na strani malog čovjeka i koji će spasiti svoju zemlju, tako što će je ponovno učiniti „velikom“.
Čak i njegov jednostavan jezik, koji je uglavnom predmet ismijavanja i zgražanja, zapravo igra veliku ulogu u tom brendiranju. Orly Kayan s Wingate Academic Collegea u Izraelu pokazuje kako je Trumpov jezik na razini učenika nižih razreda te opisuje njegovu retoriku kao „jednostavnu, izravnu i antiintelektualnu“, što njegova publika jako cijeni. Dakle, on je u mandatu nastavio činiti ono što je činio u kampanji – obraćati se isključivo svom biračkom tijelu, jezikom koje to biračko tijelo razumije i želi čuti. Osim toga, američka ekonomija je do prije osam mjeseci bila izuzetno snažna i da svijet nije pogodila pandemija COVID-19, Trumpu bi se vrlo vjerojatno smiješio drugi mandat. Međutim, danas stvari izgledaju bitno drukčije. Osim zdravlja i 226.000 ljudskih života, pandemija je odnijela i brojna radna mjesta pa je tako nezaposlenost u Americi u odnosu na veljaču ove godine porasla za 4,4 postotna boda.
Osim toga, Trumpovo (ne) upravljanje pandemijom bilo je u najmanju ruku kaotično i bitno drukčije od bilo čega što se moglo vidjeti u drugim državama pa je tu očito izgubio bitan dio podrške. Ako je suditi po brojnim istraživanjima javnog mnijenja, Trumpa je zbog pandemije bitno pala popularnost među starijim bijelcima koji su 2016. činili bitan segment njegove baze. Nadalje, Trumpova politička i društveno-kulturna ostavština uključuje niz zabrinjavajućih trendova od kojih je najgora ekstremna polarizacija američkog društva koja povlači za sobom eskalaciju netrpeljivosti i nasilja, pa i rapidno širenje bizarnih kultova zavjere, poput suludog Qanona. Dio birača prestrašen je i razočaran takvom atmosferom i skloni su podržati Bidena koji nudi pomirljivu retoriku zajedništva.
Swing države
Ipak, usprkos padu podrške, Trump i dalje ima realnu šansu dobiti izbore, baš kao i njegov protukandidat Joe Biden. Biden je prihvatljiv velikom broju ljudi kojima je Hillary Clinton bila izrazito odbojna pa su prije četiri godine glasali za Trumpa. Zato su obojica kandidata u posljednjim tjednima kampanje karte bacila na tzv. swing države, odnosno one koje su na prošlim izborima neočekivano prešle Trumpu, poput Pennsylvanije, Floride, Michigana itd.
Bidenova najveća mana je njegova bezličnost pa čak 56 posto ispitanika u Pewovu istraživanju iz kolovoza ove godine nije moglo istaknuti niti jedan drugi razlog zbog kojeg bi glasali za Bidena osim toga da nije Trump. Isto istraživanje pokazalo je da je 59 posto registriranih birača Republikanske stranke zadovoljno svojim kandidatom, dok je taj broj za Demokratsku stranku puno manji, tek 42 posto. Neodlučni birači koji su nedavno sudjelovali u jednoj fokus grupi došli do zaključka da bi idealan kandidat za njih bio kandidat s Trumpovim politikama i Bidenovim karakterom. U svakom slučaju, ovi su američki izbori jednako neizvjesni kao mnogi do sada, ali su ulozi daleko veći. Birači i jedne i druge strane osjećaju se kao da su dio pokreta za oslobođenje Amerike, jedni uz uzvike „Lock Them Up“, a drugi uz mantru „Vote Them Out“. Sigurno je jedino da će rezultati izbora odrediti smjer kojim će nastaviti Amerika koja izborni utorak dočekuje duboko podijeljena, potresena i s velikom knedlom u grlu.
VIDEO Stručnjaci otkrivaju trikove američkih i hrvatskih izbornih kampanja
Prema VL idealan sef drzave bi morao imati karakter korumpiranog prevaranta i lazljivca kojemu izdati interese drzave za koju je polozio zakletvu odanosti je lakse nego pustiti smrdljivi prdec!