Idealna podjela Bosne i Hercegovine

Podjela Bosne i Hercegovine tema je koja posljednjih petnaestak godina na našim prostorima izaziva kontroverze, budi strasti i potiče međunacionalne sukobe. Iako su oko toga najviše prozivani Tuđman i Milošević, budimo iskreni i priznajmo da nije bilo značajnijeg međunarodnog predstavnika koji, tijekom devedesetih, nije imao vlastitu opciju podjele državnog teritorija između triju naroda. Predlagali su se entiteti, kantoni, zamjene teritorija i koješta drugo, a onda je došao Daytonski sporazum, koji je Bosnu i Hercegovinu doslovce podijelio na dva dijela  Federaciju, s većinskima hrvatskim i bošnjačkim narodom, i Republiku Srpsku, gotovo etnički čistu državicu srpskog naroda. Iako se podjela činila neprirodnom, granice su vrlo brzo zaživjele, a entiteti ojačali.

Unatoč tome što međunarodna zajednica danas pokušava smanjiti moć entiteta i ukloniti međusobne granice, podjele su prilično duboke. Ne samo između Federacije i Srpske, već i između Hrvata, Srba i Bošnjaka, ali i između pojedinih krajeva unutar samih entiteta.

U svim tim podjelama, prirodnim i nametnutim, kao da smo zaboravili onu najstariju i najprirodniju. Podjelu države na - Bosnu i Hercegovinu, odnosno teritorij iznad i ispod Ivan planine. Tko je god putovao od Bugojna prema Tomislavgradu ili od Sarajeva prema Mostaru sigurno je osjetio taj prijelaz Bosne u Hercegovinu. Kao da je riječ o dvije zemlje, koje povezuje jedino slovo "i", a razlikuju ih povijesni putevi, mentaliteti, klima, tradicija... Na koncu, kako napisa Nino Raspudić, sve bosanske rijeke teku u Crno, a hercegovačke u Jadransko more.  

Neki u Sarajevu Hercegovinu su ionako već davno otpisali, ističući samo Bosnu u međunarodnim kontaktima i državnim predstavljanjima. A Hercegovina, koja ima desetak puta manje stanovnika, okrenula se vlastitim snagama i pokazala da u više segmenata života može biti i primjer sestri Bosni.

A kad govorimo o Hercegovini, onda svakako treba imati na umu kako ondje ne žive samo Hrvati, već i Muslimani-Bošnjaci i Srbi. A oni su, pak, po mentalitetu puno bliži svojim hercegovačkim susjedima Hrvatima nego braći po nacionalnosti, primjerice u Tuzli ili Banjoj Luci, a povezuju ih i slični životni problemi. Identitet Hercegovine čine i Antun Branko Šimić, i Aleksa Šantić, i Mak Dizdar, odnosno i Safet Isović, i Mate Bulić... Hercegovinu čine i Stari most u Mostaru, i Gospino svetište u Međugorju i pravoslavni manastir u Žitomislićima.

Bosanci su Hercegovce uvijek percipirali snalažljivijima i radišnijima, a Hercegovci Bosance duhovitijima i prilagodljivijima. Hercegovina funkcionira i diše drukčije nego Bosna, a vrijedi i obrnuto. Ali različitosti se nadopunjuju i privlače, ako smo ih svjesni i međusobno poštujemo. Ta regionalna podjela živi već stoljećima i sigurno se neće mijenjati niti u budućnosti. Zato bi bilo najbolje kad bi se ova država opet dijelila samo na - Hercegovinu i Bosnu.