'Idem u utrku za predsjednika. Iza mene su ljudi koji predstavljaju tihu većinu'

Inicijativa da se kandidira za predsjednika države nije nešto što je htio. Zaista mu je došla kao s Marsa. Ali je došla. Cijeli tjedan 67-godišnji šibenski odvjetnik, poznati stečajni upravitelj i miljenik radnika, čije je tvrtke spašavao od propasti i koji ga doslovce mole da uđe u utrku za Pantovčak, nije imao mira. Ideja je na kraju dobila na dodatnoj ozbiljnosti kada su se radnicima u potpori Rudi priključili i član Akademije tehničkih znanosti Ivan Miloš, stručnjak za telekomunikacije Đuro Lubura, zviždač Srećko Sladoljev, sindikalist Ozren Matijašević...

:: Što ste odlučili?

Nakon svih algoritama u glavi, odlučio sam prihvatiti kandidaturu. I to je sada amen.

:: Velika je to čast i odgovornost? Zašto ste pristali?

Upravo obrnuto od toga što ste vi kazali. Ako vam je motiv čast i slast, to je onda čisti ego, potencijalna pohlepa ili ambicija. Odgovornost je važna. Ako nešto radite, radite to odgovorno i korektno i nećete zalutati. Prevedeno, to vam znači da poštujete ljude s kojima radite, da se stavite u njihovu poziciju, vidite što je problem i pravi put tada ćete sigurno naći. Ako ste kapetan broda, morate štititi putnike broda. Kad štitite putnike, štitite i brod. To je tako u mom poslu.

:: Kad vas sami radnici žele na Pantovčaku, očito ste bili dobar kapetan?

Što sam ja to pametno napravio u Autotransportu i Nauti Lamjani. Ništa. Dao sam im ono što im pripada. Ljudi rade i dobivaju za to novac. Ako ljudima ne date život, pa što biste im dali. Ništa. Ja bih svim tim pametnim menadžerima dao u zadatak da naprave rekonstrukciju, ali s istim brojem ljudi. Lako je stvarati sebi bonus na račun toga što si potjerao 100 ljudi. Slažem se, ali ćeš onda i ti pet godina biti bez posla. Pa se snađi kad te djeca budu tražila tenisice, a novca nema. Probaj, dečko.

:: Što biste prvo napravili da pobijedite?

Kao prvo, nema ovdje ako. Ako sumnjate, onda nemojte ni ići. Strah i sumnja blokiraju um. Što se tiče prvih poteza, tražio bih reprogram dugova. Treba reći vjerovnicima jasno i glasno da trebamo moratorij od minimalno pola godine do godinu dana dok se snađemo. Potom bih tražio od Vlade da hitno donese uredbu sa zakonskom snagom da nitko ne može postati vlasnik Ine na prevarantski način.

:: Ali svjesni ste ovlasti predsjednika?

Znate, ja sam vam advokat i nekada izgubljenu parnicu dobijete s ono malo svjetla na kraju tunela koje vidite. Ja ću u ovom slučaju upotrijebiti svoj advokatski mozak, ali se konkurenciji ne odaju tajne zanata.

:: Rekli ste i da ćete, pobijedite li, biti originalni. Što možemo očekivati?

Ja sam već sada drugačiji, bez vrednovanja je li to gore ili bolje. Moji protukandidati su iz etabliranih struktura, partijskih elita i elita kapitala. Ja sam sve suprotno. Nemam ništa protiv kapitala kad on koristi ljudima, niti protiv političke ambicije kad ona koristi ljudima. Ali ako kapital služi samome sebe, ako se otuđi ili ako čak postane vampirski, ako služi za zadovoljavanje apetita nekompetentnih ljudi, onda sam protiv toga.

:: Tko sve stoji iza vas?

Iza mene su ljudi koji predstavljaju tihu većinu. To su ljudi radnici, a što mi posebno imponira, radnici koji su bili ugroženi, kojima je sistem ovršne giljotine uništio život. Kako ih nije sram ne dati im posao, a posla ima. Ako nemate suosjećanja, ništa ne možete raditi. Ako ne vidite patnju drugoga, ne vidite ništa, samo sebe.

Ceste su krvotok države

:: Nemate stranku s glasačkom mašinerijom, ali imate upravo to mnoštvo obespravljenih radnika. Nisu li upravo oni vaš “kapital” na izborima?

Kada bismo tako računali i gledali koliko ima očajnika koji su izgubili nadu, onda bih ja izbore već dobio. Kapetan broda mora biti takav da se putnici osjećaju lagodno i sigurno i da imaju nadu da će stići na drugu obalu. Ovdje više nitko ne zna ni gdje je obala, a kamoli hoćemo li moći doplivati do obale. S ovim brodom ne. Ovo je paradigma koja vodi u ambis, ovo je Titanic i ja čujem kako led grebe po oplati broda. Tko to ne čuje taj je gluh. Ma mi smo već udarili u santu. Ali nećemo potonuti. Narod će naći način.

:: Što mislite o protukandidatima?

Nisu mi za te funkcije. Svi su oni odlični stručnjaci na svom području. Svi govore logično. Ali govore političkim metajezikom. To nije jezik čovjeka. Ja govorim jezikom naroda i govorim ono što svatko vidi, što vrapci vide.

:: Koga držite najdostojnijim protivnikom?

Kao ljudi, za mene su svi dostojni. Nemam ništa ni protiv koga, jer bih, u suprotnom, bio protiv sebe. Sveti Augustin je rekao - tko ljubi ljude sve mu je dopušteno. To je moja maksima. Morate poštovati čovjeka. Gledano kršćanski, zašto bih ja mrzio Josipovića, Grabar-Kitarović ili Kujundžića. Ali je činjenica da je komandni most izgubio kompas. Ova struktura vlada 20 godina, a nije učinila ništa osim što je stvorila ekonomski model u kojem si, što više prodaješ da bi riješio dug, sve više dužan.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

:: Pretpostavljam da ste protiv monetizacije autocesta? Jeste li potpisali za referendum?

Isti dan. Za prodati, pameti ne treba. To može svatko, pogotovu kada nije njegovo. To što Vlada radi je glupo ili su oni domaći izdajnici. Ceste su krvotok države, a mi ih prodajemo!? Kao što prodajemo krv dobrovoljnih davatelja krvi preko Imunološkog zavoda. Krv je narodna i zavod mora biti narodni. Neki bi vozili ferrarije i jahte, a čovjek čovjeku daje krv. Daj svoju krv pa radi biznis od toga. U Nauti Lamjani gdje sam bio stečajni upravitelj pa znam da je mogla zapošljavati 300 radnika, a ne 20-ak na koliko se sada svela, netko želi raditi apartmane, da se pretvorimo u perače zahoda. Zbog svega, vrhunski meštri nestaju, odlaze iz Hrvatske. Zovu ih malim ljudima. Pa oni su supstanca države. Da svi političari iz Sabora nestanu, što bi se dogodilo? Ništa. Našli bi nove. Ali da nestanu svi stolari, konobari, trgovci, inženjeri, svi ti “mali”, ne bi bilo ničega.

:: Jeste potpisali i referendum za promjenu izbornog sustava?

Jesam, jer je svaki pothvat koji smanjuje moć otuđene vlasti dobar. Njihova mala nervoza pokazuje da je Željka Markić pogodila u sridu. Sami su se odali.

Kopao sam kanale

:: Znači da ste i za preferencijalno glasovanje i za smanjenje izbornog praga?

Za to sam da glasovanje bude biranje. Ja sam za čovjeka, i samo su takvi izbori pravi. Neće narod tako lako “faliti”. Treba se čuti i glas manjine. Nekada je i manjina bitna.

:: Recite nam nešto o sebi?

Posebno mi na živce idu ljudi koji uvijek govore o sebi. Nisam sveti Ante, ali sam korektan i pošten. Svi smo mi ljudi grešni, ali ništa mračno nemam. Mogu mi doći sve inspekcije. Ako će tražiti, uvijek će naći. To je tako. Ali ako su dobronamjerni, neće naći ništa.

:: Kao student ste bili i pomorac, u Belgiji ste vozili valjak na gradilištu...

I kopao kanale. To su te godine. Otac i mater nisu to mogli shvatiti. Ali nije mi žao. Bio sam i u Rusiji za vrijeme komunizma. Na brodu sam dobio i ponudu da budem drugi oficir makine.

:: Gdje ste radili prije nego što ste otvorili svoj odvjetnički ured?

Radio sam u Općinskoj upravi Šibenik. Bio sam vješt u pisanju općinskih zakona. Nakon toga sam otišao u Nacionalni park Krku. Ondje sam na neobjašnjiv način dobio i otkaz.

:: I to ste iskusili?

Imati i nemati. Taj nemati me blagoslovio. Bio sam bez posla tri godine. Nisam bio gladan, ali bilo je teško.

:: Možda otud briga za radnike?

Apsolutno. Bio sam i ja na drugoj strani. Imao sam neku marku u rezervi, imao sam nešto i od minulog rada, ali kad se bačva prazni, a ne puni, to vam brzo ode. Bilo je teško, ali sve je na kraju došlo na svoje. Otvorio sam svoj ured i danas je to društvo s osam zaposlenih. Plaće dajemo, poreze plaćamo.

:: I kakav ste šef?

Kažu mi da sam dobar i da je atmosfera dobra, ali pitajte njih.

:: Jeste li ikome ikad morali dati otkaz?

Tko nije bio za tim, sam bi to shvatio i otišao. Ali da sam nekomu rekao da mora otići, nisam nikad.

:: Dragovoljac ste Domovinskog rata.

Bio sam u Rogoznici i kasnije pokraj Dubrovnika, u Mokošici. Nije bilo velikih bitaka. I, hvala Bogu, nikoga nisam ubio, zbog čega sam sretan do neba. Sve su suze majki na svijetu jednake.

:: Fetivi ste Šibenčanin i težak. Imate vinograd i masline u Donjem polju. Pa tko će se brinuti o polju ako postanete predsjednik?

To se zapustiti ne smije. Nema šanse. Imam 500 loza i 25 maslina. Sadim i rajčice.

:: Ove godine svi se žale na urod maslina. Je li kod vas bolje? Da odmah vidimo imate li sreće.

Ništa ni kod mene, ali zato imam rajčica za izvoz.

:: Što vam kaže familija na odluku da se kandidirate?

A što će. Nakon svih analiza, pristali su i daju mi podršku. Pitaju me što mi to treba, ali me iznenađuje da me tjeraju na to i ljudi koje nikada u životu nisam vidio. Govore mi: Hajde, Hrvatska traži promjene. Tko to ne vidi taj je slijep.

:: Jeste li ikada bili član neke stranke?

Jesam, HDZ-a. Ali ispisao sam se. Kada se pojavio sramotni Zakon o golfu, zaključio sam da su prevršili svaku mjeru i otišao sam.

:: Što biste rekli, jeste li lijevo ili desno?

Još nisam našao definiciju koja će jasno reći što je ljevica, desnica ili centar. Ljudima ne treba ni brutalni kapitalizam ni brutalni socijalizam. Treba mu “harmonizam”. Svi su poželjni u tom orkestru. I to je za mene pobjeda svijeta.