Najteže je predvidjeti pad velikih i čvrstih. Kada onako moćni nestanu preko noći, kao što se to dogodilo Sanaderu, Josipoviću, Karamarku, Milanoviću. I kada se to događa sada IDS-u i Ivanu Nini Jakovčiću, čiji je pad isto iznenadan i brz.
Do jučer je Jakovčić bio “veliki vođa”, IDS neprijeporna politička snaga u Istri te važan politički faktor na nacionalnoj političkoj sceni, ponekad potreban SDP-u, ponekad i HDZ-u. Sada je pak veliko pitanje što će zbog zbivanja u Uljaniku ostati od te snage IDS-a. U zadnjih 10-ak dana čak su i IDS-ovi lideri shvatili da su na djelu tektonske promjene koje su razvodnile njihovu političku popularnost i dovele do toga da se Pulom nose transparenti s prekriženim IDS-om. Možda su u vrhu IDS-a i shvatili da upravo vode bitku za opstanak svoje političke opcije, no i dalje su spori. I dalje nisu formalno raskinuli s Jakovčićem. Teško im je donijeti tu odluku zato što veliki vođa, kada se 2014. “povukao” u Bruxelles, iza sebe nije ostavio barem nekog jačine “dragog vođe”.
Kako je Jakovčić u vođenju IDS-a bio apsolutist, oko sebe je bio napravio popriličnu pustoš pa njegovi nasljednici imaju manji kapacitet. Svoju emancipaciju Miletić i Flego mogu doživjeti jedino ako ga se ekspresno riješe. Oni se, međutim, grčevito bore kako bi pokazali da nemaju apsolutno nikakve veze s Uljanikom i njegovim direktorima. U paničnom su strahu jer istarska je javnost sedam dana po Puli demonstrirala upravo s tezom da je “IDS pojeo Uljanik” pa u IDS-u tvrde da nisu imali ni prijateljske ni poslovne veze s Uljanikom dokazujući to činjenicom da nitko od 14 direktora nije član IDS-a. Možda bi taj argument i vrijedio da nije bilo Jakovčića. U trenutku kada je on, kao neprijeporni autoritet u IDS-u, prema direktorima Uljanika usmjerio Danka Končara, biznismena od kojeg je primao novac, propao je svaki alibi. Jer je Nino tako baš najizravnije moguće povezao IDS i Uljanik.
Posrtaj Uljanika, osim što je uništio osobne ambicije Jakovčića da će krenuti po novi bruxelleski mandat, možda je uništio i mogućnost da IDS s uspjehom kandidira nekog drugog u Europarlament. Preko noći je, naime, raskoljena i tzv. Amsterdamska koalicija, a kako je već prethodno IDS raskinuo savezništva sa SDP-om, pitanje je može li se uopće ponovno dočepati Bruxellesa. A to je IDS-u presudno važno jer tako usred središta EU osigurava održavanje priče o Istri regiji. Na priči o Istri kao autonomnoj, samostalnoj regiji IDS već desetljećima održava svoj politički imidž pa to Miletić čini i sada jer je, reagirajući na to što je stranka Pametno otkazala koaliciju, otkrio da su se razišli i prije Uljanika i Jakovčića, upravo zato što Pametno nije dijelilo njihovu viziju o samostalnoj regiji Istri.
Prema vizijama IDS-a, Istra bi do tog statusa samostalnosti, naravno još uvijek u okvirima RH, trebala doći poništavanjem županija te zamjenom za pet regija, od kojih bi Istri pripala jedna autonomija. To je politički jedina stvar za koju bi se IDS-ovo vodstvo moglo sada uhvatiti kako bi spasilo stvar. U praksi bi to značilo da bi Miletić sada mogao povesti populističku borbu, lansirati autonomaške parole, prebacivati svu krivicu za kaos u Puli na politički Zagreb. I bio bi to nekakav povratak na IDS-ov originalni program koji je zamislio još osnivač IDS-a dr. Ivan Pauletta. On se, kao ideolog, s Jakovčićem razišao već u drugoj godini od osnivanja stranke.
U što se u međuvremenu po njemu IDS bio pretvorio, Pauletta je najbolje objasnio u svojim zadnjim intervjuima 2013., baš pred smrt, kada je rekao da “kad u politici nema ideologije, ostaje trgovina”. Optužio je IDS da je trgovačka stranka, a da je Jakovčić samo veliki trgovac. Kako je sada ta trgovina IDS-a u javnosti prilično ogoljena, jasno je da se na nju zasad u vrhu IDS-a ne mogu oslanjati. Pa bi mogli parafrazirati Paulettinu misao i zaključiti da, kada u politici više nema trgovine, ostaje ideologija. IDS može, dakle, pokušati, nakon konačnog otpisivanja Jakovčića, krenuti populistički kako bi jeftino i brzo povratio utjecaj među stanovništvom Istre, plus da ga, bude li sreće, i politički Zagreb proglasi “strankom opasnih namjera”.
No ovdje su dva problema – pitanje je koliku će babarogu Istranima uspjeti učiniti od liberalnog Plenkovića i njegova Zagreba te kako na idućim izborima sačuvati nacionalnu važnost koju su mu davala tri do četiri zastupnika u Saboru. Jer, što ako IDS ubuduće na nacionalnoj razini postane marginalan, a time i nepotreban bilo kome? .
Pogledajte video: Štrajk u brodogradilištu 3. maj
Te mafijaše iz IDS-a treba što prije pohapsiti dok ne naprave još veću štetu , dosta su dugo oni svoj kriminal i monopol nad Istrom prikrivali separatističkim idejama na taj način ucjenjujući Zagreb i štiteči svoje pozicije . Kad god se osjete ugroženima i da bi spriječili bilo kakvu istragu u svezi s njihovom korupcijom i kriminalom oni posežu za tim nekim pričama o autonomiji , autonomiju niste mogli imati niti u Jugoslaviji a sasvim sigurno je nećete nikada ostvariti u Hrvatskoj , uostalom Istra nema realno nikakvih uvjeta za autonomiju , ona je tek najveći hrvatski poluotok i jedna od hrvatskih županija i ništa više od toga , čak i kad bi se Hrvatska u nekoj budućnosti administrativno podjelila na 4-5 regija onda Istra ne bi imala ni demografske ni ekonomske osnove da bude zasebna regija nego bi sa Rijekom i Kvarnerom tj. sa Primorsko Goranskom i eventualno Ličko -Senjskom županijom činila Riječku makroregiju . Te mokre autonomaške želje istarskih talijanaša , jugoslavena i doseljenih srba koji ne vole Hrvatsku i koji bi stvarali nekakvu SAO Istru neka zaborave i mogu samo dalje sanjati u svoja četri zida .