Između čekića i nakovnja našla se ovih dana Hrvatska kojoj Hans-Werner Sinn, europski ekonomski guru, snažno preporučuje odlučne reforme i nastavak privatizacije, dok američki nobelovac Joseph Stiglitz tvrdi:
– Štednja neće pomoći.
Zamke u oba modela
Upitan o mjerama koje Ifo institut priprema za HDZ-ov gospodarski program, žestoko je napao stajališta Sinna, koji vodi njemački think-tank, kazavši da svatko tko se brine za Hrvatsku mora uzeti njegove preporuke “s rezervom”. Ifo institut za Večernji list odgovorio je Stiglitzu pomirljivo spuštajući loptu u sukobu dvaju mislilaca koji oblikuju svjetsku ekonomiju na zemlji. – Ni profesor Sinn ni itko drugi iz njemačko-hrvatskog istraživačkog tima pod vodstvom Ifo instituta dosad nije dao nijednu preporuku za budući gospodarski razvoj Hrvatske. Gospodin Stiglitz nasjeo je na fintu. Naše istraživanje i analitički rad još su u punom jeku – odgovorili su iz Ifo instituta. Osvrnuli su se i na Stiglitzovu primjedbu da “politika mjera štednje koju nameće Njemačka nije pravi model ni za jednu državu”.
– Ifo institut ne radi po konceptu ili uputama njemačke vlade ili pojedine stranke. Cilj našeg projekta je pripremiti prijedloge za program koji će osigurati održivi rast i zapošljavanje. Ovdje se uopće ne radi o programu štednje, što Stiglitz predmnijeva – zaključuju u Ifo institutu. Oba ekonomista brane svoje teze na modelima koji nisu prilagođeni Hrvatskoj. Stiglitz zaziva veću jednakost u društvu i efikasnu državnu potrošnju iz diskursa američkog sustava koji ne poznaje pojam državna tvrtka, a taj sektor u Hrvatskoj stvara prihode na razini 15 posto BDP-a.
– Nepravedan je sustav u kojem je plaća menadžera i radnika 1:300 i u njemu nema rasta – poručio je Stiglitz s katedre splitskog Ekonomskog fakulteta zagovarajući manju nejednakost među društvenim slojevima jer je dokazao da nejednakost usporava rast. Nijedan menadžer u Hrvatskoj nema 300 puta veću mjesečnu plaću od svog zaposlenika pa je nejednakost na toj osnovi puno manje izražena. Stiglitz je u pravu kad kaže da bolja raspodjela dohotka ubrzava oporavak ekonomije jer bi to značilo da dohodak raste srednjem sloju i ljudima koji najviše troše i ulažu, a stoji i da je javna potrošnja koja je dobro usmjerena poticaj gospodarstvu. Ipak, specifična hrvatska okolnost je da je javna potrošnja u krizi samo kroz proračun narasla gotovo 80 posto od 2004. Povećane apetite država je namirivala dizanjem poreznih stopa ili novim porezima i parafiskalnim nametima, a novac curi na sve strane. U tom kontekstu govoriti protiv štednje, kad ona znači reteriranje države za 10 do maksimalno 15 posto u odnosu na sadašnju nabujalu potrošnju, zasigurno nije u biti Stiglitzove misli.
Sinn, s druge strane, zagovara radikalne reforme i internu devalvaciju zamrzavanjem ili smanjivanjem plaća. Radikalne reforme u Sinnovoj interpretaciji znače jačanje konkurentnosti manjim nametima i olakšavanjem poslovanja, ali i regulacijom plaća.
Lalovac i Grčić otišli
Njemačkoj je ta politika uspjela, ali treba imati na umu da je njemački radnik, kad je 2003. reforma uz pomoć zamrzavanja plaća počela, bio i nekoliko puta bogatiji od hrvatskog radnika danas. Bolja startna pozicija i relativno visok standard daju prostor za zaključak da model nije primjenjiv na Hrvatsku jer bi smanjivanje plaća u velikom dijelu gospodarstva rezultiralo povećanjem siromaštva, a time i dodatnog pada potrošnje i BDP-a.
Oba ekonomista zapravo nude rješenja koja su primjenjiva, ali samo nađe li se srednji put jer u protivnom politika povećane potrošnje diže dug, kamate i poreze, a politika rezanja osiromašuje građane. Rezultat oba negativna scenarija su nezaposlenost i pad standarda, a to je scenarij koji ni Stiglitz ni Sinn nisu predvidjeli. Odgovornost za pronalaženje srednjeg puta na domaćim je političarima, a oni, nažalost, često nemaju sluha ni strpljenja za znanstvenike, što je vidljivo i iz činjenice da su i ministar financija Boris Lalovac i potpredsjednik Vlade Branko Grčić nakon sudjelovanja na panelima konferencijsku dvoranu prije Stiglitzova govora napustili pa preporuke slavnog nobelovca nisu ni čuli.
>>Stiglitz Hrvatskoj: Budite oprezni sa Sinnovim savjetima
Kakav li čušpajz od članka! Drugim riječima, ne mijenjajmo ništa da nam rezanjem javne potrošnje ne bi padao BDP??? A zbog čega se urušio BDP ako nije zbog toga što je upravo osobna potrošnja dotučena skandinavskim PDV-om??? Štedljivija i manja država nije odgovor na hrvatske probleme? Naravno da nije, nego treba se pokušati zadužiti za još deset-petnaest milijardi dolara, i to po kamatama od 7-8 posto kako bi naše glavonje na vlasti, koji ovakve priče sponzoriraju, mogli još nekoliko godina prodavati maglu i trijumfalno pozdravljati najave ove ili one zemlje EU-a da će se Hrvati moći kod njih zapošljavati. Ovakvih se medija ni Sjeverna Koreja ne bi postidila.