Netko drugi pomogao je nama, sad je red na nama da pomognemo nekom drugom… Ta “havelovska” filozofija vidljiva je već više od dva desetljeća u vanjskoj politici Češke. Može li i Hrvatska, poput Češke, kroz svoju službenu politiku širiti sličnu poruku? Na neki način hrvatska politika to čini već više od jednog desetljeća: zemlja koja se nekad oslanjala na pomoć mirovnih misija UN-a sada sudjeluje u 12 međunarodnih misija i operacija UN-a, NATO-a i EU. No, osim slanja svojih policajaca i vojnika u misije, može li Hrvatska u nekoj udaljenoj zemlji činiti dobro ne kroz vojnu, nego kroz humanitarnu i razvojnu pomoć?
Iskustvo disidenata
– Česi su prilično uspješno iskoristili svoje disidentsko iskustvo da bi pomogli drugima. Za Hrvatsku bi također moglo biti zanimljivo i korisno da to svoje ratno i poratno iskustvo profilira u pomoć zemljama kojima je to potrebno – kaže Igor Blažević, po podrijetlu Hrvat iz Sarajeva, po obrazovanju student iz Zagreba, po karijeri humanitarac iz Češke, a trenutačno stanovnik Rangoona u Mijanmaru, gdje vodi humanitarno-razvojni projekt. Ta azijska država nekad poznatija kao Burma prolazi kroz razdoblje velikog otvaranja prema svijetu. Vojna diktatura formalno je okončana prije dvije godine. Zemljom naizgled upravlja civilna vlast. Na slobodu je puštena Aung Saan Suu Kyi, najpoznatija aktivistica za ljudska prava i nobelovka. Puštene su stotine drugih političkih zatvorenika. Zemlja je uspostavila kontakte sa svijetom. SAD i EU počeli su ukidati ekonomske sankcije.
Pohrlili su – i još uvijek hrle – poslovni ljudi željni osvajanja potpuno nevinog tržišta za koje vjeruju da će, kao i druge zemlje jugoistočne Azije, uskoro imati dugoročne i iznimno velike stope gospodarskog rasta. Ali unatoč svemu tome, unatoč pokrenutom “otapanju” leda i otvaranju prema svijetu, još nije jasno u kojem smjeru će Mijanmar prevagnuti.– Moguće je da zemlja pređe u krhku demokraciju koja će se na zdravim osnovama uključiti u azijsku i globalnu ekonomiju. S druge strane, može se dogoditi i jedan hibridni režim u kojem će ista garnitura oligarha i bivših generala stalno pobjeđivati na izborima i postati duboko korumpirana.
A isto tako može sve ponovo otići kvragu, mogu se rasplamsati sukobi među različitim etničkim i vjerskim zajednicama i vojska to može iskoristiti da preuzme kontrolu. Mislim da su važni izbori 2015. koji će odlučiti kojim smjerom će se proces reformi razvijati. Tako da sam ovdje sigurno angažiran do tada – kaže Igor Blažević. Njegov humanitarno-razvojni projekt u Mijanmaru sastoji se od organiziranja političkih radionica, dvomjesečnih i jednotjednih seminara na kojima Blažević podučava polaznike o iskustvima drugih zemalja u razvoju civilnog društva, tranziciji prema demokraciji i sličnim stvarima koje su toliko potrebne Mijanmaru.
– Oko 120 ljudi dosad je prošlo moje dvomjesečne tečajeve. Ukupno oko 500 ljudi ako zbrojimo i one koji su prošli jednotjedne seminare. Kako to izgleda? Skupim, recimo, dvadesetak ljudi najrazličitijih etničkih porijekla i životnih puteva. Neki su iz političkih stranaka, neki iz građanskih udruga, ali većina su bivši politički zatvorenici. I naprosto im onda pokušam kroz intenzivni studijski program pomoći da uhvate korak sa svijetom. Prolazimo kroz jednu komparativnu studiju tranzicijskih iskustava, kroz primjere iz istočne Europe, južne Amerike, Azije… I gledamo kako bi se mogla preuzeti najbolja od tih iskustava – objašnjava Blažević. Oko 90 posto polaznika njegovih radionica ljudi su koji su do prije godinu-dvije sjedili u zatvorima. Ljudi koji su u zatvoru proveli 10 ili 15 godina, a bili, primjerice, osuđeni na 40. I pušteni, no nije još prošla amnestija tako da ih se u svakom trenu može vratiti u zatvor.
Akcija krenula iz Praga
Oni se, međutim, trude iskoristiti slobodu da doprinesu boljitku društva. Zato je humanitarno-razvojni rad na terenu, kakav obavlja Igor Blažević, ključan. Blažević, međutim, to ne radi kroz hrvatsku organizaciju nego kroz češku. Blaževićeva supruga, inače podrijetlom iz Zagreba, studirala je na FAMU u Pragu i par je živio u Češkoj još prije rata, a za vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH Blažević je s grupom Čeha počeo prikupljati i dostavljati pomoć u ratom zahvaćena područja. Iz toga je izrasla organizacija Čovjek u nevolji, danas najveća humanitarno-razvojna organizacija u Češkoj i srednjoj Europi. Djeluje je u 40-ak zemalja svijeta, od Kube do DR Konga, od Bjelorusije do Mijanmara. Ali, iako radi za češku organizaciju, zbog svojih korijena Blažević je postao osoba uz čiju se pomoć i Hrvatska pokušava uključiti i dati podršku Mijanmaru u tranziciji i razvoju demokratskog društva. Ministrica V.Pusić i njezino Ministarstvo vanjskih poslova odlučili su sufinancirati jedan Blaževićev program u Mijanmaru.
Pomoć Hrvatske u Mijanmaru mogla bi se odvijati ili tako da neki hrvatski aktivisti civilnog društva borave i rade u Mijanmaru ili tako da aktivisti iz Mijanmara dolaze u Hrvatsku i ovdje uče i stječu iskustva koja će im biti korisna u njihovoj domovini. Moguće je da početkom 2014. u posjet Mijanmaru ode i V. Pusić, koja bi time potaknula ovu suradnju u sferi civilnog društva. Etničke manjine u Mijanmaru čine otprilike trećinu od oko 55 milijuna stanovnika. Područja na kojima žive te manjine bogata su prirodnim resursima.