Igor Fehir: Policija me ne štiti, a zbog njih sam dobio i otkaz

U povodu medijskih napisa u kojima se sumnja u verziju koju je ispričao Riječanin Igor Fehir te neslužbenih informacija da će protiv njega biti podnesena kaznena prijava zbog lažnog prijavljivanja otmice, redakciji se priopćenjem obratio Fehir. Priopćenje donosimo u cijelosti:

"Zovem se Igor Fehir i 28. 06. ove godine bio sam žrtva trgovaca organa. Okolnosti oko otmice i mog bijega je jedan strašan događaj, stravičan.

I o tome ne mogu govoriti jer mi nitko ne može jamčiti sigurnost, ni meni ni mojoj obitelji, što se pokazalo i pri dolasku u Hrvatsku i nakon toga, ova tri tjedna.

Jedna takva trauma baca čovjeka u ogroman strah, u stanje potpune bespomoćnosti iz kojeg ga samo nečija pomoć može spasiti, no umjesto pomoći, od ulaska u Hrvatsku do danas, ova tri tjedna, proživljavam novu traumu, ali puno strašniju, jer mi to čine oni koji bi mi trebali pomoći.

Ovim putem želim hrvatskoj javnosti ispričati što mi se sve događa u posljednja tri tjedna i kakvom sam linču izložen što nikako ne opravdava, ali objašnjava moje ponašanje zbog nepravde koja mi se čini.

Dana 01.07.2012 kada sam se vraćao iz Italije u Hrvatsku, ja još nisam bio onaj kakav sam eto do danas prikazan u medijima, bio sam tek vođen kao nestala osoba, dakle nisam ni po čemu bio sumnjiv, bez tobožnjih policijskih saznanja koja su slijedila nakon tog dana u njihovoj tzv. istrazi.

Tog dana, nas šest se u dva auta vraćalo u Hrvatsku, prema graničnom prijelazu Pasjak. Na granicu smo prvi stigli moja djevojka, prijatelj i ja. Na granici nas uopće nisu zadržavali, nisu nas evidentirali, nisu nam postavili nijedno pitanje i nisu nam osigurali pratnju što je bilo vrlo neobično. Pola sata nakon toga stižu moja braća i djevojka jednog od njih. Prilikom evidentiranja njihovih putovnica policijski službenik ih je zapitao gdje je Igor Fehir, jer da oni u evidenciji nemaju zabilježen naš prelazak ni na Rupi niti na Pasjaku te da još uvijek očekuju moj dolazak, dok sam ja za to vrijeme već bio u Rijeci.

Još jednom želim spomenuti rad i tretman talijanske policije koji je bio vrlo nekorektan i nesusretljiv, no to me nije toliko razočaralo koliko ponašanje hrvatske policije i mjere koje su protiv mene počeli poduzimati nakon tog dana.

Policija tvrdi da vodi istragu u svezi mog neprimjećenog prelaska iz Hrvatske u Italiju, a u protekla tri tjedna činili su ove aktivnosti naspram mene.

Moje nepodnošenje kaznene prijave protiv otmičara vam valjda ne bi trebalo biti ništa čudno s obzirom na strah i nezaštičenost koju osjećam i svaki dan proživljavam. A policija je to vrlo vješto iskoristila da me prikaže kao lažova i od tada slijedi njihov teror prema meni. A tek one teze da sam time rješio ispite i kladioničarske dugove. Pa di je logika u tome? Jesam li ih rješio?

Dobio sam otkaz jer je policija posjetila moje poslodavce!

Nadalje, priopćila je mojim profesorima na fakultetu, naravno lažno i potpuno bestidno, da sam neke od njih prijavio za primanje mita.

Nadalje, ispred kuće u Rovinju, gdje sam ovih dana s curom, dvije osobe u crnom s kapama na glavi su se parkirali ispred kuće i buljili nam u prozor. Izašao sam van s palicom i psom da ih zastrašim, oni su se flegma pokupili, jedan pješke, a drugi s autom čija je registracija bila prekrivena bijelim papirom. Zvali smo policiju, no policija nije htjela doći. Nakon toga u 3h ujutro se vraćaju i nastavljaju buljiti. Policija? Ne dolazi.

Stvar je otišla tako daleko da već graniči s tragikomikom. Naime, mom folklornom društvu u kojem sviram tamburicu, zaprijetili su da više neće dobivati dozvole za odlazak u inozemstvo ukoliko me se ne potjera iz orkestra. Sve ove činjenice su dokaz da mi se želi potpuno uništiti život.

Zašto? Pitam vas zašto, koji je to vaš posao.

Ako sam lud i izmišljam šta mi ne napucate kaznu nego represivnim metodama radite sve da mi uništite život u potpunosti.

Kako se jedan mali čovjek brani kada mu policija nanosi nepravdu? Koga da zove? Tko je u ovoj državi zaslužan da ga štiti od nepravde? Tko je taj u sistemu i vlasti da pomaže ljudima? Kome da se obratim?

U centru za ljudska prava mi kažu da se ne bave pojedinačnim slučajevima, valjda kao pojedinac ne vrijedim ništa. Očito mi nitko u ovoj državi Hrvatskoj ne može pomoći i morat ću pravdu tražiti na europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.''