- Ustašija se probudila, nije ni zaspala, ni bila pokopana, kako smo mislili, i taj grozni element rovari u hrvatskom nacionalnom biću, tako da će uništiti i samo to biće. To je kao rak koji jede svoga vlastitelja. Stara ustašija i neoustašija su isti rak-fenomen u Hrvatskoj, i vode nas u letalno stanje, u smrtnost. Osobno, ćirilica je moje intimno pismo, jednako kao i latinica, znam ga od najmanjih nogu, i uopće ne razlikujem što čitam na latinici, a što na ćirilici. Ali, nije ćirilica problem u Vukovaru, ona je samo izgovor da se maknu preostali Srbi. Na bilo koji način.
Vidimo da su se oglasili neki odbori koji prijete da će oni na svaki način istjerati ćirilicu, uprkos prijedlozima i sugestijama hrvatske vlade, oni se inate i uporno vode vrč na vodu, dok se ne razbije, pa ćemo vidjeti hoće li se razbiti o našu glavu, ili će se sam slupati. Već je sredina listopada, a ta se manija, nažalost, i dalje razbuktava, i ja joj kraja ne vidim. Upotreba brutalne sile protiv ljudi koji nešto govore i prosvjeduju ne bi bila poželjna u demokraciji, ali dokle ćemo tako, ne znam - rekao je u intervjuu beogradskim Večernjim novostima, hrvatski književnik, publicist, kritičar i polemičar Igor Mandić.
Dodao je kako bi opet rekao "zaustavite demokraciju" kao što je rekao početkom 90-tih ali uz nadopunu "uvedite totalitarizam" aludiraju kako bi on rješio pitanje vukovarskih prosvjeda zbog ćiriličnih ploča. Mandić je najavio skori izlazak svoje nove knjige "Oklop od papira - autobiografija saldo konto" u kojoj je, kako kaže, najvanije poglavlje "Izlet u Srbiju" gdje su intervjuui koje je 1996. dao srpskim medijima "jer su bili moja tribina za obračunavanje s onim što nisam mogao reći u Hrvatskoj".
- Knjiga je, zapravo, amplituda tekstova koji su me odredili i razgraničili, jer su me oduvijek smatrali "velikim Srbinom", pa sam je napravio kao zbir tekstova koji nisu bili u mojim ranijim knjigama, koji su objavljivani, ali nisu toliko poznati u regiji. Primjerice, masa mojih tekstova iz "Duge" iz kasnih 80-tih nije imala u Hrvatskoj čitalačku publiku, ili neke moje urgentne ideje iz hrvatskog tiska koje nisu shvaćene ili nisu poznate - pojasnio je Mandić.