Igramo u Bayernu, zove nas Njemačka, ali naš izbor je Hrvatska!

Bilo je jutro nakon još jedne Bayernove pobjede. U ulici Säbener, gdje stoluje klub, opet su se počeli okupljati brojni navijači. Mladi i stari, veliki i mali, s Bayernovim dresovima, šalovima... Fan-shop nedjeljom je zatvoren, ali to im nije smetalo, rekvizita imaju dovoljno.

Kao i svake nedjelje kad ne igra utakmicu, u 11 sati počinjao je Bayernov trening. Što se zapravo posljednjih mjeseci pretvorilo u praznik za navijače, da mogu izbliza vidjeti svoje idole i čestitati im na još jednoj pobjedi. Jedini maleni kafić u kompleksu prodao je stotine, možda i tisuće kava, ali i piva i kobasica, hvatalo se što bolje mjesto uz ogradu, iako je puhalo kao na Maslenici (kažu da je u Bayernovu kampu uvijek tako), i sat i pol prije izlaska Guardiolinih zvijezda na teren počeli su stizati prvi fanovi. Dakako, budući da je riječ o stambenoj četvrti, nikomu nije palo na pamet vikati i pjevati, vrhunac buke je spontani pljesak na neki dobar potez za vrijeme treninga. Policija? Nismo vidjeli ni jednoga...

I dok su mnogi hvatali Mandžukićev pogled, pozdrav i smiješak s terena, stotinjak metara dalje dvojica su dječaka trčkarala i u Bayernovoj opremi pozirala fotoreporteru. Znatiželjnici koji su prolazili nisu imali pojma da će za koju godinu možda i od te dvojice dječaka tražiti autogram preko ograde trening-kampa i skandirati njihova imena na Allianz Areni.

Mario Daniel Crnički i Antonio-Toni Trogrančić dvojica su hrvatskih reprezentativaca koji igraju u Bayernu. U drugoj momčadi europskog prvaka nema ni jednog Hrvata, u onoj do 19 godina je Ivica Šimić, dok Crnički igra za selekciju do 16 godina (rođen je 4. veljače 1998.), zajedno s Dominikom Martinovićem. No, za razliku od Martinovića koji ima dvojno državljanstvo, Mario ima samo hrvatsko. Kao i Trogrančić (rođen 1. siječnja 2000.), koji igra za selekciju do 14 godina.

Nema fotki iz svlačionice

– Mario je već skoro devet godina u klubu. Došao je kad mu je bilo 7 i to mu je jedini klub u karijeri. Natječu se u bavarskoj ligi, Mario igra s godinu dana starijima. U tom uzrastu u Njemačkoj ne postoji nacionalno prvenstvo, igra se samo po regijama – prenosi otac Daniel Crnički, dok naše dvije buduće nogometne zvijezde strpljivo slušaju.

Intervju ne smiju dati bez odobrenja kluba. Od najmlađih uzrasta u Bayernu se igrače uči redu. Dakako, i za korištenje društvenih mreža, koje su u toj dobi ‘opasnije’ od intervjua, imaju restrikcije. Primjerice: ne smiju se objavljivati sadržaji (video, fotografije) iz svlačionice.

– To mu stoji u ugovoru. Znate, nemaju svi u njegovoj momčadi ugovor s klubom, dobilo ga je samo njih nekoliko, na tri godine, dok Mario ne navrši 18 – ponosno ističe majka Daniela, a otac pojašnjava:

– Nakon toga? Ili će mu Bayern ponuditi profesionalni ugovor, ili amaterski da igra za drugu momčad, ili će dobiti slobodne papire.

Crnički je središnji vezni igrač.

– Ali trenutačno igra u špici. Dali su mu devetku jer je siguran pred golom i ostavili ga da igra napadača. A u reprezentaciji je broj 10. Dešnjak je koji koristi obje noge – otkriva otac.

Kontakte s prvom momčadi nema.

– Tek ih na treninge i utakmice dođu pogledati sportski direktor Sammer i(li) Guardiolin pomoćnik. Ali s igračima se ne viđaju, pa se nisu upoznali ni s Mandžukićem. Tek momčad do 19 godina ima kontakte s prvom, redovito dva-tri igrača iz te selekcije vježbaju s najboljima – kažu roditelji.

Crnički je igrao za hrvatsku reprezentaciju do 15 i do 16 godina, vodili su ga Vranješ i Ivančić, ove je zime bio u kampu u Umagu. No, naravno da takav talent ni Nijemcima nije prošao nezamijećeno...

– Iako Mario ima samo hrvatsko državljanstvo, mogao bi bez problema dobiti i njemačko, no ne želimo ga, ne treba nam. Nijemci su ga lani htjeli pozvati, ali valjda su čuli da već igra za Hrvatsku. Hrvatska ga je prva pozvala, tek onda Njemačka, pa s Nijemcima zapravo nismo ni htjeli neki ozbiljniji kontakt. Ako dođe do eventualne dvojbe u seniorskoj konkurenciji, ja sam za to da nastavi igrati za Hrvatsku, ali vidjet ćemo što će budućnost donijeti. Daj, Bože, da uspije u reprezentaciji Hrvatske... – govori otac Daniel, koji je, kao i Mario, rođen u Münchenu, ali otac mu je iz Marije Bistrice, a majka iz Mostara. Marijeva majka Daniela je iz Hercegovine, iz Rame.

– Radim u gradskom uredu, a do lani sedam sam godina radio u Bayernu, kao trener selekcije do 11 godina. Nisam bio profesionalac i nisam više vremenski uspio raditi i taj posao. Pa u cijeloj bih godini uspio pogledati jednu Marijevu utakmicu! Odlučio sam da moram biti uz njega u ovim ključnim godinama za razvoj – govori Daniel, koji je igrao nogomet u Njemačkoj, ali i u krapinskom Zagorcu, te mjesec dana u Varteksu s Mrmićem, Mumlekom, Sabolčkim, Krasićem... Ipak, tada se, kaže, zbog supruge i sina vratio u Njemačku te igrao u 3. ligi za Unterhaching. Majka Daniela uto podraga svoga Marija po kosi (obojica momaka paze na brižno složene frizure) pa doda:

- Moramo kao roditelji svoje karijere podrediti Mariju. Dok god on to voli, da mu omogućimo da uspije. A voli, vjerujte, jer i kad imaju stanku od treninga, on ode na igralište s loptom ili trčati. Da ne govorim kako je cijele ljetne praznike na pripremama, obiteljsko ljetovanje više nemamo.

Bayern u mlađim uzrastima privikava igrače da jednoga dana mogu uskočiti u prvu momčad bez neke velike prilagodbe. Ali, kako se uopće dođe do Bayerna? U slučaju Crničkog, glavna je uloga bila – majčina.

– Kako je s 3-4 godine stalno išao za loptom i igrao nogomet sa starijim dečkima, otišla sam ga upisati u klub. Stanovali smo u blizini Bayernova kampa, a ja nisam imala pojma kako to funkcionira, mislila sam da naprosto upišeš dijete u klub koji ti je najbliži. Odradio je on tako probni trening, s dvije godine starijima, i rekli su mi da je premlad, ali da ima talent i da će se javiti. Dvije se godine nitko nije javljao, i taman sam ga htjela upisati u drugi klub jer smo se i preselili, kad nas je nazvao Hermann Hummels (otac Borussijina braniča Matsa Hummelsa, bio je koordinator Bayernove škole dok ga u svibnju 2012. nije zamijenio Stephan Beckenbauer, Franzov sin, nap. a.) i pitao gdje Mario igra. Rekla sam mu još nigdje, taman ga planiram upisati, ali on me zaustavio: “Ne, ne upisujte ga nigdje, neka dođe na probu u Bayern!”. I tako su ga uzeli. Nekoliko je puta trenirao i s momčadi do 19 godina, a s onom do 17 je često, trener Heiko Herrlich ga obožava – ispričala je Daniela.

Navija se za Dinamo

Naravno, imao je Crnički i krize.

– Cijelu je jednu godinu bio na klupi, igrao po možda minutu-dvije. Ali to je Bayern, svaki trening i svaka utakmica je borba, a svake sezone dolaze novi talenti i iz svake generacije otpadnu po tri-četiri igrača. Bio je i ozlijeđen. Uostalom, čini mi se da su samo Hummels i današnji igrač Werdera Ekici prošli sve Bayernove uzraste, a iz današnje Bayernove postave tek Contento – govori otac.

U domu Crničkih navija se za Dinamo.

– Ja ga hoću na svoju stranu, Hajdukovu, ali ne ide mi, ha-ha! – kaže Daniela, ali Daniel je odlučan:

– Dinamo je kod nas u kući sve!

Mario pohađa 9. razred tzv. Bayernove ekonomske škole. Do osmog je razreda, objašnjavaju, bio u ‘Bayernovoj’ gimnaziji, ali bilo mu je preteško. Obične su to škole, samo u svakoj generaciji po jedan razred čine djeca koja igraju u Bayernu, Münchenu 1860 i Unterhachingu. Treniraju dva puta dnevno, a autobus ih vozi iz škole na trening. Poželio je pozdraviti suigrače iz reprezentacije koji su ga, kaže, lijepo primili, a posebno Bornu Brekala i Josipa Sosu.

Pokvario životne planove...

Toni Trogrančić član je Bayernove obitelji od prošloga ljeta.

– Igrao je u Rosenheimu, uvijek sa starijima i onda smo se prije tri godine vraćali s godišnjeg odmora iz Hrvatske i u automobilu odlučili vratiti se kući u Hrvatsku trajno! Jer, sve što smo ulagali i zaradili, uložili smo u Hrvatsku. Ali Toni nam je koji mjesec kasnije poremetio planove! U isto su ga vrijeme pozvali Bayern, čiji je Rosenheim podružnica za razvoj mlađih igrača, i Red Bull Salzburg. Nizozemac Percy van Lierop bio je šef za mlađe uzraste u Salzburgu i nije bilo stvari koju bi Salzburg mogao učiniti da nas dobije prije nego Bayern. Osim jedne: poslao je po Tonija Antu Ćorića (danas Dinamov junior, nap. a.). Toni ga je već tada, iako je Anti bilo tek 14 godina, znao s interneta i sjećam se kako je toga dana bio bolestan, imao temperaturu 40, ali kad je na vratima vidio Ćorića, nije mogao vjerovati. Odmah su izašli na parkiralište vježbati... Tako smo završili u Salzburgu, gdje je tri godine igrao za svoj i za starije uzraste, bio je ondje i Niko Kovač... No, potom je smijenjena struktura u klubu, Nizozemci su otišli, Niko također, a Bayernov skaut rekao je da Toni dođe u München – prepričao je otac Dario Trogrančić, dok je Toni nestrpljivo iščekivao vijesti o ishodu utakmice svoje momčadi.

Zbog ozljede nije igrao, a njegovi su izgubili 3:2.

– Zimsku smo stanku dočekali na prvom mjestu, ali sada smo drugi – prisnažio je Toni, koji igra ofenzivnog veznog, broj 8 ili 10. Poput Marija, igra objema nogama, ali jača mu je desna. Toni je rođen u Bad Aiblingu, njemačkom gradiću od 17.300 stanovnika, 56 km južno od Münchena. Njegov otac rođen je u Fojnici u srednjoj Bosni, majka je iz Vinkovaca.

– Radio sam u Salzburgu kao skaut godinu dana, sad sam se vratio na stari posao u jednoj bolnici u Münchenu. Živimo u Rosenheimu, 60 km od Münchena, a kako Toni pohađa školu Njemačkog nogometnog internata, voze ga svaki dan na treninge. Nastava je organizirana tako da djeca stignu trenirati, a škola organizira privatne sate s učiteljima ako zatreba. U razredu ih je samo 14... – govori Dario.

I u njegovu se domu navija za Dinamo. I također nema dvojbe za koju će reprezentaciju igrati.

– Toni tek počinje igrati za Hrvatsku, nedavno je pozvan u selekciju do 15 godina. Dosad je prošao sve selekcije Bavarske, bio i kapetan, a sada će prvu utakmicu za Hrvatsku imati baš protiv Bavarske! Ne, iako ga želi i Njemačka, dvojbe nema i nikad je nije bilo: bude li ga Hrvatska zvala, igrat će za Hrvatsku. A ako ne bude, imamo drugu opciju... – kaže Dario.

Menadžeri se javljaju i na Fejs

Obojica su na meti ne samo reprezentacija i klubova nego i menadžera.

– Dok je u Bayernu, menadžer mu ne treba. Kasnije će vjerojatno trebati jer ne može roditelj sam voditi karijeru. A poziva stalno ima, i nama na mobitel, i njemu na Facebook, odmah se nude profesionalni ugovori s Milanom, Juventusom... – govori Daniel Crnički, a mladićima se, odnosno njihovim roditeljima, nudi velik novac.

Mario Mandžukić rekao je da zna za hrvatske nade u mlađim uzrastima kluba, ali nije ih imao priliku upoznati. Uza znakovit zaključak:

– Nadam se da ću ih dočekati u prvoj momčadi Bayerna...

>>Mandžo i Luka u lovu na europski naslov! Tko će osvojiti Ligu prvaka?