Igre moći u sastavljanju Vlade – hoće li HDZ i Most izbjeći ‘cik-cak’ model

Vlada HDZ-a i Mosta trebala bi se temeljiti na participacijskom, a ne dominacijskom modelu. Dakle, HDZ i Most kao stariji i mlađi partner, vlast bi trebali dijeliti po sustavu participacije, sudjelovanja i preuzimanja odgovornosti za svoje resore, a ne po načelu preglasavanja ili dominacije većeg partnera (HDZ-a) u odnosu na manjeg partnera (Most).

Temelj suradnje trebalo bi biti povjerenje partnera jer je prošla Vlada HDZ-a i Mosta pokazala da je nepovjerenje, posebice Mosta u HDZ, bilo jedan od ključnih parametara koji je destabilizirao HDZ-ovu i Mostovu kuću od karata.

To je načelo koje službeno promoviraju u HDZ-u, a ono je u duhu HDZ-ove interpretacije pregovora s Mostom za koje uporno ponavljaju da se vode u dobroj atmosferi i u najboljoj vjeri. Naravno, ni u najboljem braku odnosi nisu idilični, a kamoli u onom političkom (koji tek treba biti sklopljen), pa sve blage riječi i uljepšane interpretacije treba uzeti s rezervom.

Ali, nastavimo dalje s ružičastim naočalama. Ideja je da partneri preuzmu punu odgovornost za resore kojima će upravljati, dakle neće više biti “cik-cak” verzije u kojoj je ministar bio iz HDZ-a ili Mosta, a njegov zamjenik (koji će se ukinuti i vratiti državni tajnici) iz suprotne stranke. Kada HDZ, odnosno Most, preuzmu pojedina ministarstva, cijela vertikala bit će u domeni te stranke. Neće Most nadzirati HDZ i obrnuto.

– Ne želimo našu suradnju s Mostom temeljiti na HDZ-ovoj superiornosti niti želimo da Most u bilo kojem trenutku HDZ doživljava kao dominantnog partnera. Ključ naše suradnje mora biti podjela odgovornosti i povjerenje – tumači izvor iz vodstva HDZ-a. Priča je pozitivno zamišljena, no teško je očekivati da će biti baš tako bajkovita.

Jasna matematika

U to da će Vlada HDZ-a i Mosta, za razliku od one prošle, biti stabilna i da će vrlo vjerojatno potrajati četiri godine uvjereni su i prvaci oporbenog SDP-a, pa je Siniša Hajdaš-Dončić u intervjuu Večernjem listu bez problema upravo to izjavio. Rezultati izbora govore tome u prilog.

Osim što je HDZ osvojio 61 mandat, a Most 13 (u Klubu će ipak imati 14 zastupnika), na političkoj pozornici HDZ-u se nudi i pet mandata HSS-a, zatim najmanje tri mandata koalicije Milana Bandića i reformista (uz dva osvojena, navodno im se u saborskom klubu pridružuje i jedan odmetnuti HSU-ovac), potencijalno su tu i dva mandata zastupnika iz stranke Promijenimo Hrvatsku (Lovrinović i Mišić), mandat Željka Glasnovića (premda su mu “dionice” pale nakon napada na studente Filozofskog fakulteta), a osam manjinskih zastupnika pregovara o potpori Vladi HDZ-a i Mosta.

S tim da o podršci pregovaraju isključivo s HDZ-om, kao većinskim partnerom. Sve to govori u prilog tome da će ipak HDZ u toj Vladi biti dominantan partner. Andreju Plenkoviću, predsjedniku HDZ-a, brojke i izborni rezultat, a posebice pad Mosta s 19 na 13 mandata, idu niz dlaku i sugeriraju da će njegova uloga u Vladi, ne samo s pozicije premijera, ipak biti najznačajnija. Teoretski, i da se Most u nekom trenutku odmetne od dogovorene suradnje (što je teško očekivati jer Mostu sigurno nije do novih izbora jer bi na njima vjerojatno bili kažnjeni još slabijim rezultatom), HDZ bi opet u parlamentu mogao imati potrebnu većinu od 76 zastupnika.

Da je matematika vrlo jasna i Mostu, za razliku od one prošlogodišnje kada HDZ bez Mosta u parlamentu nije mogao prekrojiti većinu, govori i to što Most ne odustaje od pozicije predsjednika Sabora. Shvaćaju da je jedini način amortizacije HDZ-ove dominacije upravo taj da Mostov čovjek, a priželjkuju da to bude Božo Petrov, preuzme palicu prvog čovjeka parlamenta. Sabor kao središte zakonodavne vlasti glavna je poluga u donošenju zakona, a šef parlamenta usmjerava i određuje kojim se prioritetom određeni zakon stavlja u saborsku proceduru.

Ta je pozicija tek tema pregovora HDZ-a i Mosta, ali Most na njoj, koliko se čuje, inzistira. Još je nejasno hoće li HDZ tom zahtjevu popustiti, a premda se ranije čulo da se HDZ nikako ne namjerava odreći mjesta šefa parlamenta, sada informacije idu u smjeru da bi tu poziciju ipak mogli dati Mostu. Uspije li Most ispregovarati takav paket suradnje, donekle će ublažiti HDZ-ovu supremaciju. U Mostu se vode načelom da, ako stariji partner, dakle HDZ, vodi Vladu, mlađi treba voditi Sabor.

U svakom slučaju Andrej Plenković nakon ovih izbora nema problem koji je imao Tomislav Karamarko nakon prošlih, a to je Mostov ultimatum o nestranačkom premijeru. Posve je jasno da će premijer biti Plenković, a to je u startu debeli plus za HDZ. Iako je Most shvatio da je ideja s premijerom bez izbornog legitimiteta bila promašena, sada iz činjenice da HDZ preuzima poziciju predsjednika Vlade deriviraju svoju ideju o Mostovu predsjedniku Sabora.

Premda se u sastavljanju ove Vlade HDZ-a i Mosta ne očekuje da će Most stavljati veto na HDZ-ove predložene kadrove za ministre, u HDZ-u su već počele igre prijestolja oko ministarskih pozicija. Oleg Butković i Tomislav Tolušić dvojica su ministara koji su od raspada prošle Vlade slovili kao ministri koji će uz veliku vjerojatnost i u novoj Vladi zadržati svoje ministarske funkcije. Uostalom, i kao kandidati za potpredsjednike HDZ-a na zadnjim unutarstranačkim izborima osvojili su najviše glasova izaslanika. Međutim, kako se bliži trenutak u kojem će Plenković napokon otkriti tko su njegovi igrači za ministre, tako njihove “dionice” padaju. Za Olega Butkovića sve se češće čuje da mu u HDZ-u spočitavaju da je kadar Tomislava Karamarka koji je bio uz njega i kada je rušio Vladu i pokušavao presložiti vlast.

Suze za Karamarkom

– On je jedan od jastrebova preslagivanja i sada želi biti u prvim redovima za pozicije u Vladi, za razliku od nas koji smo bili skeptični prema toj ideji, ali sada smo iz drugih razloga na ledu – optužio je jedan član Predsjedništva HDZ-a. Istine radi, Butković jest bio u priči o preslagivanju vlasti, ali kada je shvatio da je to nemoguće, pokušao je uvjeriti Karamarka da od te ideje odustane, odnosno da makar odgodi rušenje Vlade. Tada mu je Karamarko navodno uzvratio: “Što je, bojiš se da nećeš ponovno biti ministar?”

Osim toga, Butkoviću zamjeraju da je na Karamarkovoj oproštajnoj sjednici Predsjedništva, kao i Josip Bilaver i Milijan Brkić, pustio suzu za bivšim predsjednikom stranke. Što s ljudske strane ne treba zamjeriti, ali očito nekima u HDZ-u smeta. Zna se da je Bilaver, iako potpredsjednik HDZ-a, bio na neizglednu mjestu na listi, a za prolazak u Sabor nije uspio osvojiti ni preferencijalne glasove. Milijan Brkić, iako zamjenik šefa HDZ-a, isključen je iz svih pregovora s Mostom i dojam je da je u novoj konstelaciji snaga prilično marginaliziran. I nakon prošlih izbora u HDZ-u se digla buka jer su dva ministarstva – promet i turizam – pripala Istri, odnosno Primorsko-goranskoj županiji koje nisu utvrde HDZ-a i koje u osmoj izbornoj jedinici osvajaju tek tri mandata. Doduše sva tri preferencijalnim glasovima. Tada se pobunila Dalmacija, koja je uz Liku i Slavoniju HDZ-ova baza, jer su htjeli da ili promet ili turizam pripadnu njima. Sada se očito ponovno bude ambicije terena pa će svaka županijska organizacija lobirati za svog čovjeka u Vladi.

Kada je riječ o Tolušiću, kojem su naštetile priče o pločama zahvalnicama s njegovim i imenima ostalih slavonskih dužnosnika, nagađa se da bi se Ministarstvo fondova EU i regionalnog razvoja moglo razdvojiti na način da se fondovi EU pripoje Ministarstvu financija, a da regionalni razvoj bude zasebno ministarstvo koje bi moglo pripasti Mostu. To još nije definirano, ali čuje se da bi priča mogla ići u tom smjeru, a time bi i Tolušić izgubio ministarstvo. Dio slavonske (osječke) HDZ-ove struje nije naklonjen Tolušiću, a već se čuje da šefovi županijskih organizacija HDZ-a dolaze na razgovore u središnjicu HDZ-a i lobiraju za druge ministarske kandidate u Vladi.

Do formiranja Vlade u HDZ-u će igre prijestolja kulminirati, a Plenković će izborom kadrova za novu Vladu pokazati koliko je vješt u kadroviranju i koliko će u toj igri zadovoljiti apetite terena. Premda Most ne bi trebao stavljati veta na izbor HDZ-ovih ministara, ovaj bi put “veta” mogla ići iz samog HDZ-a.

Plenkovićeva snaga u Vladi, osim dijelom i o tome koja će točno ministarstva pripasti Mostu, ovisit će i o ljudima koje će postaviti za ministre. Karamarko je u “pet do 12” iz rukava izvukao Predraga Šustara, Bernardicu Juretić, Antona Klimana, Josipa Buljevića, Darija Nakića – sve ljude za koje nitko u HDZ-u, osim Karamarka, nije znao da bi uopće mogli biti ministri. I dok se Kliman pokazao kao dobar izbor (a Buljević je ni na nebu ni na zemlji), ostali su ispali promašaj, pa ne čudi da nisu ni dobili mjesto na HDZ-ovim listama za Sabor. Navedeni ministri neprestano su u javnosti imali negativan imidž, a to sve u konačnici šteti Vladi.

Plenković ne bi smio ponoviti te greške, a u Vladu bi trebao postaviti ljude koji su kompetentni, ali i koji imaju podršku unutar HDZ-a.

Kriju imena zbog mira u kući

Sve stranke, pa tako i HDZ, griješe što praktički do posljednjeg trenutka, zbog mira u kući, ne otkrivaju svoje kandidate za ministre. Izvršna funkcija u Vladi nikako nije samo fotelja, nego zahtjevan posao upravljanja velikim resorima koji često imaju mnoge nagomilane probleme. Javnost i te kako ima pravo znati tko su ljudi koji će “sutra” preuzeti te funkcije. I ne samo to, potencijalni bi se ministri svojim radom u usko specijaliziranim područjima godinama kroz stranku trebali profilirati kao ljudi koji imaju znanja i kompetencije za određeni resor. A ne da sa svakim novim šefom stranke dolazi i cijela nova plejada ministara.

Ako se analiziraju ljudi koji sada kotiraju kod Plenkovića, odnosno koji spadaju u njegov najuži krug, uglavnom je riječ o osobama koje su kod Karamarka bile marginalizirane. Osim pojedinaca koji su prolazili u svim HDZ-ovim varijantama. Ta politika “povratka otpisanih” donekle je razumljiva i ima smisla, ali svakako ne bi trebala biti model funkcioniranja nijedne stranke. Predsjednici stranaka napokon moraju prestati s uklanjanjem svih onih kadrova koji su im zbog svojih kompetencija izravna prijetnja u stranačkoj hijerarhiji.