Plagiranje i plagijatori rak-rana su našeg obrazovnog, ali i svakog drugog sustava – poručio je Ivan Đikić, profesor i znanstvenik s Goetheova sveučilišta u Frankfurtu, na današnjoj konferenciji za medije pod nazivom Stop plagiranju u Hrvatskoj. Istoimena takva peticija, koja je bila pokrenuta prije nekoliko mjeseci, dobila je podršku 11.410 građana koji su izašli sa zahtjevom da Vlada i Sabor podrže politiku nulte tolerancije na plagiranje te da se u Hrvatskoj konačno uvede osobito strogo sankcioniranje svih slučajeva plagiranja.
Dapače, sugovornici konferencije, uz Đikića, Vesnica Garašić, docentica i znanstvenica Sveučilišta u Zagrebu, i Damir Bakić, profesor i znanstvenik Sveučilišta u Zagrebu, poručili su kako osobe kojima je dokazan plagijat više nikada ne bi trebale biti na javnim funkcijama u Republici Hrvatskoj.
Kako su poručili inicijatori peticije, od Vlade i Sabora zahtijevaju da se u Etički kodeks Sabora, kao i u postojeći Etički kodeks državnih službenika, unesu odredbe prema kojima plagiranje koje su počinili javni dužnosnici, a koje su utvrdila nadležna etička tijela, predstavlja tešku povredu etičnosti. Zahtijevaju, između ostalog, da se što prije donese zakon o etičkim standardima u javnom sektoru koji bi obuhvatio sve ljude zaposlene u javnoj upravi, od namještenika do dužnosnika.
– Suština našeg zalaganja jest da s plagijatorima nema kompromisa. To sliči krivotvorenju novčanica. Plagiranje u znanosti apsolutno je u suprotnosti s osnovnim postulatima na kojima počiva znanost – kazao je Damir Bakić.
Profesor Đikić utvrdio je da nema razlike u tome je li plagijator plagirao jednu stranicu ili čitavu knjigu.
– Ovaj problem, koji nije prisutan samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, treba riješiti vodeći se upravo svjetskim primjerima kažnjavanja – rekao je Đikić.
Naglasio je kako se pokrenuta peticija protiv plagiranja u Hrvatskoj ne tiče samo ministra obrazovanja Pave Barišića, već je svrha peticije i cijele akcije uspostavljanje standarda i uređenje sustava kako se mladima više ne bi slale pogrešne poruke. Na pitanje hoće li se Đikić ipak vratiti u Hrvatsku i nastaviti znanstveni rad na Sveučilištu u Splitu, Đikić je poručio kako je razlog njegove ostavke rektor Sveučilišta, ali i premijer Andrej Plenković.
– Ako rektor laže o svojim profesorima, ja tako ne mogu raditi. Uostalom, i ne moram. Za 15 godina svoga rada na Sveučilištu nisam dobio ni kune. Želio sam uložiti svoje znanje, a do danas nisam dobio rješenje po kojem je moja ostavka prihvaćena. Dapače, rektor Splitskog sveučilišta sada želi da se uspostavi suradnja Splitskog i Frankfurtskog sveučilišta, a da ne povuče lažne izjave koje je rekao o meni. Druga osoba zbog koje sam tako odlučio je premijer Plenković. On je u žaru političke borbe rekao da sam slao e-mailove oporbenim strankama, a kada sam podnio ostavku, poručio je da je ovo slobodna zemlja u kojoj, ako ne želim, ne moram raditi. Nije to bila samo poruka meni, nego i svim mojim kolegama. Tako nam je poručio da možemo otići ako se ne slažemo s političarima. Ova dva primjera pokazuju što se događa s ljudima u Hrvatskoj i zato mislim da borbu protiv plagijata trebaju poduprijeti tijela državne uprave. Plagijatori jednostavno ne mogu obnašati visoke funkcije – zaključio je Đikić.
Ne držim mnogo do diplomskog rada.Većina je prepisana iz mnogih izvora.Što ćemo sa diplomskim radovima,koji su pisani u prošlom sistemu,koji su za sadašnje prilike bezvrijedni.Bilo bi puno važnije,da se okrenemo protiv svih političara,koji imaju imovinu nesrazmjerno njihovim prihodima.Ispitivanje porijekla imovine,donijelo bi Hrvatskoj mnogo više.To bi bilo važnije od diplomskih radova.