Ilija Lončarević: I ja sam na Mamićevoj crnoj listi!

lija Lončarević (70) ponovno u Marsoniji! Nakon epizode u mlađim reprezentativnim selekcijama, najstariji aktivni trener u Hrvatskoj vratio se u slavonski kraj iz kojeg potječe i u klub koji je dvaput uvodio u 1. HNL. Što ga je motiviralo na povratak u sredinu koja se danas natječe u trećeligaškom društvu?

– Iskreno, nije mi bilo ni na kraj pameti da ću doći u treću ligu izvan Zagreba. Ali, predsjednik Galović zamolio me da pomognem, prevladale su emocije. Pokušat ću u dva mjeseca do zime vratiti momčad u život te znanjem, autoritetom i utjecajem pomoći da se klub podigne na noge.

Posljednji trenerski angažman imali ste u HNS-u, gdje ste kao pomoćnik Romea Jozaka koordinirali rad mladih reprezentacija. Suradnja je, međutim, već nakon pet mjeseci naprasno prekinuta?

– Ponovila se moja više puta ponavljana priča s gazdom hrvatskog nogometa Zdravkom Mamićem, koji me u jednom trenutku treba da radim na svoj način i kako znam, a već u sljedećem mu takav način rada i razmišljanja ne paše. Problemi su počeli odmah po dolasku u Savez jer u Hrvatskoj je rad s djecom u tolikoj mjeri unakažen da se jako teško održati pokušavate li normalno razmišljati. Jednostavno, moj način rada ne odgovara ljudima koji hrvatski nogomet koriste za neke druge stvari.

Želite li reći da se naši mladi nogometaši ne razvijaju u dobrom smjeru?

– Već s prvim dolaskom u kamp shvatio sam da u našim školama ne postoje osnovne smjernice za razvoj djece i njihovo shvaćanje nogometne igre. Među stotinjak djece, svega njih dvoje ili troje zadovoljavalo je najosnovnije zahtjeve. Kod nas se gleda isključivo vrhunski talent i na njemu svi vise. Od roditelja i akademija do gazdi, klubova i menadžera. Nitko ne razmišlja o tome kako će ta najtalentiranija djeca postati bolji igrači.

Kako objašnjavate to što su svi najbolji strijelci u HNL-u stranci?

– Činjenica je da mladi igrači ne dobivaju prostor adekvatan talentu. Cico Kranjčar bio je prvi centarfor sa 17 godina, Mandžukić također. Naši najbolji klubovi nemaju vremena čekati. Dinamo u napadu ima četiri stranca, Rijeka tri, Hajduk dva, a mladi igrači ne mogu napredovati bez pravog izazova.

S druge strane, igrači nam premladi odlaze u inozemstvo. Primjera je mnogo – Kovačić, Halilović pa Šimunović...?

– To je naša sudbina. Klubove treba bolje organizirati i dati im financijsku stabilnost, da ne može svaki igrač otići čim dobije ponudu, nego onda kada klub svojim planom i razvojem momčadi zaključi da je vrijeme za to. Sve dok klubovi prodaju djecu za 200 tisuća eura, mi nećemo napraviti ono što objektivno možemo, a to su momčadi sastavljene od naših mladih igrača. A bez toga nema ni povratka publike.

Što mislite o novom izborniku? Njegovo imenovanje popraćeno je brojnim kontroverzama?

– Kada su me prije tri godine pitali može li Čačić voditi Dinamo, odgovorio sam da po svom karakteru i nastupu apsolutno može. On je to i pokazao. To isto mogu i sada reći, ali sada će imati veliko opterećenje, a to je da ga je na to mjesto dekretom postavio Zdravko Mamić. Animozitet javnosti prema svim tim događanjima u nogometu prevelik je da bi to samo tako prošlo. Međutim, igrači su ti koji trebaju pokazati je li im stalo do reprezentacije i tako odlučiti hoće li Čačiću posao biti olakšan ili ne.

Čačić je nedavno rekao da je Mamićev utjecaj na reprezentaciju i HNS precijenjen?

– Uopće nije precijenjen. Ta njegova rečenica je kao ona Jozakova o restrukturiranju u Savezu po pitanju radnih mjesta.

Izbornička funkcija ostala je vaš san?

– Ja to uspoređujem s bivšom Jugoslavijom. Sjećam se 1979., kada sam postao instruktor Zagrebačkog nogometnog saveza. Uvijek se pričalo kako su komunisti privilegirani u odnosu na druge i kako samo oni, na temelju podobnosti, mogu zauzeti vodeća mjesta u nogometnim savezima. Ja nisam imao nikakvih problema s karijerom i poslom, iako nisam bio član Saveza komunista. Ali, od finala kupa koji sam 1992. osvojio s Inkerom protiv Dinama, ja sam u HNS-u sve do prošle zime bio nepodobna osoba. Taj je kup donio frustracije nekim ljudima. Tada sam odbio trenirati Dinamo, iako mi je to bilo ponuđeno jer nisam htio ulaziti u posao s ljudima za koje znam da mi ne mogu zaboraviti neke stvari. Od tada nisam smio doći blizu reprezentacije.

Hoće li se vatreni plasirati na Euro?

– Nadam se. Izostanak s velikog natjecanja bio bi poguban jer, unatoč svim pogreškama i teškoćama, rad u našim mlađim selekcijama ipak je puno razvijeniji nego prije. To sve skupa puno košta i HNS bi tada sigurno došao u teškoće jer nedostatak novca najprije bi se osjetio na radu s mladima.

Je li došlo vrijeme za Dinamovo europsko proljeće?

– Ne vjerujem, iako svim srcem navijam za to. Za Dinamo je pozitivna stvar ostanak trenera koji ima kontinuitet u radu, koliko god bilo smiješno uzeti taj primjer. Jer, Zdravko Mamić nije ostavio bilo kojeg trenera dvije godine na klupi, nego svog brata. Svaki drugi već bi bio smijenjen, bilo zbog prošlogodišnjeg ispadanja, izgubljenog boda od Intera, petarde od Bayerna ili nečeg trećeg. Ipak, teško će prezimiti u Europi. Protiv Arsenala Dinamo je bio najbolji unatrag nekoliko godina, ali i naletio je na nikakav Arsenal.