Posljednjih 50-ak dana u prosvjedničkom šatoru više se ne može sresti Iliju Vučemilovića Šimunovića, bivšeg predsjednika Zbora veterana gardijskih postrojbi i jednog od pokretača prosvjeda, koji uživa veliki ugled u braniteljskoj populaciji.
O razlozima svojeg odlaska, međutim, ne želi govoriti javno. – Istina je da više nisam aktivno uključen u prosvjed, ali ti su dečki moji suborci i prijatelji i ja im želim sve najbolje. Stao sam uz njih od prvog dana, no u trenutačno stanje u Savskoj ne želim se miješati – kratko je komentirao Vučemilović koji ničim ne želi ugroziti budućnost prosvjeda, ali i dalje će se, kako kaže, boriti za prava branitelja.
– Prosvjed se dogodio kao posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja i iskrivljenog prikazivanja Domovinskog rata i hrvatskih branitelja, na što više nismo imali pravo šutjeti, zbog žrtve suboraca koji su dali svoje živote i dijelove tijela za Hrvatsku. Siguran sam da će se prosvjedom u Savskoj postići temeljni cilj, a to je donošenje jedinstvenog, cjelovitog zakona u kojem će biti regulirana sva problematika vezana za hrvatske branitelje, ne samo stradalnike i invalide nego i branitelje radnike, nezaposlene branitelje, branitelje teškog socijalnog i materijalnog stanja. Nužno je donijeti takav zakon, koji bi bio ustavne razine, kako bismo izbjegli politiku i politikantstvo koji se, nažalost, uvijek vežu uz hrvatske branitelje koje različite političke opcije koriste u dnevnopolitičke svrhe. Osobno ću učiniti sve da vrijednosti Domovinskog rata i uloga hrvatskih branitelja konačno zauzmu ono mjesto koje im pripada u hrvatskom društvu, ne umanjujući i cijeneći svačiji doprinos u Domovinskom ratu – poručio je Ilija Vučemilović Šimunović.
>> Drago Prgomet: 'Branitelji, vrijeme je za prekid prosvjeda'
>> 'Ispada da ima novaca za one koji su nas napadali, a za nas nema'
mozemo li braniteljima osigurati pristojne, nekima i visoke penzije, posao, ekonomsku sigurnost za njih i njihove obitelji za cijeli život? zasto ne. samo, je li to moguce? ima li toga igdje u svijetu osim kod nas!? ljudi se nigdje ne bore za zivot i kruh samo mjesec ili godinu dana, vec cijeli zivot.... po meni svakom se branitelju treba pomoći koliko god drustvo to moze podnijeti. nikako ne preko toga.