Ima li SDP osobu za posao predsjednika države? Da, to je Milanović

Dok se većina oporbenih zastupnika bavi izborima za EU parlament Peđa Grbin doista se nerijetko čini kao jedini zastupnik koji se u Saboru sustavno trudi ukazati na sve afere vladajućih.

Sud je proglasio stečaj nad Uljanikom. Je li to kraj brodogradnje u Puli?

Ne mora biti. Bilo je uspješnih stečajeva, poput Peveca, Jadrana iz Crikvenice ili Viktora Lenca. No za to su potrebne brze odluke i aktivan angažman Vlade, a to u ovom trenutku ne vidim.

Iz Pule ste. Kako ste doživjeli proglašenje dana žalosti zbog stečaja?

Da je došlo od nekog drugog, a ne IDS-a, možda bih se složio s tim, ali kad dođe od onih koji su kumovali propasti Uljanika onda je to, najblaže rečeno, degutantno. Spadam u one koji će kazati da u cijeloj ovoj priči nema nevinih i svi bi se trebali posuti pepelom jer je svatko tko je u hrvatskoj politici pridonio propasti Uljanika, ali krivnju treba stupnjevati. A to je nešto što u ovom trenutku ne želim činiti jer sada svu energiju treba usmjeriti na to da se Uljaniku pomogne.

Neizvjesno je i što će biti s referendumom protiv rada do 67. godine. SDP je donio taj zakon, vi ste glasali za njega, a sada ste dali potporu referendumu. Nije li i to degutantno?

Činjenica je da je SDP prije šest godina krenuo u reformu mirovinskog sustava, ali je činjenica i da postoje ozbiljne razlike između onoga što je SDP tada napravio i ovoga što HDZ sada radi. HDZ je skratio rokove, povećao penalizaciju za prijevremeni odlazak u mirovinu, a kao da sve to nije dosta, podigao je životnu dob za odlazak u mirovinu s 41 godinom staža. Dakle, tri parametra zaokružene mirovinske reforme su se promijenila i ne može se govoriti o tome da je prijedlog HDZ-a isti kao što je prijedlog SDP-a. Uostalom, nije prijedlog SDP-a taj koji je isprovocirao sindikate da krenu s prikupljanjem potpisa za referendum. HDZ je ovo napravio iz samo njemu znanih razloga.

Zašto je toliko na tome inzistirao i još uvijek to radi?

Postoji nešto što se zove europski semestar u kojem svaka država članica EU predstavlja određeni program reformi koje bi onda trebala napraviti i na temelju kojeg se procjenjuje, između ostalog, i kreditni rejting, ali i čitav niz drugih stvari koji se tiču te države. Vlada je očito prepoznala mirovinsku reformu kao nešto što joj je najlakše napraviti.

Najlakše često postane najteže. Sad imaju više od 600 tisuća potpisa protiv reforme. Hoće li se, prvi put, dogoditi referendum koji HDZ nije želio ili će se u priču uključiti i Ustavni sud?

Smatram da je ovaj referendum dopušten s ustavno-pravnog stajališta jer su sindikati, poučeni iskustvom iz prethodnih referenduma, puno bolje postavili referendumsko pitanje, iako ne mislim da je ovo dobra tema za referendum.

Mirovinska reforma je slaganje čitavog niza kockica kako bi se dobila jedna građevina koja dugoročno drži vodu. Kada slažete mirovinsku reformu, morate voditi brigu i o pitanju državnog proračuna i građana koji doista ne žele otići u mirovinu kada više tu mirovinu neće moći koristiti. S druge strane, referendum je binaran.

U njemu imate samo A ili B i direktna je posljedica ozbiljne pogreške Vlade koja je reformu krojila sjekirom umjesto da je sjela sa socijalnim partnerima, poslodavcima i sindikatima i pregovarala koliko god je trebalo da se postigne rješenje koje će zadovoljiti sve interese. Ako ima imalo pameti, i sada se može sjesti za stol. U Hrvatskoj, nažalost, nemamo kulturu dijaloga i ovaj referendum je posljedica toga. HDZ misli da se i danas politika može voditi kao 90-ih kada bi Tuđman nešto rekao i to bi postalo zakon.

Kad smo već kod politike HDZ-a, kako gledate na sve afere Vlade?

Teško mi je to komentirati jer ne znam odakle početi. Bojim se da taj problem HDZ-ovih afera i reakcija društva nije tako jednostavan kao što se čini. Da, činjenica je da su mnogi moji kolege, ne samo iz SDP-a nego iz cijele oporbe, previše koncentrirani na EU izbore i propuštaju reagirati na ono što se u Hrvatskoj događa.

A događa se nešto što je najjednostavnije usporediti sa stockholmskim sindromom. Poistovjetili smo se s našim otmičarem i više ne reagiramo na njegove ispade. Jer da je naše društvo normalno i da naše društvo nije toliko preplavljeno HDZ-ovim aferama, svaka od ovih afera koje su se događale samo od početka godine do danas prouzročila bi opasne potrese u Vladi, a nije ih prouzročila ni jedna.

Premijer uz posprdni osmijeh na svaku odmahuje rukom. Od gospođe Žalac i njezina slučaja s prometnom nezgodom i nevažećom vozačkom dozvolom do očite činjenice da postoji sluganska veza u represivnom aparatu u policiji i DORH-u na tom području pa do Mercedesa koji se sasvim slučajno pojavio u njezinu dvorištu u trenutku kada onaj koji joj daje Mercedes dobiva lukrativne ugovore plaćene novcem iz njezina resora.

Idemo na gospodina Marića iz Ministarstva državne imovine koji kupuje kuću od osobe kojoj kao ministar prodaje nekretnine i, gle čuda, te je nekretnine kupio debelo ispod cijene. Idemo na gospodina Tolušića koji, iako je diplomirani pravnik, nije u stanju pročitati onih 30-ak odredbi Zakona o sprečavanju sukoba interesa i postupiti prema njima. A onda idemo na aferu svih afera, a to je afera vezana uz gospodina Milijana Brkića, koja je izuzetno opasna za Hrvatsku jer pokazuje potpunu propast sustava nadzora i kontrole sigurnosnog aparata. Pazite, iz onoga što čitamo u medijima proizlazi da je u Hrvatskoj postojala prava mala manufaktura za izradu lažnih, ali i za praćenje pravih konverzacija, uz obilno curenje podataka iz raznih istraga. Obavještajno podzemlje, na koje vladajući samo odmahuju rukom.

Je li normalno da je Brkić uopće postao visoki dužnosnik i glasovima oporbe?

U jednoj normalnoj državi takvog čovjeka nitko ne bi ni predložio za potpredsjednika Sabora. Morate znati da je jedan od temelja parlamentarne demokracije da se, kada govorimo o funkcijama u Saboru koje pripadaju opoziciji ili vlasti, ne arbitrira tko će biti na njima. A to je tako iz jednostavnog razlog što je imenovanje na sve pozicije u rukama vladajućih. Podsjetit ću vas da prije tri godine HDZ nije htio izabrati Ranka Ostojića na čelo Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Hrvatska je tada bila u situaciji da nitko iz opozicije ne može nadzirati rad sigurnosnog aparata. Smatram da gospodin Brkić ne bi trebao obnašati tu funkciju jer mi je teško prihvatiti da mi u sabornici arbitrira smijem li govoriti, oduzima mi riječ ili slično osoba protiv koje se vodi kazneni postupak. Ali, HDZ ga ipak drži na tome mjestu.

Šef vaše stranke Davor Bernardić kaže da se SDP neće time baviti.

U svom političkom radu uvijek sam se vodio time da govorim i radim ono što mislim da je oportuno i dobro ne za mene nego za hrvatsko društvo. Uostalom, kažnjen sam upravo zbog onoga što sam govorio. Stoga ću se itekako baviti svakom aferom koju vidim jer to smatram svojom dužnošću.

Treba li onda SDP ipak nešto poduzeti po pitanju Milijana Brkića u Saboru?

Klub zastupnika SDP-a raspravljao je o pitanju Milijana Brkića i zauzeli smo stav da čekamo očitovanje DORH-a i da ćemo, bude li DORH tražio ukidanje imuniteta Brkiću, vidjeti što dalje. Bude li DORH smatrao da gospodinu Brkiću treba ukinuti imunitet jer postoji osnovana sumnja da je počinio kaznena djela, on više neće moći biti potpredsjednik Sabora.

Kakvo je trenutačno stanje u SDP-u. Sudeći po kampanji, reklo bi se da sve puca od ljubavi?

Kako se približavaju izbori, prioritet je političke stranke raditi na što boljem rezultatu na tim izborima. SDP to radi i sada. To što pomažem svojim kolegama, što ih podržavam i što mislim da je lista SDP-a najbolja ne znači da sam prestao misliti da je stanje u SDP-u takvo da bi ga trebalo popravljati.

Zašto niste došli na konvenciju? Svi su bili rame uz rame osim četvorice suspendiranih članova vodstva?

Koliko je meni poznato, kolega Zmajlović bio je na konvenciji, a ja bih zasigurno došao da nisam bio bolestan. Za druge ne mogu govoriti.

Bernardić kaže da SDP ide po pobjedu, odnosno po tri mandata. Je li vama jasno kakva je to “pobjeda”, s obzirom na to da se HDZ-u predviđa pet mandata?

Prije pet godina, lista SDP-a osvojila je četiri mandata, što se proglašavalo porazom. Od izabranih SDP-ovaca sa te liste, kolega Mimica otišao je u Europsku komisiju, a Biljana Borzan i Tonino Picula postali su apsolutno najaktivniji zastupnici u Europskom parlamentu, ne po broju javljanja, jer je to irelevantno, već po onome što su svojim radom napravili. Ono što je Biljana Borzan u pet godina postigla imat će direktan pozitivan učinak na kvalitetu svih koji žive u EU. To je lista koja bi trebala ići po prvo mjesto. Zadovoljavanje s drugim mjestom ne može biti pobjeda.

Milorad Pupovac kaže da je to nebitno, da se Borzan nije bavila europskim vrijednostima?

Zaštita potrošača u sukobu s multinacionalnim korporacijama koje vrte desetke milijardi eura je ekvivalent borbi za radnička prava prije sto godina. To jesu europske vrijednosti i ne treba ih obezvređivati.

Možda Bernardić tri mandata smatra pobjedom jer će ga spasiti od novih pokušaja rušenja?

Cilj je pobjeda na izborima, a ne zadovoljavanje mrvicama. Moj je stav jasan, ova lista, s ovim kandidatima, mora ići po pobjedu.

Osvoji li SDP manje od cilja, trebaju li šef i vodstvo snositi odgovornost?

U svakoj političkoj stranci, ako je demokratska, kvaliteta vodstva treba biti kontinuirano pod povećalom i konstantno preispitivana, a pogotovo nakon izbornih rezultata. Da, nakon izbora treba ispitati što smo radili dobro, a što loše i na temelju toga postupati.

Nakon EU izbora otvorit će se i pitanje kandidata za predsjednika države. Ima li SDP jakog kandidata za Pantovčak?

Prije smo razgovarali o problemu Milijana Brkića, za kojeg smatram da je ukazao na ozbiljne propuste u radu sigurnosnih službi. Predsjednica nema baš velike ovlasti, ali ima upravo na području sigurnosno-obavještajnog sustava. Ona nije poduzela ništa kako bi preispitala stanje sigurnosno-obavještajnog sustava i kako bi se utvrdilo kako su Curić i Varga saznali za policijsko postupanje, ali i kako netko može tražiti prisluškivanje ministra unutarnjih poslova. No ne čudi njezina benevolentnost kad se zna da je Milijan Brkić učinio jako puno da ona postane predsjednica. U situaciji zloupotrebe sigurnosno-obavještajnog aparata i njegove uporabe u dnevnopolitičke svrhe promjena na mjestu predsjednika mora biti prioritet za cijelu oporbu. Ima li SDP osobu za taj posao? Ima. To je Zoran Milanović.

Mnogi misle da Milanović nema šanse protiv predsjednice?

Prije pet godina je tadašnji predsjednik Ivo Josipović kontinuirano vodio u anketama za 20 do 30 posto i na kraju izgubio. Kampanja nije ni počela, Milanović nije ni istaknuo kandidaturu, a u drugom krugu je na 40 posto podrške. To govori da ima velike šanse, pod uvjetom da se odluči na to i da dobije podršku svih onih čija je podrška potrebna, a to je podrška ljevice i lijevog, građanskog centra.

Glasine kažu da bi Milanović išao u kampanju s tezom da bi to trebali biti zadnji neposredni izbori za predsjednika. Mogu li se s time dobiti izbori?

Nije tajna da ja godinama smatram da je sadašnji sustav podjele ovlasti u Hrvatskoj između Vlade i predsjednika loš. Nije tajna ni da smatram da bi izbor trebalo preseliti u Sabor, ali to u ovom trenutku za mene nije prioritet. Prioritet je promjena osobe na mjestu predsjednika jer Kolinda Grabar-Kitarović ne samo da nije dorasla tome i da tu funkciju ne obnaša kako treba nego je, ako pogledam, baš na primjeru afere Brkić, njezin daljnji boravak na Pantovčaku opasnost za sigurnost Hrvatske.

Odluči li se Milanović na kandidaturu, može li dobiti podršku SDP-a?

Vjerujem da može.

U kojem bi dijelu predsjedniku trebalo smanjiti ovlasti?

U području vanjske i sigurnosne politike. Tu ovlast treba dati Vladi, uz uvođenje puno strožeg parlamentarnog i građanskog nadzora.

I vladajući razmišljaju o smanjenju ovlasti, doduše, onih koji se tiču pomilovanja?

To je naprosto smiješno. Ovlast koja se tiče pomilovanja je u usporedbi s drugim ovlastima minorna. Da, pomilovanje treba urediti, uvesti objektivne kriterije i veći krug institucija koje će smanjiti arbitrarnost odluke, da ne ispadne promjena samo u tome da umjesto predsjednice, HDZ-ovim donatorima pomilovanje daje ministar.

Predsjednica predlaže novo odličje, Velered Franje Tuđmana?

Ulazimo u kampanju i nakon plakanja red je došao i na Franju. Ako pripadaš desnom biračkom tijelu i nisi četiri i pol godine radio ništa, a sad si pred izborima i ne znaš što bi, onda se pozoveš na Franju Tuđmana. Dosad je palilo, zašto ne bi opet.

Mislite li da će to, kao i odlazak u Bleiburg na Dan pobjede, ublažiti traume desnici nastale nakon što je predsjednica početkom godine promijenila smjer?

Odlazak u Bleiburg na Dan pobjede ću samo usporediti s onim što je francuski predsjednik napravio na taj dan. On je pred očima javnosti otišao na Arc de Triomphe i položio vijenac za pale Francuze u borbi za slobodu. Volio bih da je to napravila i hrvatska predsjednica, ali od Kolinde Grabar-Kitarović to ne treba očekivati.

Što kažete na to da predsjednik Sabora ove godine, prvi put otkako je vraćeno pokroviteljstvo Sabora nad Bleiburgom, ne ide na službenu komemoraciju?

Bio sam prozivan, čak sam dobio i prijetnje preko društvenih mreža, kada sam prije četiri-pet godina javno rekao da skup u Bleiburgu nije žalovanje za žrtvama nego ustaški dernek. Što sam rekao tada, mislim i sada. Jedino više u tom mišljenju nisam usamljen nego ga sada dijeli i austrijska država i austrijska Katolička crkva i lokalne vlasti u Bleiburgu.

Je li ga počeo dijeliti i HDZ?

Samo i jedino zato što ne želi dobiti po prstima izvan Hrvatske. SDP je 2012. ukinuo pokroviteljstvo nad komemoracijom u Bleiburgu, što je ispravna odluka, i rekao da Bleiburg nije stratište, nego mjesto predaje neprijateljske vojske. One žrtve do kojih je došlo kasnije treba komemorirati, ali tamo gdje su se pokolji i dogodili.

Treba otvoreno govoriti o tome jer negiranje i tih žrtava dovodi do podjela u društvu. I kao što mnogi u Istri i dandanas slijepo negiraju fojbe, mnogi u Hrvatskoj tako slijepo negiraju da su se nakon 15. svibnja 1945. događali pokolji. O njima, njihovoj genezi i tome tko ih je počinio treba govoriti otvoreno, ali ne možemo dopustiti da obilježavanje predaje neprijateljske vojske prerasta u ustaški dernek u kojem se slavi poražena ideologija smrti.

Tematsko-izvještajna konvencija SDP-a

Video: Tomislav Miletic/PIXSELL/Marin Tironi/PIXSELL