Život skromne i mirne sisačke obitelji Gregurić stubokom se promijenio od lipnja 2009. godine kada se kći Marijana, a tada joj je bilo tek 19 godina, vratila s prve operacije u Zagrebu. Operativni zahvat bio je na mozgu.
Marijanino se zdravstveno stanje od tog trenutka stalno pogoršavalo i s njom je bilo sve teže komunicirati. Uskoro je pala u vegetativnu komu, koju je očajni otac Joso (58) nakon tri godine okončao svojevrsnom eutanazijom. Ubojstvom iz samilosti koje naš zakon ne poznaje.
Pričao samo s najbližima
Ni prije te tragedije život Greguriće nije mazio. Kad su se Joso, inače Petrinjac, i supruga Marica iz posavskog Palanjka, zaposlili u sisačkoj željezari, izgledalo je da će svojim prihodima kćeri Marijani i mlađem sinu Stjepanu omogućiti sigurno školovanje i budućnost. A zatim su se, kao na tekućoj vrpci, počele redati nevolje. Početkom Domovinskog rata Joso se stavio na raspolaganje braniteljskim postrojbama kako bi se angažirao u obrani svoje Petrinje. Osim što je bio ranjen u glavu, ubrzo je uslijedio bijeg iz okupiranog grada. U međuvremenu su i on i supruga ostali bez posla u Željezari, a živjeli su od Josine invalidnine i naknade koju je supruga primala kako njegovateljica. Bolest kćeri bio je novi, najteži udarac za obitelj. Nezaposleni Joso od tog se trenutka potpuno posvetio brizi za kćer.
– Joso se nije razdvajao od bolesne kćeri, potpuno se njoj posvetio. Viđali smo ga kako je na rukama nosi s četvrtog kata u park, kako je vozi u kolicima i brine se o njoj. Divan je i požrtvovan otac – kaže susjeda iz Branimirove ulice u sisačkom naselju Caprag. Nakon kobnog 8. listopada 2012., Joso se potpuno povukao u sebe, ni s kim nije komunicirao. Samo je u rijetkim trenucima među najbližima olakšao dušu. – Našoj je Marijani bolest donijela samo patnju. U početku bolesti posjećivali su je kolege i prijatelji. Očekivali smo da će nas pogledati i nasmijati se, ali to se nije dogodilo. Ni u bolnicama nismo bili poželjni jer je Marijani bila potrebna posebna njega. Ne znam što se dogodilo te noći, to samo dragi Bog zna – rekao je Joso Grgurić jednom prilikom.
Odbio liječenje karcinoma
Psihijatrijski vještak Miroslav Goreta nedvojbeno je ustanovio da je Joso za počinjenja djela bio u posebnom psihičkom stanju i bitno smanjeno ubrojiv. Ove godine obitelj doživljava novi udarac. Joso je obolio od karcinoma na mokraćnom mjehuru, ali je nakon četvrte operacije odbio liječenje.
Sutrašnju presudu s ponovljenog suđenja, ma kakva ona bila, kako je rekao, čeka spremno.
A što o eutanaziji misle predsjednički kandidati čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista od četvrtka.
>>'Okrutno je suditi ocu koji je kćeri skratio muke'
>>Da je bacio bombu ili ukrao novac, gulio bi krumpir, ali za milosrđe – milosti nema
>>'Odlučio sam ne liječiti se od tumora, spremno čekam Božju i vašu kaznu'
Tko nije bio u njegovoj situaciji nema ga pravo osuđivati. Nedaj Bože nikome nešto slično.