Ima nešto iznad stranaka

Toliko poznati hrvatski jal došao je do izražaja nakon Prudskoga sporazuma i banjalučke izjave kojom se BiH definira kao država četiri federalne jedinice. Lideri hrvatskih stranaka putem medija prepucavaju se je li sporazum dobar ili ne, a još se nisu sjetili organizirati zajednički sastanak šestorke.

Tako, primjerice, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, kao potpisnik banjalučke izjave, grčevito brani dogovor, a primjerice predsjednik HDZ-a 1990. Božo Ljubić oštro napada postignuti dogovor. Kao po tko zna koji put, i ovaj je nastao bespotrebni šum u komunikaciji između hrvatskih političkih lidera, i to u trenutku kada ga uopće ne bi smjelo biti.

Šum u komunikaciji
Krivnja je obostrana! S jedne strane Dragana Čovića jer je prije i nakon potpisivanja izjave lidere šestorke trebao upoznati sa sadržajem izjave. Dakako da je Čović ispred Hrvata najzaslužniji za njezino potisivanje, ali nema mjesta likovanju i dokazivanju liderima ostalih stranaka da je jači od njih. S druge strane, Božo Ljubić nerazumno napada nešto što za sada miriše na osnivanje hrvatske federalne jedinice, čiji je i on zagovornik, a da uopće nema informacije što je zapravo dogovoreno.

Čini se da to radi samo zbog toga što osobno nije sudjelovao u potpisivanju izjave. I jedno i drugo ponašanje je neprihvatljivo i zapravo sliči sajmu taština. Upravo takvo nerazumno ponašanje u nedalekoj prošlosti dovelo je do toga da su Hrvati dovedeni gotovo do statusa nacionalne manjine.

Sastanak šestorke
Zbog toga bi, umjesto medijskih prepucavanja, kao sudionik pregovora i potpisnik izjave prvi potez trebao učiniti Dragan Čović. Sazivanjem šestorke, ostale hrvatske stranačke lidere Božu Ljubića, Zvonku Jurišića, Ivana Musu, Jerku Ivankovića Lijanovića i Ivana Krndelja, Čović treba informirati što je zapravo potpisao u Banjoj Luci i Prudu.

Istodobno, Božo Ljubić bi se trebao suzdržati od kritiziranja dok uistinu ne vidi o čemu je riječ i je li dogovor u skladu s Kreševskom deklaracijom. Pozicija do koje je hrvatska politička elita dovela svoj narod ne daje za pravo ni jednom ni drugom političaru da se u ovom prevažnom trenutku igraju politike gluhih telefona. I jedan i drugi bi morali ostaviti po strani sitne stranačke interese te oko pitanja kao što je položaj Hrvata u BiH napokon postići jedinstven stav. Čini se da je ovo i više nego pogodan trenutak!