Velik je jučer bio dan u Njemačkoj! Odnosno za neke da, za neke malo manje. Potrebni su bili i 24-satni štrajkovi upozorenja nakon dugotrajnih pregovora, čak šest krugova, njemačkog sindikata radnika metalske i elektromehaničke industrije IG Metall i poslodavaca da bi se došlo do povoljnijih uvjeta za radnike koji rade u tvrtkama pokrajine Baden-Württemberg za njemačke prilike uobičajeno kompleksnom kolektivnom ugovoru. Dovoljno, jer tamo se nalazi velika većina proizvođača komponenti i dijelova za gigante njemačke automobilske industrije.
Najveći uspjeh nakon 1984.
Tamo se, naime, nalaze sjedišta Daimlera, Porschea, Roberta Boscha, ali i stotine kooperanata tih velikih korporacija. IG Metall, koji ima 2,27 milijuna članova, ključ je stabilnosti njemačke proizvodnje. Njemačka autoindustrija, kao i ekonomija u cijelosti, dobro stoje, najbolje u Europi, no prema statistikama, tjedno radno vrijeme tamošnjeg radnika među najduljima je u Europi, 35 sati tjedno.
IG Metall tražio je tako fleksibilniji radni tjedan za one koji se brinu o djeci te starijoj ili bolesnoj rodbini. Radno bi im se vrijeme smanjilo s 35 na 28 sati tjedno, a na puno bi se vratili nakon dvije godine. Traženo je i šestpostotno povećanje plaće te jednokratna isplata od 200 eura u prva tri mjeseca ove godine. Iako su poslodavci okupljeni u Südwestmetall, naravno, imali prigovora, ipak su uslišili većinu traženoga. Normalno, jer su samo zbog jednodnevnog štrajka održanog prošlog tjedna dobavljači i druge tvrtke vezane s velikim korporacijama izgubile gotovo 200 milijuna eura. Ekonomski institut DIW izračunao je tada kako je svaki dan štrajka poslodavce stajao ukupno 62 milijuna eura u izgubljenom prihodu ako u njemu sudjeluje 50.000 radnika.
Tako će 900.000 zaposlenika na području Baden-Württemberga primati 4,3 posto veću plaću od travnja. Za prva tri mjeseca ove godine dobivat će jednokratnu isplatu od po stotinu eura. Sljedeće godine dobit će fiksnu isplatu od 400 eura, ali i dodatak od 27,5 posto mjesečnog prihoda. Ukupno je to tijekom razdoblja od 27 mjeseci, koliko će trajati kolektivni ugovor, povećanje nešto manje od četiri posto, što je manje od traženih šest, no i dalje se smatra dobrim postignućem. Ako tako žele, radnici mogu zamijeniti te novčane iznose za slobodne dane. Također, poslodavci su pristali na traženo smanjenje tjednog radnog vremena, s 35 na 28 sati za one koji se brinu o djeci, bolesnim ili starijim rođacima ili idu na doškolovanje do vremena od dvije godine. Velika je to pobjeda za najveći sindikat jer je upravo trajanje radnog tjedna bilo najvećim prijeporom u pregovorima. Ali, u zamjenu za taj ustupak poslodavci su dobili pravo da zaposle više onih koji žele raditi i 40 sati tjedno dobivši tako na fleksibilnosti, koja će im pomoći da povećaju produktivnost u periodima visoke potražnje.
No, ovo je i prvi put nakon 1984. godine i sedmotjednog štrajka da sindikati traže korekciju u trajanju radnog vremena, tada su izborili smanjenje s 40 na 35 radnih sati. Za poslodavce je također dobro što ugovor relativno dugo traje, što će omogućiti tvrtkama kvalitetnije planiranje. Novi će kolektivni ugovor, procjenjuje se, najviše pogoditi tvrtke male i srednje veličine. One će, procjenjuje se, sada tražiti mogućnost da se sa svojim radnicima dogovore mimo IG Metalla. Uskoro će se još pisati o pregovorima radništva, no ovog puta s državom, jer će u četvrtak svoje zahtjeve predstaviti drugi najveći sindikat u Njemačkoj Ver.di, koji zastupa radnike javnog sektora. Zajedno Ver.di i IG Metall okupljaju 15 posto njemačke radne snage. Pretpostavlja se kako će primjer slijediti i kemijski sektor, graditeljstvo, pa i pošta, željeznica i telekomunikacije.
Više novca, veća potrošnja
Ipak, sporazum koji su sklopili IG Metall i Südwestmetall označio je kraj zamrzavanja radničkih primanja te se očekuje kako će zahvatiti i ostale dijelove Njemačke.
Sindikalisti, logično, tvrde kako će sada radnici imati više novca pa će se povećati potrošnja, a samim tim i proizvodnja, a istodobno se ostvaruje i pravednija raspodjela dobiti poduzeća. Također, to je sada i mjerilo za ostale europske države koje će takvo što ipak teško primijeniti. Naime, Njemačka je u snažnom ekonomskom uzletu te s najmanjom nezaposlenošću od ujedinjenja 1990. godine – samo 3,6 posto. Nezaposlenost u eurozoni još je gotovo devet posto. Najveći njemački problem danas u Njemačkoj nije naći posao, nego stan. Slobodno je 1,5 milijuna radnih mjesta, a procjenjuje se da Njemačkoj nedostaje dva milijuna stanova.•
Pregovori u ponedjeljak trajali su neprekidno 13 sati prije nego što je postignut sporazum između sindikata IG Metall i Südwestmetalla, udruge poslodavaca s jugozapada Njemačke, koja obuhvaća i tvrtke s područja pokrajine Baden-Württemberg u kojoj je koncentrirana većina najvećih njemačkih automobilskih kompanija. U petak je održan posljednji 24-satni štrajk upozorenja nakon kojeg se trebala provesti anketa među članovima sindikata IG Metalla o generalnom štrajku. Prvi je štrajk upozorenja obuhvatio 68.000 radnika u 80 tvrtki, dok se taj broj u petak povećao na 260 kompanija, među kojima se našao i Daimler AG, proizvođač vozila Mercedes-Benz pa onda i BMW, Porsche te Robert Bosch, odnosno neki njihovi pogoni. IG Metall je tada ustvrdio kako je čak 36.000 Daimlerovih radnika u pogonima u Sindelfingenu i Untertürkheimu sudjelovalo u štrajku. Akcija se proširila i na Bavarsku, gdje je u BMW-ovim tvornicama u Münchenu te u Dingolfingu štrajkalo 7000, odnosno 13.700 radnika.
Vođe najvećeg njemačkog sindikata nisu bježale od scenarija u kojemu bi štrajkom paralizirali sve najveće njemačke automobilske proizvođače istodobno. Oglasio se i sam šef Daimlera Dieter Zetsche dovodeći u pitanje legitimnost štrajka te ističući kako će biti teško nadoknaditi manjkove nastale štrajkom, ne bježeći ipak od realnosti u kojoj se dogovor morao postići. Taktika je bila uobičajeno djelotvorna, predstavnici poslodavaca davali su prilično panične izjave poput one Rainera Dulgera, predsjednika Gesamtmetalla, udruge koja okuplja tvrtke metalskog i elektrotehničkog sektora na državnoj razini. U svojem je apelu izražavao bojazan od uspavljivanja tvrtki, kako velikih proizvođača automobila tako i njihovih kooperanata, kao i ulica punih crvenih zastava – što je boja sindikata IG Metalla.
Dobili privilegije,vece place ,28 radni sati tjedno i za poklon totalni kolaps Njemacke koja dolazi uskoro.Sve po planiu se radi,polako ali sigurno Europa se pretvara u Kalifat.Onda je situacija vrlo losa za metalce.Nikakve privilegije,rad do besvjesti,male place i 5 x na dan molitva prema Meki.