Kad bi se ostvarilo sve ono što je u programu najpoznatijih i tek sada iskrslih kandidata za predsjednika države, Hrvatska bi bila sretna zemlja. Znamo kako je do te sreće žele dovesti te što misle, što i kako govore Kolinda Grabar Kitarović i Ivo Josipović, koji su najozbiljniji kandidati. Jedno o drugome misle i govore sve najgore, ali njihove riječi o Hrvatskoj nisu izrazito crne, slike stanja u zemlji nisu katastrofične, oni računaju na birače koji, bili siromašni ili bogati, Hrvatsku doživljavaju kao manje-više normalnu, uređenu zemlju koju treba gospodarski, socijalno, pravno i moralno dograđivati.
Čim je počelo skupljanje potpisa za kandidaturu, pojavio se niz novih pretendenata na Pantovčak, čija je retorika bitno drukčija, pa i ekstremna. Kolinda i Josipović nikad ne bi rekli da ne žele biti “guverner kolonije nego predsjednik Republike”, kao što govori njihov dosad nepoznati takmac, poslovni konzultant i majstor reikija Ivan Bavčević. Nikad također ne bi kao svoje prihvatili njegove parole – “Ovo je sve samo ne suverena država”, ili “Nemamo Hrvatsku, izgubili smo je putem”, ili “Pod okupacijom smo, ona se ne vidi, ali je tu, ono što su banke učinile Hrvatskoj je silovanje!” Jer, i Kolinda i Josipović pripadaju europskoj i svjetskoj političkoj eliti koja prihvaća svjetski poredak kakav jest, koliko god u njemu Hrvatska bila upotrebljavana, ekonomski iskorištavana, s izgubljenom financijskom suverenošću i ovisna o europskim i svjetskim moćnicima.
Ali zamislimo što bi od Hrvatske učinio Bavčević kad bi slučajno bio izabran. Ili bi nas posvađao sa svima, a sam ispao smiješan, ili bi goropadni kandidat kao predsjednik postao pudlica koja bi pred svijetom mahala repom i uživala u zajamčenoj udobnosti. Stoga su ovakvi kandidati, kojima je katastrofa u zemlji put za vlastitu karijeru pa makar u njoj odmaknuli tek nekoliko koraka, samo privlačni dekor za izbore, ali vrlo malo privlačni za sam birački izbor. Jer, većina se birača redovito odlučuje za osobe koje će ih voditi s nekom pouzdanošću, a ne zabavljati općim nijekanjem i mračnom retorikom, i kad to nijekanje i retorika realnije oslikavaju stanje u zemlji.
Bavčevićeve riječi bliže su istini od Kolindinih i Josipovićevih, ali njih dvoje, dolazeći iz moćnih političkih stranaka, s respektabilnim osobnim iskustvima, neusporedivo su veće jamstvo sigurnosti za državu pa i za njezine građane. Ako je Bavčević majstor reikija, bivši košarkaš Ivan Valek vođa je hrvatskih mormona, pa ni on ne želi zaostati te bi nam (zar poput Mesića?) vratio 60 do 80 milijardi eura opljačkanog i iz Hrvatske iznesenog novca. Uz majstora reikija i vođu mormona, tu je i majstor karatea, pjesnik, umirovljeni sudac, bivši saborski zastupnik i Tuđmanov savjetnik Tomislav Šutalo, koji također govori o “opljačkanoj i opustošenoj zemlji” te o izborima kao “srazu domoljuba i džepara”, zatim najpoznatija zviždačica Vesna Balenović, novinarka Iva Anzulović, student i aktivist Živog zida Ivan Velibor Sinčić.
Paradoksalno je što su oni predstavnici ogorčene većine u Hrvatskoj puno izrazitiji i od Josipovića, i od Kolinde, i od Kujundžića, a na tu većinu ne mogu računati. Birač je poput srditog člana obitelji, ali će uvijek dati glas toj obitelji. Kolindu i Josipovića puno više doživljava kao dio te obitelji, HDZ-ove ili SDP-ove, s kojom je i dosad politički živio, nego “strance” koji su se pojavili iznenada i niotkud, te ga mame crnilom kakvog se boji i kod svoje predodžbe o Hrvatskoj. Tako će birač mnogo manje glasovati za sliku stanja u zemlji, a mnogo više za ljude koji umiju nametnuti lijepu sliku o sebi i vođenju zemlje bez rizika i za sebe i za građane. Hrvatski su birači ziheraši, ni dosad nije bilo niti će biti tako skoro sumnjičavosti u Europi i svijetu prema ekstremnim strankama ili pojedincima u vlasti, jer takvi u Hrvatskoj ne prolaze. Što uvijek i nije dobro, jer određena doza ekstremizma bar upućuje na stanje u zemlji, ako ga i ne rješava, na to prisiljava druge.
Hrvatska će izabrati novu snagu, domoljubnu snagu, koja će napokon otpuhati ovo sivilo koje vlada u Hrvatskoj. Vrijeme je da se odmaknemo od propale politike Sdp-a i Josipovića koji su nas samo povukli na dno. Za Kolindu ću glasati i pokazati da želim promjene u društvu.