Imali smo jedinstvenu priliku da pripadnik Roma postane potpredsjednik Sabora, ali je to propalo zbog nesloge

U razgovoru za Večernji list zastupnik romske nacionalne manjine koji je dio parlamentarne većine Veljko Kajtazi govori zašto više ne djeluje unutar Kluba nacionalnih manjina te zašto je još uvjeren da bi nacionalne manjine trebale imati najmanje tri ministra u vladi Andreja Plenkovića. Između ostalog, govorio je o statusu Roma u Hrvatskoj, o svom odnosu s Milanom Bandićem te kako je prebolio COVID-19.

Niste više član kluba nacionalnih manjina. Zbog čega ste izašli iz kluba?

Nisam izašao iz Kluba, ali istina je da više ne postoji suradnja kao u prethodna tri saziva Sabora. Također, nisam član nijednog saborskog odbora, osim Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Jedan od razloga je taj da su se pojavile prevelike želje pojedinaca za funkcije pa sam im prepustio te pozicije. Jako mi je žao što su se naši međuljudski odnosi poremetili. Bojim se da više nećemo u ovom mandatu djelovati složno i jedinstveno, već pojedinačno, što neće puno pomoći našem biračkom tijelu.

Za pregovora s HDZ-om o formiranju vladajuće većine rekli ste kako Klub zastupnika nacionalnih manjina očekuje barem tri ministarstva u novoj Vladi te da bi vama, kao manjincima, “najzanimljivija” bila ministarstva znanosti i obrazovanja, uprave te ministarstvo regionalnog razvoja. Jeste li stvarno tada tako mislili? Što vam je tada rekao premijer Andrej Plenković?

Da, ja i dandanas mislim da je Klub trebao imati najmanje tri ministra. U prošlom sazivu HNS je imao četiri saborska zastupnika, a dva ministra i potpredsjednika Vlade, državne tajnike, pomoćnike i ostale. Ne znam koliko nas osam zastupnika manjina točno imamo državnih tajnika, ali mogu sa sigurnošću tvrditi da je to puno manje nego što ih je imao HNS u prošloj Vladi. Mi smo, bez obzira na to što smo birani u zasebnoj izbornoj jedinici, jednakopravni zastupnici sa svim ostalima, a na simboličkoj razini naš je legitimitet snažan. Predstavljamo grupacije koje su autohtone na ovim prostorima, koje su kroz povijest dale i svoj doprinos tradiciji i kulturi, ali i grupacije koje su stradale. Ideja da “dobijemo više” nije prošla upravo zato što Klub nije imao jedinstven stav o tome i zbog toga mi je jako žao jer je ovo bila dobra prilika da napravimo značajniji iskorak. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati, ali smatram da je pred nama još uvijek puno posla, posebno u dijelu koji se tiče tolerancije i solidarnosti u društvu, čega nam sve više nedostaje.

Da su pristali manjinama dati tri ministarstva, koje biste ministarstvo vi kao romska nacionalna manjina tražili?

Romskoj nacionalnoj manjini nisu ključne funkcije, već rješavanje problema romske zajednice. Važno nam je da svako ministarstvo na najbolji način odrađuje dio svog posla sukladno Nacionalnom planu. Ta ideja se kod mene pojavila jer sam, u radu, primijetio da jako puno toga ovisi o ljudima. Ako nemate osobu koja razumije problematiku, bez obzira na nadležnosti i obaveze onaj dio posla koji se tiče romske nacionalne manjine obavlja jako teško i sporo. Jedan mandat je kratak ako primijetite da se problemi Roma nisu sustavno rješavali sedamdesetak godina. Čim otvorite jedan problem, ispliva još deset. Zbog toga su potrebni izuzetni napori i određeni kontinuitet u radu, a institucije čine ljudi. Ne treba zaboraviti da je udio nacionalnih manjina u javnoj upravi ispod propisanog minimuma Ustavnim zakonom, a kad govorimo o Romima u javnoj upravi, možemo ih nabrojiti na prste jedne ruke.

Zašto nikada romska nacionalna manjina nije dobila funkciju potpredsjednika Sabora?

U ovom mandatu je bila jedinstvena prilika da potpredsjednik Sabora bude pripadnik romske zajednice što bi, kao poruka, pomoglo Romima ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. Mislim da bi time dobili veći legitimitet za provedbu politika za Rome. Dosad nije bilo prilike da se takvo pitanje stavi na dnevni red. I to je pitanje brzo propalo, ne zbog Vlade, već upravo zbog nejedinstva Kluba nacionalnih manjina.

Je li romska manjina, za potporu vladi, dobila barem neko mjesto državnog tajnika?

Ne, romska nacionalna manjina ne sudjeluje u izvršnoj vlasti niti ljudi koje smo mi predlagali, ali suradnja postoji, posebno u Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova, Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrnavanje te Ministarstvu znanosti i obrazovanja na projektima od značaja za romsku nacionalnu manjinu i nadam se da će ona biti i unaprijeđena.

Kako ocjenjujete suradnju s HDZ-om i premijerom Plenkovićem? Vaš glas mogao bi biti presudan za opstanak vladajuće koalicije. Pod kojim biste uvjetima uskratili svoju potporu Vladi i jeste li u nekom trenutku o tome već razmišljali?

U prošlom, ali i u ovom mandatu moj glas je jako bitan. Drago mi je da sam uspostavio dobar kontakt s predsjednikom Vlade, kojeg cijenim, a vjerujem da i on cijeni moj rad. Sve dok dobro surađujemo, ne razmišljam o uskraćivanju potpore Vladi. O tome sam naravno razmišljao u određenim situacijama jer se svaki dan pitam jesmo li mogli više. Nekad je teško procijeniti situaciju, posebno kad se problemi nagomilavaju, a rješavanje ide presporo. Jedan od ključnih trenutaka mojeg nezadovoljstva je bio povezan s rasističkim prosvjedom u Međimurju zbog kojeg sam očekivao više podrške i od središnje države, a posebno od predstavnika jedinica lokalne samouprave. Iako u romskoj zajednici postoji jako puno negativnih okolnosti koje su uvjetovane višestrukom depriviranošću pa i ponavljačima u kaznenim djelima, treba reći da to nije cijela romska zajednici niti većina u romskoj zajednici. Svaka osoba ima svoje ime i prezime i ako utvrdi da oni počine određeni udio kaznenih djela to ne znači da imaju podršku romske zajednice ili da je to većina u zajednici kako pojedinci, posebno lokalni mediji, žele prikazati. Jako sam se neugodno osjećao gledajući transparent s velikim “U” i (ne)suptilnim porukama koje su organizatori slali. Bio je to tipični antimanjinski prosvjed na kojem su okupili i određene Rome kako bi oprali ruke, a zanimljivo je da su upravo ti pojedinci oni koji maltretiraju romsku zajednicu i imaju podeblje dosijee. Sa strane su došli i ljudi koji nisu iz Međimurja, a danas vidimo da su organizatori i pripadnici nekoliko političkih opcija na krajnjoj desnici što je legitimno, ali to nisu ljudi koji će rješavati probleme romske zajednice. Imaju pravo upozoriti na probleme koji su im važni, ali im neću dopustiti da cijelu romsku zajednicu obilježavaju i plaše. Ukoliko žele pomoći neka uđu u romska naselja, neka nešto pokrenu i pomognu zajednicu koja je posebno u ovoj korona krizi ugrožena i prepuštena samoj sebi. Svaka posljedica ima uzrok, a kad pogledate romska naselja onda je jasno kako do toga dolazi. Mlade treba okupirati zadacima, obrazovati i zaposliti.

Bili ste član kluba Milana Bandića. Biste li opet bili u njegovu klubu da je ušao u parlament? Kakav je vaš odnos s Milanom Bandićem?

Točno je da sam bio član toga kluba. U današnjem kontekstu nije uopće bitno bih li bio član ili ne. Da je ušao u Sabor vidjeli bi. Naš odnos je do danas korektan i bio je, neovisno o članstvu u Klubu. Ponajviše jer smo odradili sve projekte koje smo dogovorili. Ne treba zaboraviti da je Grad Zagreb imao ključnu ulogu u pokretanju projekta Romskog memorijalnog centra Uštica koji smo ove godine otvorili uz podršku Vlade Republike Hrvatske. Grad Zagreb je i sjedište Saveza Roma u Republici Hrvatskoj KALI SARA i ne vjerujem da bi im rad bio bolji u bilo kojem drugom gradu u našoj zemlji. Gradonačelnik Bandić vodi politiku uključivosti i, bez obzira na sve probleme o kojima čitamo, jedna od njegovih glavnih kvaliteta je to što ne dijeli ljude i vodi socijalnu politiku koliko je to moguće u današnjim okolnostima.

Kako ocjenjujete položaj romske manjine u Hrvatskoj, a posebice u Međimurju? Jesu li još uvijek za Rome aktualni vaučeri?

Položaj nakon onog prosvjeda je sve gori i gori. To su uvjetovali parlamentarni izbori, a neće biti bolje ni za predstojeće lokalne izbore. Ako hoćete dobiti koji glas više, recite nešto protiv Roma. Ispada da je to dobitna formula. Međutim, takve romska zajednica sigurno neće nagraditi na izborima, a ne treba zaboraviti da je Roma preko 10.000 u Međimurju. Ponavlja se teza da “Romi jesu jednakopravni građani i mi nemamo problema s njima, ali središnja država treba doći i riješiti problem”. Naravno, da jedinice lokalne samouprave ne mogu same riješiti probleme koji su se godinama nagomilavali, ali tu i oni moraju prepoznati svoju odgovornost. Kako neki grad može biti na više od 100% prosjeka Republike Hrvatske, a imati romsko naselje u kojem djeca spavaju na zemljanim podovima i u objektima bez vode, struje i kanalizacije. Kako to objasniti središnjoj državi koja ima podrazvijena područja, otoke, brdsko-planinska područja, ratom pogođena područja? Kako opravdati da je pomoć bogatom gradu ili općini prioritet. Kad i dođu te pomoći od države, tražim da i grad odnosno općina ulože bar još toliko, ali to jako teško ide. Odmah se postavlja pitanje što će na to reći članovi gradskog ili općinskog vijeća, čime u vodu pada ona teza o jednakosti i dobroj volji. Odnos većinskog stanovništva i Roma je sve lošiji. Zato pozivam sve Rome u Hrvatskoj i ovim putem da prije svega sudjeluju i deklariraju se kao Romi na predstojećem popisu stanovništva, da se što više aktiviraju politički u lokalnim zajednicama i da budu uporni i dosadni. To je jedini način. Uzmite primjer Pribislavca, u kojem jedna referentica ukrade milijune kuna i nitko o tome ne zna ništa, imaju čak i zamjenika načelnice iz reda romske nacionalne manjine te nisu u stanju riješiti ni odvoz smeća iz naselja. Ne može ni premijer ni ministarstvo stvoriti paralelni sustav samo za romska naselja. Svi moraju preuzeti svoj dio odgovornosti. Ne vjerujem da se problemi ne mogu riješiti ako za to postoji volja.

Oboljeli ste od korona virusa. Gdje ste se zarazili i kako je protekao tijek bolesti i je li bila zaražena i vaša obitelj?

Nažalost jesam, kao i moja uža obitelj. Zbog brojnih aktivnosti na kojima sam bio nastojao sam maksimalno paziti, no ipak sam negdje pokupio bolest. Imao sam više simptoma i ne bih to iskustvo poželio nikome. Bolest je ozbiljna i apeliram i ovim putem da se svi pazite koliko možete. Moja je supruga ostala uz mene te dobila blaže simptome. Neizmjerno sam joj zahvalan jer bi mi bez nje bilo puno teže.