‘Imam 15 godina i na drogi sam. Ali nisam narkoman, ja sam eksperimentator!’

Problem sveprisutne droge u Puli nije od jučer, on postoji godinama. Istina je i da po tome nismo posebni, da su gradovi poput Zadra, Splita, Zagreba u daleko većim problemima s obzirom na droge i dilere, ali mi roditelji u Puli ovo stanje ne možemo više izdržati. Mi želimo da se ta situacija promijeni, želimo mijenjati sustav, navike, stav jer, ako se ova situacija nastavi, bojim se da će posljedice biti daleko veće. Da će nam djeca umirati ili da ćemo odgajati zombije.

Droga je dostupna svima i svuda, a znate kako djeca gledaju na to što se drogiraju; kažu da oni nisu kao nekadašnji “drogeraši”, “starci” od 30-ak, 40-ak godina koji se ni danas ne mogu izvući iz pakla u koji su ušli, oni su za njih heroinski ovisnici, ali klinci danas sebe nazivaju – eksperimentatorima! Zamislite! Oni imaju i naziv koji ublažava, gotovo da potiče i opravdava činjenicu da si trajno uništavaju zdravlje – kaže nam tek jedan od brojnih roditelja u Puli koji su u paničnom strahu za svoju djecu. Situacija je, kažu, alarmantna i oni ne žele sjediti skrštenih ruku. Oni koji i žele govoriti o tome ne žele se predstaviti jer, kažu, strahuju od izostanka empatije mladih u čijem se društvu kreću njihova djeca.

Konzumenti i dileri

– Klincima je već u osnovnoj školi dostupna droga, i to na školskim dvorištima, na ulicama, u parkovima, treninzima, tako da su neki s 15 ili 16 godina u srednjoj školi već “iskusni” konzumenti, pa često i dileri. Što je najgore, u Puli vam postoji droga dostupna za svaki džep; za bogate i klince iz srednje klase. Ovisi samo koliko kemije dobiješ u ponudi i koliko će netko brže i trajnije spržiti mozak. No, svima koji su na drogama zajedničko je to da nemaju empatije ni za koga; ni za prijatelje ni za roditelje i ukućane. Kada ponestane “praha”, tabletica, trave, postaju agresivni, razdražljivi, nasilni. Maltretiraju one u školi koji su se uspjeli oduprijeti toj pošasti, gotovo da ih stavljaju na stup srama jer oni, eto, ne žele uživati u drogama kao oni. S obzirom na to da su takva djeca u manjini, lako postaju mete nasilnih “prijatelja”. Stvoren je stav da je onaj tko se drogira ili opija kul, a ostali su manje vrijedni. I sve je eksperiment i sva objašnjavanja da će im droga zauvijek uništiti mozak, da će posljedice biti trajne, da su narkomani manje kul od djece koja to nisu, ne vrijede. Pokušavaju okrenuti sustav vrijednosti. I kada i roditelj koji je svoje dijete uspio spasiti iz pakla droge progovori javno, njegovo dijete doživi linč – dodaje roditelj. Lako dostupna droga, ignoriranje problema, ali i činjenica da nema dovoljno liječnika, psihijatara u Puli da pomognu djeci koja žele prekinuti krug ovisnosti, najveći je problem u gradu, kažu nam sugovornici.

Nestanu na dva tjedna

– U zgradi imamo jedan mladi par, oboje imaju oko 30-ak godina, nigdje ne rade, žive na grbači roditelja koji im plaćaju režije. Ovisnici su, možda i dileri pa tako i zarade, i svako malo naprave neki incident; kada imaju krizu, znaju urlati, razbacivati stvari po stanu, a jednom su i uništili ulazna vrata zgrade. Policiju zovemo i to je sve. Oni ih ne mogu natjerati na liječenje, a ako ih prijavim pod svojim imenom, riskiram da mi izbuše gume na automobilu. Njima drogu donose kao dostavu; dolaze likovi u taksiju, na motoriću, užas – kaže nam drugi sugovornik. I što od njih očekivati, dodaje nam Puljanin, kako će oni biti odgovorni članovi društva kada su u 30-ima “sprženi”.

– A najtragičnije je to da klinci u osnovnoj i srednjoj školi, koji su već sada ovisnici, ne shvaćaju da su to oni za desetak ili dvadeset godina. I kakvu onda djecu odgajamo; kakvi će to biti odrasli ljudi? Roditelji odlikaša u gimnazijama, što me posebno šokiralo, zatvaraju oči pred problemom. Njihovo dijete ima sve petice, normalno jede, bavi se sportom, oni već znaju da će on kasnije studirati za odvjetnika, liječnika, profesora. Oni su im iscrtali životni put i otuđili se od svoje djece i djeca od njih. Jedni i drugi ne suosjećaju ni s kim, nitko im nije važan osim njih samih. Daju im velike džeparce i, ako ima sve petice, ništa ih drugo ne zanima pa ni to da baš njihovo dijete puši travu, ušmrkava kokain, a često je i diler. To ne žele slušati. Kada smo, u suradnji s profesorima u srednjoj školi, predlagali da se uvede obvezno testiranje djece na droge, nisu htjeli ni čuti za to. Većina je roditelja tvrdila da je to zadiranje u privatnost – dodaje sugovornik. Kaže, klinci čiji roditelji nisu toliko imućni završavaju u krizama, buncaju, vide zmajeve, nemaju koncentracije, popuštaju u školi, izostaju s nastave, gube prijatelje, agresivni su, a oni malo bogatiji “nestanu” na tjedan-dva kako bi se malo “očistili”.

– To nestajanje je fora i odraslih narkomana, uglednih članova “visokog” društva, raznih menadžera i slično. O da, i među njima ima droge koliko hoćete i zato moramo spasiti djecu – izričit je naš sugovornik. Jedna nam je majka povjerila koliko je zastrašujuća dostupnost droge.

– Dovoljno je da se šetate gradom, zastanete u nekom parku, posebno Titovu parku, krenete na neki festival... Kolegica mi je rekla da su njezino dijete nudili čajem od konoplje, u školi, na treningu klincima starija djeca nude speed ili tko zna kakve tabletice da budu bolji na treningu. Uobičajena je stvar da izlazak započnu tako da se napiju i ušmrkavaju s mobitela po nekoliko “lajni” pa onda idu na cajke. I to traje i do pet ujutro. Koliko je droga dostupna, shvatila sam osobno kada sam išla na jedan festival u Arenu kada mi je muškarac pred ulazom na stakalcu ponudio da uzmem malo “bijelog” da se bolje zabavim. Kod mene nije uspio, ali kod klinaca vjerojatno jest. A takvih “dilerića” imate po gradu koliko hoćete – dodaje nam sugovornica. Takve, smatra ona, policija sigurno može pronaći, jer se ne skrivaju, pa se pita, ima li istine u nekim napisima da policija ima naputak da u vrijeme turističke sezone i festivala ne traži takve dilere, odnosno da ne provodi represivne akcije.

Pošteda zbog sezone? Glupost

Naši sugovornici tvrde da kada problem eskalira, kada je djetetu potrebna pomoć, u pulskoj bolnici nema dovoljno psihijatara pa se djecu šalje na psihijatriju za adolescente u Rijeku koji također imaju puno posla. Doktorica koja u Puli vodi Službu za prevenciju, izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja sa svojim timom daje sve od sebe da pomogne, ali, kažu nam sugovornici, mladih je ovisnika toliko da joj treba pomoć pa apeliraju da se zaposle dodatni stručnjaci kako bi mogli pomoći djeci, da policija bude stroža prema dilerima i konzumentima. A Helena Mitrović je voditeljica Službe za prevenciju i izvanbolničko liječenje bolesti ovisnosti i zaštitu mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije.

– Problem droge postoji posebno u razvijenijim i bogatijim županijama. Primjećujem da je u zadnjih nekoliko godina manji problem heroin, a sve više marihuana i amfetamini. S time da amfetamine uzima starija populacija, a srednjoškolci marihuanu. Nije isto uzima li opijate dijete u razvoju ili odrastao čovjek, kod djece je štetnost daleko veća – kaže prof. Helena Mitrović. Slaže se i s roditeljima kada kažu da se mora mijenjati i stav društva prema opijanju i konzumacijama droga; da se pred problemom ne smiju zatvarati oči, ne smije se stigmatizirati djecu koja ne uzimaju drogu, ali niti onu koja su se izvukla iz ovisnosti. Da je problem s drogom na pulskom području sve veći, govore i podaci PU istarske. U prvih šest mjeseci ove godine istarska je policija evidentirala 58 kaznenih djela iz domene zloporabe opojnih droga, što je 41 posto više kaznenih djela nego lani u isto vrijeme.

– Za ta kaznena djela, a bavili smo se osobama koje preprodaju drogu, prijavili smo čak 60 posto više počinitelja nego prošle godine. Tijekom policijskih postupanja najviše je zaplijenjeno marihuane i amfetamina, no ove godine u odnosu na prošlu bilježi se i povećanje zapljena heroina i kokaina – kažu nam u PU istarskoj. Podsjećaju na zapljenu droge koja se dogodila krajem siječnja kada su policijski službenici na autobusnom kolodvoru u Puli primijetili sumnjivog muškarca s ruksakom. Policijski pas za detekciju droge Duks pozitivno je reagirao na moguću prisutnost droge, a kada su otvorili ruksak Makedonca, pronašli su više od kilograma heroina. Od studenog prošle godine dio tima Odjela kriminaliteta droga, dodaju u policiji, nastavio je s uspješnim pronalascima droge pa je tako u sljedećim mjesecima detektirano niz raznih vrsta droga, a samo u travnju zaplijenjeno je više od 50 kilograma marihuane na čvoru Lupoglav na Istarskom ipsilonu.

– U prvih pola godine policija je evidentirala 353 osobe koje su imale kod sebe drogu za vlastite potrebe. Policija za prekršaje i kaznena djela doznaje svojim operativnim radom na terenu, ali i zahvaljujući dojavama građana. Što se tiče broja racija koje je policija provela, riječ je o klasificiranim podacima, no ističemo da redovito poduzimamo taktičko-operativne mjere i radnje na mjestima za koja se raspolaže informacijama da bi mogla biti okupljališta osoba koje se protupravno ponašaju. Najoštrije odbacujemo i tvrdnje da policija po nečijoj “preporuci” za vrijeme ljetnih mjeseci ne postupa represivno prema osobama koje preprodaju i konzumiraju drogu. I baš tijekom takvih postupanja policija zaplijeni najviše marihuanu i sintetičke droge, a zamijećeno je da se sastav tih droga mijenja iz godine u godinu te da marihuana koja je zaplijenjena u posljednje vrijeme ima veći udio THC-a – dodaju iz Odjela za izvještajnu analitiku i odnose s javnošću PU istarske.