Premda je tajnost jedan od postulata u svijetu slobodnih zidara, proteklih dana u hrvatski medijski prostor istupio je dr. Nikica Gabrić, ne svojom voljom, već nakon što su ga kao masona “prokazali” urednici portala dnevno.hr, kao i tjednika 7dnevno. No, poznati oftalmolog izjavljuje kako od pripadnosti masoneriji ne bježi, a s navodnim slučajem iznude – jer su ga, kako tvrdi, čelni ljudi spomenutih medija pokušali reketariti za oglasni prostor u vrijednosti od 200 tisuća kuna – policija i tužiteljstvo imat će pune ruke posla.
Legalno registrirani
Masoni su, kazao je Gabrić, u Hrvatskoj legalno registrirana udruga. U tri velike lože, prema njegovim riječima, trenutačno ih ima između 750 i 800, među njima su liječnici, odvjetnici i političari. U detalje nije ulazio, tek je kazao da je njegova organizacija “u postupku priznanja od strane francuske lože”.
O djelovanju francuskih slobodnih zidara, međutim, govorio je za Večernji list za posjeta Hrvatskoj prošlog proljeća Jean-Philippe Hubsch (58), veliki majstor Grand Orient de France, najvećeg masonskog reda u Francuskoj i prvog među liberalnim redovima u svijetu. Za razliku od hrvatskih masona, on istupa relativno često, a upravo je u našem listu odlučio objaviti da je spomenuti red proširio svoje djelovanje i na Hrvatsku. U svoje okrilje tih je dana primio novu ložu sa sjedištem u Rijeci.
Tada je govorio da riječka loža broji 14 članova, što je standardna brojka za novu ložu u inozemstvu.
– Koliko sam čuo, a mnoge sam tek sad osobno upoznao, većina su poduzetnici i odvjetnici, ljudi na visokom položaju. Za temelj nove lože važno je da njeni članovi imaju uspješan profesionalni, poslovni put – kazao je Hubsch.
Masonstvo u Hrvata započelo je u njemačkim zemljama kada su pojedini ugledni Hrvati postajali članovi njemačkih loža. Grof Sigismund Gondola (Gundulić) bio je 1742. jedan od utemeljitelja bečke lože Zu den drei Kanonen, a njezin starješina postao je dvije godine poslije. U istu ložu primljen je, kada i Gondola, i grof Kažimir Drašković. No trebalo je proći 17 godina da slobodno zidarstvo iz Beča i Njemačke stigne na hrvatsko tlo.
Premda se ne mogu složiti oko godine utemeljenja, svi autori koji su se bavili ovim područjem suglasni su oko jednog: da je prva slobodnozidarska loža utemeljena u Glini. Pa ipak, posljednjih se godina češće spominje 1759. godina, a bilo je to doba usred Sedmogodišnjeg rata u čijim uzrocima i posljedicama valja tražiti početke slobodnog zidarstva u Hrvatskoj. Kako u knjizi “Mudrost” navodi autor Branko Šömen, vjeruje se da su hrvatski časnici kao ratni zarobljenici ušli u jednu francusku vojnu ložu koja se zvala Savršeni savez (La Parfaite Union).
Vojni časnici austrijske vojske bili su zatočeni u pruskom gradu tvrđavi Magdeburgu i tamo su ih francuski slobodni zidari uveli u bratstvo. Pojedini viši časnici dobivali su dozvolu da jedanput tjedno odlaze iz logora u grad po namirnice, ali i predmete koje su rabili za rad u loži; kupovali su kožu za pravljenje pregača. Jedna grupa tih časnika prenijela je slobodnozidarski duh u Glinu, gdje su počeli raditi pod “otvorenim nebom” i pod novim imenom Ratno prijateljstvo kao sjećanje na slobodnozidarska prijateljstva stečena u ratu i zarobljeništvu kada su se morali međusobno pomagati ako su željeli preživjeti.
“Već nam ime kazuje da su ložu osnovala braća koja su tijekom rata bila sklopila savez prijateljstva”, zabilježio je naš najvažniji kroničar slobodnozidarstva u Hrvatskoj do Prvoga svjetskog rata i ravnatelj Zemaljskog arhiva u Zagrebu dr. Ivan pl. Bojničić. Nakon što je u glinsku ložu, deset godina nakon osnivanja, ušao Ivan grof Drašković – najzaslužniji za pojavu organiziranoga slobodnog zidarstva u Hrvatskoj – pretvorio ju je u jednu od “najatraktivnijih u zemlji, imajući kao članove mnoge istaknute i utjecajne ljude. Smještena u gradu s 1600 stanovnika, s jednom srednjom školom za dječake i školom za djevojke, tada dva važna statusna simbola, između rijeke Save i Une, Prva pogranična pukovnija bila je glavnim izvorom kandidata”.
Kako je svojim djelovanjem slobodno zidarstvo u Hrvatskoj išlo ispred zahtjeva vremena, tako je, stiješnjeno stegama zaostalosti i progonima ugroženih, a još uvijek vladajućih krugova, moralo i završiti prije vremena. “Hrvatski slobodni zidari u 18. stoljeću svojim su djelovanjem dijelom pripremili teren za nastajanje ilirskog pokreta, kao i onih ideja koje su nosili biskup Strossmayer i toliko drugih koji su težili jugoslavenskom ujedinjenju. U tome se ogleda važnost hrvatskih slobodnih zidara”, piše Zoran D. Nenezić. Od 1796., kada je slobodno zidarstvo zabranjeno u Austriji i Ugarskoj, ne nalazimo više loža ni u Hrvatskoj.
Ali one se ponovno javljaju u vrijeme Napoleonovih ratova početkom 19. stoljeća, mahom u Dalmaciji – u Zadru, Splitu, Dubrovniku i Šibeniku – gdje su utemeljili bili francuski časnici i službenici, no nakon odlaska Napoleonove vojske masoni ponovno nestaju sa scene.
Povratkom habsburške vlasti 1813. lože su ponovno bile zabranjene, a obnovljene su 1870-ih. Tada je u Sisku bio osnovan masonski klub Vjenčić (1870.) i loža Ljubav bližnjega (Zur Nächstenliebe, 1872.), a u Zagrebu Hrvatska vila (1892.), prva loža koja se u svojem radu služila hrvatskim jezikom.
Masonstvo se širilo posebno u velikim gradovima, a učlanjivanje u ložu često je omogućavalo u predratnoj Jugoslaviji uspinjanje po hijerarhijskoj ljestvici sve do vrhova društva.
No kako je u sklopu tih općih principa potpomaganja krupne buržoazije slobodno zidarstvo (osobito kod pripadnika liberalne inteligencije) izražavalo i neke antiklerikalne i kozmopolitske tendencije, Katolička crkva istupala je protiv takve ideologije. Tijekom povijesti bio je to njihov usud otkako su 1735. papa Klement XII. i Leo XIII. na njih bacili anatemu, dok Codex iuris canonici 1917. određuje u svom kanonu ekskomunikaciju ipso facto za sve masone, baš kao što će ih desetljećima kasnije zabranjivati i progoniti nacisti i ustaše.
Do I. svjetskog rata sve hrvatske lože bile su u sastavu Velike lože Ugarske, no 1914. otpočeo je u Europi rat kakav do tada nije viđen. Među europskim zidarima nestalo je bratstva i ljubavi, pojavili su se šovinizam i nesnošljivost. “Slobodnozidarski kozmopoliti”, navodi Branko Šömen u knjizi “Mudrost”, “lišeni svake političke akcije, uplašeni svjetskim događajima i domaćom nepovjerljivosti, otišli su iz svojih hramova, zatvorili su radionice i povukli se u privatnost”.
Neformalne organizacije
Premda se na službenim stranicama hrvatskih slobodnih zidara još uvijek nalazi uvodna riječ velikog meštra Marijana Hanžekovića koji je preminuo u siječnju 2018., na izbornoj skupštini Velike lože Hrvatske grof Ivan Drašković, koja je održana 9. listopada 2018. godine, šef hrvatskih slobodnih zidara postao je liječnik Slobodan Kuvalja, njegov zamjenik Boris Vucelić, dok je na tajničku dužnost izabran Dragutin Lovrenčić.
Kuvalja je slobodni zidar s dugim stažem jer se, koliko je poznato, nalazi i na prvom službenom popisu slobodnih zidara od ponovne uspostave masonerije u Hrvatskoj, no u javnost još nije istupio.
Pretpostavlja se da u Hrvatskoj danas djeluje oko 400 slobodnih zidara, u priznatim ložama, i još barem toliko koji pak djeluju u neformalnim organizacijama ili su u postupku priznanja, poput lože dr. Nikice Gabrića.
Zanimljivo kako masoni nisu stvaratelji nove vrijednosti poput poljoprivrednika, radnika nego paraziti i ološ društva tj. suci, odvjetnici, bankari ili dnovinari