Imao sam 50 krmača, a sad sam ostao na prosjačkom štapu

– Još pretprošle godine na proljeće imao sam 50 krmača, koje su godišnje imale po tisuću odojaka, a obrađivali smo 20 hektara zemlje. Danas sam ostao na svega osam krmača, jednom nerastu i pet odojaka. S time ne mogu ništa, živim od voća, povrća i mesa koje imamo kod kuće, kupujem samo sol, šećer i ulje. Doslovno sam spao na prosjački štap, životarim i mučim se da bih sinu dao sto kuna za prehranu u školi – požalio nam se Stjepan Peček, predsjednik “Pikače”, Udruge svinjogojaca Krapinsko-zagorske županije, nekada najjači svinjogojac u Zagorju.

Nije on jedini kojeg je zadesila ta sudbina, u udruzi je u vrijeme njenog osnivanja bilo sedamdesetak svinjogojaca, koji su imali oko 800 krmača, a danas ih je sedam i svi, kaže Peček, “šepaju”.

Krivac je PDV

– Naša nevolja je počela kada su nam rekli da svi koji primaju poticaj od 12 tisuća kuna, da bi ga mogli legalno ostvarivati, moraju ući u sustav PDV-a. Mi smo svi ušli u taj PDV, svjesni da ćemo morati poskupiti proizvod, ali to smo morali po sili zakona. Međutim, nakon dva mjeseca stopa poticaja koja obvezuje ulazak u sustav PDV-a je povećana na 24 tisuće kuna. Pazite, poljoprivrednici nisu pravnici, mi nismo znali da možemo izaći iz sustava PDV-a, niti nam je to itko rekao i cijelo vrijeme smo svoj proizvod morali naplaćivati skuplje za 23 posto, za razliku od trgovaca mesom i preprodavača, koji nisu morali ući u sustav PDV-a. Više im nismo mogli konkurirati – kaže Peček, dodavši da to nije pravedno, jer su svinjogojci morali obrađivati zemlju, sijati, hraniti svinje, raditi po čitave dane, dok trgovci samo kupe i preprodaju.

Skuplja hrana nego svinje

– Mi smo imali sto tona kukuruza u zrnu, za koji bih na tržištu dobio 180 tisuća kuna. Međutim, ja sam njime hranio svinje, za koje sam na kraju dobio oko 70 tisuća kuna, što je bilo jedva dostatno da budem na pozitivnoj nuli. Moram prozvati i veterinare, koji umjesto da su uz nas, proizvođače, stoje uz trgovce. U drugim županijama je obrnuta situacija. Nitko ne reagira, a mi se ne možemo pomoći, sada je prekasno, kaže Peček. Prije samo nekoliko godina bilo je to drugačije, tvrdi Peček. Tada je 60 ljudi iz udruge završilo edukaciju na Viskom gospodarskom učilištu u Križevcima, što je platila županija, a s Učilištem je dogovorena i suradnja da njihovi studenti dolaze našim svinjogojcima na praksu. Već je bilo i dogovoreno da će se u Velikom Trgovišću otvoriti klaonica, svinjogojci su se obvezali da će proizvesti kompletnu potrebu klaonice, a s upraviteljem zadruge Veliko Trgovišće udruga je potpisala ugovor da će preuzeti sve njihove svinje.

Pred zidom

– Politika, kako države, tako i županije, pa i općine Veliko Trgovišće zaslužna je što je taj projekt propao, a s time smo počeli propadati i mi. Danas je situacija takva da je moja žena, na koju glasi obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, nedavno izgubila zdravstveno osiguranje, imamo dugovanja i prema knjigovođi, kao i opomene za struju i vodu, jer nemamo dohotka. Došli smo pred zid i ne znamo kako dalje – ogorčen je Peček kojem prisjećanje na dobre svinjogojske dane još više narušava zdravlje upravo kao i njegovoj supruzi i koji ne vidi načina na koji bi se sada mogao izvući iz ove krize, odnosno kako bi se oporavilo zagorsko svinjogojstvo.