'Imao sam slom živaca jer mi djeca gladuju, ali bio sam u pravu!'

"Tata, sada si svima dokazao i neka svi vide koliko nisu imali vjere i strpljivosti." Ovako je glasio SMS koji je u petak 16. studenog u 9.59 sati iz mnoštva s Trga bana Jelačića, gdje se pratio prijenos sa suđenja hrvatskim generalima, odaslao 16-godišnji Josip na mobitel svoga oca Krešimira Mihajlovića.

Kao da već nije bio dovoljno ganut zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sin ga je rasplakao poput djeteta. Bile su to suze olakšanja nakon kalvarije ovog zagrebačkog profesora, koja je otpočela nakon što je lani na godišnjicu pada Vukovara u predvorje osnovne škole izvjesio plakat podrške generalima Gotovini i Markaču, uz tekst "Hrvatski mučenici – od pobjede preko istine do pravde".

Politička diskriminacija

Proročkim riječima, kako se ispostavilo, navijestio je rasplet događaja u Haagu, ali i zapečatio vlastitu sudbinu. Već nekoliko tjedana poslije, nakon što mu je istekao drugi mandat na funkciji ravnatelja Osnovne škole "Petar Zrinski", ostao je bez posla, na cesti, bez ikakvih prihoda.

Nakon svega, zadovoljštinu je potražio na sudu, temeljem triju tužbi koje je podnio: za političku diskriminaciju, zbog neostvarivanja radnih prava te za materijalnu odštetu zbog zaostalih plaća.

Kako su sudski procesi upravo u tijeku, profesor Mihajlović nevoljko je pristao na kratak razgovor za Večernji list jer nije želio ni na koji način, pa ni putem medija, utjecati na sud.

Želio je, prije svega, kao hrvatski branitelj ranjavan u Domovinskom ratu, izreći svoje zadovoljstvo povratkom generala.

– Oduševljen sam jer se potvrdilo ono u što sam duboko vjerovao, da su ti ljudi nevini. Veselim se što sam bio u pravu. Iako neuspješno tražim bilo kakav posao, ali ne nalazim jer kao da imam kugu, sve bih ponovno napravio isto – priča 57-godišnji profesor, pa se s mukom osvrće na nemile događaje.

– Nitko ne kaže da sam trebao biti ravnatelj cijeli život, ali ne razumijem zašto nisam mogao raditi kao profesor. Nastojali su me uništiti, iako sam na dužnosti ravnatelja učinio mnogo dobrih stvari za školu. Uostalom, nije napravljen ni jedan negativni inspekcijski nalaz niti je ikada zbog mene stigla prijava i jednog roditelja, pa ni kada sam izvjesio plakat – reći će profesor koji se za taj čin, kaže, odlučio jer se trudio da "naša djeca uče važne datume iz novije povijesti", poput Dana branitelja ili obljetnica pada Vukovara, kamo je, uostalom, svake godine besplatno odvodio djecu.

Pismo premijeru

I sam je otac četvero djece: Ive, Katarine, Antuna i Josipa. – Teško je, jedva preživljavamo, snalazimo se uz pomoć prijatelja. Evo baš danas poslao sam dopis Elektri da nam uključe struju jer nam je prijatelj prikupio novac da podmirimo dug – kaže Krešimir Mihajlović.

Iako su mu mnogi okrenuli leđa, iza njega je stalo sedam braniteljskih udruga, a prijatelj Damir Borovčak ovih je dana poslao i otvoreno pismo Zoranu Milanoviću, kojim traži da se profesora Mihajlovića vrati na posao.

– Nakon što je njegovoj šesteročlanoj obitelji ugrožena egzistencija, pretrpio je živčani slom i danas je teško narušena zdravlja. Jedinu utjehu našao je u vjeri i duhovnoj obnovi kod patera Zvjezdana Linića. S obzirom na to da su generali danas nacionalni hrvatski junaci, pisao sam premijeru tražeći da se profesor Mihajlović vrati na posao i da se tako ispravi velika nepravda – kaže prijatelj, koji se nada pravdi koja, kako se pokazalo na slučaju naših generala, ipak postoji.