Ime starog rockera

Da Dado Topić nije pobjedio na Dori, da ta pobjeda nije postala viješću i da nije objavljena u najgledanijoj televizijskoj emisiji - Dnevniku HRT-a, malo bi tko i znao kako je Topiću pravo ime. Većina je to saznala zahvaljujući ponekad preinformiranom Goranu Miliću, koji je Topićevu pobjedu pozdravio kao pobjedu svoje generacije, spomenuvši kao generacijske “stare dečke” – sebe, Dadu i Micka Jaggera. Uzgredice je dometnuo i da je pobjedniku Dore zapravo pravo ime Adolf.

Za mnoge je Milićevo “otkriće” bilo iznenađanje. Pa i za neke novinare koji se bave estradom. I tragom toga krenulo se za razlozima: Zašto Adolf? Pa se saznalo da je pobjednik Dore četiri godine nakon Drugog svjetskog rata svoje tada nepoćudno ime dobio po očevu prijatelju, a ne po nekim očevim skrovitim simpatijama za histeričnog i kreštavog diktatora s brčićima. Osim toga saznalo se da je očev prijatelj bio Židov, a da je Dado već kao dječak imao neugodnosti zbog svoga imena, da su to ime ideološki zagriženiji znali doživljavati kao provokaciju.

Na taj je način nekadašnji pravi rocker (Korni grupa, Time), rodom iz Siverića kod Drniša, dijelio sudbinu drugih, koji su također nosili tadašnjem režimu nepoćudna imena ili prezimena. On je svoje pravo ime potisnuo prihvatljivijim i postao Dado. Drugi su pak znali biti poprijeko gledani jer su se zvali Ante, pa čak i Tomislav ili Hrvoje. U to vrijeme sumnjičenja nije ugodnim bilo ni zvati se Pavelić, premda ljudi nisu bili u nikakvom srodstvu s ideološki omrznutim poglavnikom. Kasnije je došlo vrijeme kada baš i nije bilo ugodno živjeti u hrvatskom mjestu zahvaćenom ratom a zvati se Jovan ili Čedo.

I Adolfu Topiću je sigurno lagodnije bilo živjeti kao Dado. Onima koji ga znaju kao negdašnjeg rockera mogao je ostati i Adolf, ali da je ostao stari rocker, koji se kloni Dore.