Meka moć neke države, tzv. soft power, može se mjeriti po nizu pokazatelja, a jedan od njih je broj kulturnih instituta koje ta država otvara u inozemstvu. U Zagrebu niz zemalja ima takve centre, a Hrvatska nema ništa slično nigdje u svijetu. Drugi pokazatelj ili mjerilo meke moći neke države može biti broj stranih studenata u toj državi. Hrvatska ni po tome mjerilu ne stoji najbolje: stranih studenata ima, ali vrlo malo.
Panel-diskusija “Novi imidž i međunarodno pozicioniranje Hrvatske”, održana prekjučer u sklopu konferencije Večernjeg lista “Hrvatska kakvu trebamo”, pokušala je dati odgovor na pitanja kako ojačati međunarodni imidž Hrvatske po onim mjerilima po kojima već razmjerno dobro stojimo i kako ga poboljšati po onim mjerilima po kojima Hrvatska stoji slabo ili nikako.
– Imamo šanse da zaista Hrvatsku pozicioniramo kao dobar brend, ali za početak nam treba vizija gdje je želimo pozicionirati, i treba postići kakav-takav konsenzus o tome – rekao je Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti. Da bi se to postiglo, nužno nam je više samopoštovanja, obrazlagao je Ivo Lučić, viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest.
Velika šansa za novo i bolje pozicioniranje Hrvatske bit će 2020., kada RH preuzima rotirajuće predsjedanje Vijećem Europske unije i kada je Rijeka jedna od europskih prijestolnica kulture. O toj šansi govorila je državna tajnica u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova (MVEP) Marija Pejčinović Burić.
No, jedan primjer, koji je spomenuo profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Tvrtko Jakovina, pokazuje da se u Hrvatskoj šanse često prokockaju. To je primjer poslijediplomskog, interdisciplinarnog, specijalističkog studija diplomacije, koji je pokrenut u vrijeme Vlade premijera Zorana Milanovića, a ugašen prije no što se uspjela upisati tek treća generacija polaznika. Pokrenut u suradnji MVEP-a i Sveučilišta u Zagrebu, taj je poslijediplomski studij mogao biti jedan od mehanizama izgradnje “meke moći” hrvatske diplomacije, a onda i Hrvatske kao države, da nije tako naglo ugašen prije no što je uopće imao priliku zaživjeti. Upisala su se 44 studenta, od kojih 12 stranaca.
Spajajući četiri ponajbolja fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u programu na engleskom jeziku kakvi zapravo nedostaju zagrebačkom sveučilištu, taj je poslijediplomski studij mogao biti dugoročno atraktivan i stranim diplomatima koji bi, usavršavanjem u Hrvatskoj, kasnije pomogli i da se Hrvatska pozicionira kao mjesto diplomatske izvrsnosti. Ali u MVEP-u na Zrinjevcu nije ocijenjen atraktivnim, pa se novi šefovi hrvatske diplomacije povlače iz projekta.
– Bilo bi dobro kad se neki od projekata koje je predložila bivša vlast ne bi mijenjali dolaskom nove vlasti samo zato što to nije bila njihova ideja. Studij diplomacije je jedan primjer, a ima ih puno – rekao je Tvrtko Jakovina, inače i voditelj tog studija diplomacije.