Imigranti trebaju normalan život, krov nad glavom nije dovoljan

U Hrvatskoj se diže i politička i medijska prašina zbog izbjeglica koji će proći, ali i onih koji će se, uredbom Europske komisije, nastaniti u zemlji na dulje vrijeme. Prema ovim prvim postoje samo ljudske i moralne obveze. Istovremeno, izbjeglicama koje budu dodijeljene kvotom EK morat će se ponuditi i nešto više.

Učenje jezika domaćina

Hrvatska nije bez iskustva u udomljavanju nevoljnika. Početkom devedesetih više stotina tisuća prognanika i izbjeglica ovdje je našlo sigurnost. Uspoređujući s brojem osoba koje tada nađoše luku spasa u Hrvatskoj, ovih nekoliko tisuća što će ih "raspodijeliti" europska birokracija ne bi trebalo predstavljati nikakav problem. Je li tako?

Europski su standardi prijma izbjeglica "malo drugačiji" od onog što se može opisati kao nacionalna solidarnost iz onih ratnih godina. Human pristup i nešto što se može prevesti kao "osmišljena svakodnevica" ključne su riječi u integriranju azilanata u zapadna društva. Naime, samo davanje krova nad glavom u kolektivnom smještaju i hrana "s kazana" smatraju se gotovo nehumanim pristupom rješavanju ovog problema. Naravno, u kriznim situacijama kao što je ova primjenjuje se i takav način prihvata. Istodobno se nastoji da to razdoblje bude što kraće te se čini sve što je moguće da stanovnici ovih kampova imaju osjećaj normalizacije života. Jer besposleno sjedenje u kolektivnom smještaju, bez ikakvih aktivnosti ili obaveza, smatra se, kratko i jasno – nehumanim.

Potpisnik ovih redova ima dvadesetogodišnje iskustvo u integriranju izbjeglica u norveško društvo. Takozvani "skandinavski model" prihvata primjenjuje sve veći broj zemalja zapadne Europe. Štićenicima prihvatnih centara nastoji se ponuditi poneka aktivnost svakog dana tako da barem na tren razmišljaju o nečem drugom, a ne o nevolji koja ih je snašla. Jer, da se razumijemo, nitko ne napušta svoj dom, obitelj, grobove svojih predaka, zemlju djetinjstva – drage volje.

Jedna od najuobičajenijih metoda odvlačenja misli na "drugu stranu" jest učenje jezika zemlje domaćina. Logika je jednostavna – bez znanja jezika nema ni uspješnog integriranja. A bez integriranja u društvo i na tržište rada takav je pojedinac "osuđen" na doživotnu ovisnost o socijalnoj pomoći, tj. opterećenje je državnom budžetu.

Neopravdano odsustvo s tečajeva jezika može biti sankcionirano čak i smanjivanjem socijalne pomoći. Ali nikada u tolikoj mjeri da osoba ostane bez sredstava za život. Ljudi se ne smiju dovoditi u negativna iskušenja kako bi sebi i obitelji osigurali preživljavanje.

Za hrvatsko je stanovništvo veoma bitan podatak da najveći dio izbjeglica koje će primiti voljom Europske unije dolazi iz Sirije. Ovo pak nije jedna kompaktna grupa. Pod pojmom Sirijci "kriju se" u stvari četiri različite "podgrupe" stanovnika. Najmanje je Asiraca – sirijskih kršćana. To su ustvari "najstariji Sirijci" i sirijski muslimani su uvijek na njih gledali kao na veoma važan dio sirijskog društva. Sirijski muslimani, opet, imaju različito porijeklo. Jedni su "izvorni Sirijci" – Arapi koji su većina u Siriji. Drugi su sirijski Kurdi što voljom "više sile" postadoše državljani Sirije. Treći su Palestinci protjerani iz Pojasa Gaze što već desetljećima žive i rade u Siriji. Ovi potonji mogli su živjeti, ženiti se, raditi... ali nisu mogli dobiti sirijsko državljanstvo. Vode se kao osobe bez državljanstva.

Opet, riječi musliman i islam u zadnje vrijeme veoma često u zapadnim medijima imaju negativan prizvuk. Moje je osobno iskustvo sa svim ovim sirijskim muslimanima da ih je većina religiozna koliko i članovi bivšeg Saveza komunista. Štoviše, njihova odbojnost prema ISIL-u veća je nego kod stanovnika Europe jer, zaboga, oni zbog ISIL-a napuštaju rodnu grudu i predaju se na milost i nemilost "europskim vrijednostima". Koje zapravo i nisu mnogo drugačije od njihovih.

Ljudi s diplomama

Prije "uvođenja demokracije" Sirija je bila veoma razvijena država. Većina je stanovništva imala posao, a mnogi od izbjeglica koje sada batinaju po europskim željezničkim stanicama imaju fakultetske diplome, ne samo sirijskih nego i europskih, a zbog tijesnih veza režima s Rusijom još više i prestižnih ruskih sveučilišta.

Danas mnogo obrazovanih ljudi, dobrih stručnjaka, odlazi iz Hrvatske u potrazi za boljim životom. Možda netko od izbjeglica koji se nastane u Hrvatskoj može zakrpati prazninu nastalu njihovim odlaskom?

>>I Makedonija razmišlja o dizanju ograde na granici; 'Ili to ili vojnici na granici'

>>Ovo je 7 mjera predsjednika Europske komisije za rješavanje izbjegličke krize