Imotski: Branitelji samo ovdje nisu na margini

Zašto je Imotski rasadište vrsnih nogometaša? Zašto Čondića već dugo nema u javnosti? Je li Zagvozd jedino mjesto u Europi koje ima Trg glumca? Koliko je Imotski dao poznatih književnika, znanstvenika i političara i glumaca? To su samo neka od pitanja na koja su odgovarali bivši predsjednik Središnjeg stožera za obranu digniteta Domovinskog rata Mirko Čondić, glumac i utemeljitelj kazališnog festivala u Zagvozdu Vedran Mlikota te proslavljeni nogometaš Hajduka i Hamburga Ivan Iko Buljan.

VL: Gospodine Čondiću, dugo vas nije bilo u medijima. Je li to vaša odluka ili više niste zanimljivi medijima?
ČONDIĆ: Iskreno govoreći, ima tu svega, ali to je u prvom redu moja želja. Ovaj sam razgovor prihvatio jer držim da mi je time iskazana velika čast te da je to, na neki način, dokaz da me poštujete kao branitelja te ono što sam godinama poslije radio kao čelnik Stožera.

VL: Gospodine Buljan, 1975. godine Večernjakovi su vas čitatelji proglasili najboljim nogometašem tadašnje Jugoslavije.
BULJAN: Točno. Stjecajem okolnosti, tada sam dobro igrao u Hajduku i reprezentaciji. Prema svim anketama, bio sam u samom vrhu popularnosti. Iskreno, rado se toga prisjećam. Putovao sam vlakom zbog magle u Zagreb s trenerom Tomislavom Ivićem kako bih primio tu nagradu.

VL: Ubrajate se među najpopularnije Imoćane. Kada ste osnivali festival u Zagvozdu, jeste li mogli zamisliti da će prerasti u ovakvu manifestaciju?
MLIKOTA: Ideja se rodila u neobveznom razgovoru koji sam vodio sa svojim pokojnim prijateljem Darkom Čurdom. Mislili smo da bi bilo zgodno pozvati prijatelje glumce u Zagvozd da odigraju nekoliko predstava. No kad smo vidjeli koliko je te prve godine bilo ljudi iz Zagvozda i cijele Dalmacije, znali smo da smo na dobrom putu. Naravno, tu nema velikih proračuna ni nagrada, a ne naplaćuju se ni ulaznice. Cilj je da se ljudi druže uz vrhunske predstave, za koje danas živi cijeli Zagvozd.

Ostatak intervjua pročitajte u nedjeljnom tiskanom izdanju