Ina kubik plina crpi za 0,7 kuna, a prodaje ga za 1,7 kuna

Iako se u Ini stalno pozivaju na gubitke koje bilježe na prodaji uvoznog plina jer Vlada štiti cijenu tog energenta za kućanstva kako bi čuvala socijalni mir (što je Ini argument za poskupljenja), nijednom se nisu pohvalili golemom zaradom koju imaju na prodaji plina iz domaće proizvodnje.

Gruba računica

Večernji list od dva neovisna izvora, inače stručnjaka u naftnom i plinskom biznisu, doznaje kako je cijena proizvodnje kubika domaćeg plina između 0,70 i jedne kune, ovisno o plinskom polju u sjevernom Jadranu (negdje je vađenje plina skuplje, negdje jeftinije), a taj isti plin Ina distributerima prodaje po cijeni od 1,7 kuna po kubiku. To znači da Ina na domaćem plinu, kojega godišnje proda oko 1,6 milijardi kubika, prema gruboj računici, ima zaradu od 1,542 milijarde kuna (nakon što se odbije i 3,6 posto rudarske naknade) ako se proizvodnja jednog kubika plina računa po najmanjoj cijeni od 0,70 kuna. Računa li se najveća cijena proizvodnje plina iz sjevernog Jadrana od jedne kune, to znači da je Inina zarada oko 1,08 milijardi kuna. Ina je pak u prvih devet mjeseci ove godine zabilježila gubitak od 460 milijuna kuna na uvoznom plinu (uvozi ga po cijeni od 2,2 do 2,4 kune kubik, a prodaje za 1,7 kuna), ali i s tim gubitkom Ina i dalje na plinu (onom iz domaće proizvodnje) ima enormnu zaradu. Cijena domaće proizvodnje plina u Ini je tretirana kao dobro čuvana tajna i ovo je prvi put da se objavljuju konkretni iznosi koje smo doznali od dva pouzdana izvora. Neupitno je da ulaskom Hrvatske u Europsku uniju cijena plina mora postati tržišna, odnosno da Vlada, kao drugi najveći dioničar uz mađarski MOL, više neće moći diktirati cijenu tog energenta, ali je nejasno zašto je MOL-u tako olako prepuštena domaća proizvodnja plina i zašto se službeno taje cijene njegove proizvodnje. Naime, prema Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju, Vlada bi do 1. prosinca trebala od Ine otkupiti poslovanje plinom, ali samo biznis uvoznim plinom.

Tako je svojedobno dogovoreno pod izlikom da država pod svojom kontrolom ima opskrbu plinom i da što dulje štiti cijenu tog energenta. Glavni akteri tog dogovora bili su bivši premijer Ivo Sanader i bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec. Taj se pak dogovor s Mađarima poklapa s vremenom kad je Damir Polančec, kao glavni pregovarač s MOL-om o izmjenama Glavnog dioničarskog ugovora između Vlade i MOL-a u Ini, navodno pomagao Podravkinim menadžerima da uz pomoć jamstava MOL-a dobiju kredit OTP banke, a kako bi se spasili od margin calla Marrill Lyncha. Vlada sada dvoji oko preuzimanja plinskog biznisa, a iz Ine poručuju kako su spremni zadržati plinski biznis, ali samo pod uvjetom da se on postavi na tržišne osnove. To znači drastično veće cijene plina od 30 do čak 100 posto. Komentirajući visoke zarade Ine na plinu iz domaćih izvora, naš sugovornik iz vrha Vlade kaže da ima slične informacije, ali, na žalost, smatra da se više ništa bitno ne može učiniti. Drži, naime, da su ključne greške počinjene još 2003. godine kad je počeo proces privatizacije nacionalne naftne kompanije. Tada se još bez problema proizvodnja domaćeg plina mogla izdvojiti u zasebnu državnu kompaniju koju se nije morala prodati Mađarima niti bilo kome drugome. Sada, nakon niza potpisanih partnerskih ugovora s mađarskim MOL-om, hrvatska Vlada može se, kaže naš sugovornik, samo nadati da će uspjeti izbjeći preuzeti obvezu preuzimanja gubitaškog uvoznog dijela plinskog biznisa jer bi to donijelo goleme štete za proračun.

Neupitna poskupljenja

Usto, moramo voditi računa o pretpristupnom sporazumu za EU koji Ini i MOL-u jamči da će plin od 2012. godine prodavati po tržišnim cijenama. Sve će to značiti drastično poskupljenje plina, ali se naš izvor u Vladi nada da do njega ipak neće doći bez određenih odgoda. S druge strane, plinski stručnjaci upozoravaju kako u Ini moraju biti svjesni da tržišne cijene donose i tržišne uvjete poslovanja. Ina sada plaća 3,6 posto rudarske naknade za eksploataciju nafte i plina, a ta ista naknada u Mađarskoj iznosi 12 posto. Glavnim ugovorom o plinskom poslovanju predviđeno je da Ina tek od 2015. do 2025. tu naknadu plaća 10 posto. Stručnjaci kažu i kako bi Vlada Ini mogla uvesti dodatni porez na vađenje nafte i plina.