Najbolje stvari u životu događaju se slučajno, tako bi početak svog druženja s Ultrom mogao opisati Mihael Kolčić. Kako sam kaže, njihovo druženje počelo je nakon što je slučajno na Facebook stranici udruge Indigo vidio priču o psu kojeg nitko neće. Točnije, o psu koji nikoga neće.
– Pisalo je da je udomljen pa vraćen, da uopće ne prilazi ljudima koji bi ga željeli udomiti, samo ih pogleda i ukopa se na mjestu. Ni u šetnju nije htio sa svima. Dvije godine bio je na terenu na kojem se Indigo brine o psima. Imao sam psa dok sam bio dijete, ali nikad ovakvog psa. Nisam se ni susreo s ovakvim pasminama kao što je Ultra. Javio sam im se i rekao da ga želim upoznati. Nikad u životu nisam napravio takvo što – govori nam Mihael. Kad je stigao na teren, bio je siguran da mu Ultra neće htjeti ni prići, da će dolazak biti uzaludan. No Ultra je iznenadio sve, i njega i volontere. Kako to znaju reći, njih dvojica su odmah kliknuli.
– Očekivao sam da se neće htjeti pomaknuti, ali on je odmah došao do mene. Odmah smo išli i u šetnju – prisjeća se dana kad su se upoznali. Bila je to ljubav na prvi pogled, obostrana. Dva tjedna Mihael je dolazio na teren, družio se s Ultrom i šetao ga. Zbog njega je dva tjedna išao i u školicu. Jer, kaže, tek poslije je shvatio da je škola zapravo bila za njega, Ultra je već sve znao. Bilo je to prije pet godina, Ultra više ne živi u boksu, ne druži se samo s volonterima koje poznaje, ne bira društvo. Pet godina Ultra živi u svojem zauvijek domu, u domu Mihaela Kolčića. Bio je u početku malo nepovjerljiv, govori Mihael, ali sad je to sve daleka prošlost.
– Nemamo baš nikakvih problema, bitno je samo da ima dovoljno aktivnosti. Prohodamo nas dvojica i deset kilometara dnevno. Kad smo u šetnji, ako vidi drugog psa, prelazi na drugu stranu, uopće ga ne zanima – opisuje i dodaje da je Ultra zapravo spasio njega. Jer takvu ljubav i prijateljstvo nikada nije imao. Zajedno su prošli svašta, bilo je tu i lijepih i malo manje lijepih životnih iskustava, ali sve su mogli zajedno. Obišli su planine, šume, mora i jezera, odmarali se i uživali. I uvijek su u svemu imali podršku Indiga, kad god je trebalo volonteri su bili dostupni. Nedavno su iskusili i kako je to kad se razdvoje jer Mihael je morao na poslovni put na drugi kraj svijeta i Ultra nije mogao s njim.
– Nije me bilo tri tjedna, o Ultri se brinula moja djevojka Tea. Bila je kod mene, u mojem stanu, sve je bilo savršeno – opisuje kako je prošla njihova prva razdvojenost. I uz smijeh dodaje: – Svi samo pitaju kako je to Ultra preživio, a nitko ne pita kako je bilo meni!
Svoju sreću Ultra je dugo čekao, ali da nije bilo udruge Indigo i njihova "terena", kako sami zovu prostor u kojem se brinu za pse, pitanje je bi li se Mihael i Ultra ikada upoznali. I pitanje je što bi bilo s Ultrom i gdje bi on danas bio. Teren je u mirnom okruženju u kojem psi uživaju u šetnjama, a mogu i plivati u obližnjem jezeru. Godinama je Indigo ulagao u ovaj prostor, nedavno su proslavili 11. rođendan, kako bi bio idealan za rad sa psima, posebno s onima koji zahtijevaju posebnu pažnju i resocijalizaciju. Uspjeli su stvoriti sigurno okruženje za pse koji traže domove, a do sada su udomili oko 4500 pasa.
– Na terenu trenutno ima 13 boksova, od kojih su neki rezervirani za karantenu i hitne slučajeve. Teren je ključan za spas pasa s problemima u ponašanju, pasa koji zahtijevaju poseban tretman prije nego što mogu biti udomljeni, dok ostali spašeni psi borave kod "čuvalica" do udomljenja – kažu iz Indiga. Posljednjih mjesec dana pokrenuli su kampanju 'Pomozi nam da ostanemo doma' kako se ne bi morali iseliti s terena jer on je predmet dražbe zbog stečaja vlasnika. Javna dražba završava 12. prosinca, a da bi ostali doma moraju sakupiti 136.500 eura, a uz to moraju platiti i porez. Kako napreduju u sakupljanju donacija objavljuju svaki dan na svojoj Facebook stranici. Do 6. studenog na računu za donacije prikupljeno je 102.905,53 eura. Pomažu im sportaši i glazbenici pa će za udrugu biti održana dva koncerta - jedan je 14. 11. u Tvornici, a drugi 16.11. u Route 66. Organizira se i teniski turnir, 1. prosinca, a sav prihod od kotizacija uplatit će se na račun Indiga. Pripremaju na svojem "terenu" i Advent koji će se održati 30. studenog.
– Prije mjesec dana to nam se činilo miljama daleko, ali uz vašu nesebičnu pomoć prošle smo 100.000 eura. Sada znamo da ćemo uz vas uspjeti – kažu u Indigu. Ovaj teren, ističu, kroz godine je postao ključan za resocijalizaciju i Udruga ga treba kako bi uspješno nastavila spašavati sve potrebite pse.
I Mihael Končić podržava kampanju, zauvijek je zahvalan Indigu što je spasio i čuvao Ultru dok se njih dvojica nisu upoznali. Ultra je promijenio njegov život i uživaju u svakom zajedničkom danu.
Lijepa i dirljiva priča na prvu, ali zapravo tužna i pogrešna! Pas je u mnogo stvari i napredniji i bolji od čovjeka, psa kojega je priroda osmislila! Ovo nije prirodni pas, ovo je pas kojega je uzgojio čovjek i čiji je jedini smisao biti ljudska igračka. Ovaj pas bi umro od gladi u prirodi, a po prirodi je lovac - tužno da ne može biti tužnije! Dakle čovjek ga je pretvorio u igračku, u stvar! I sada se taj pas kastrira, veže na uzicu, brnjice, zatraranje u boksove, stanove i sl. Ne smije obavljati nuždu kada želi, a nema inteligenciju da ode na ljudski WC koji je pokraj njega. Ovaj čovjek ispada kao spasitelj, a spašava psa kojega su ljudi upropastili i osakatili za njega! Dakle umjetna situacija, kvazi realnosti - vrlo slično virtualnoj stvarnosti. Da bude još tužnije taj čovjek u tom psu vidi svoje dijete i brine se za njega kao da je dijete i kao da je to bespomočna osoba (a rekli smo da je pas i bolji i sposobniji od čovjeka u mnogo ćemu - ali prirodni pas). Još tužnije je to da će taj čovjek jednog dana imati svoje dijete i da mu neće pridavati toliku pažnju kao što daje psu! Ispada da mu je pas bio važniji od vlastitog djeteta!?!?! Hoće li i sa djetetom planinariti 10km i biti 10 sati dnevno mu na skrbi??? Neće!