Veleposlanik Indije u Hrvatskoj Arindam Bagchi u intervjuu za Večernji list govori o sukobima i napetostima između dviju nuklearnih sila, Indije i Pakistana, o gospodarskoj suradnji s Hrvatskom, kao i o priljevu indijskih radnika i stručnjaka u našu zemlju. Nezaobilazna tema, naravno, bila je i veliki uspjeh hrvatskog nogometnog stručnjaka Igora Štimca koji vodi indijsku nogometnu reprezentaciju. Između ostalog, veleposlanik Bagchi otkrio nam je da će u Zagrebu, na obljetnici 150 godina rođenja indijske ikone Mahatme Gandhija, 2. listopada biti otkrivena njegova bista.
U Indiji je zavladala euforija nakon što je indijska nogometna reprezentacija pod izborničkim vodstvom bivšeg hrvatskog reprezentativca i izbornika Igora Štimca u utakmici u Dohi s prvakom Azije Katarom u kvalifikacijama za SP 2022. igrala neodlučeno 0:0.
Drago mi je što je bivši istaknuti hrvatski nogometaš Igor Štimac sada trener indijske nogometne reprezentacije i nadam se da će Indija pod njegovim vodstvom i dalje postizati sjajne rezultate. Indijska je reprezentacija prije nekoliko dana igrala neodlučeno s reprezentacijom Katara što je doista dobar iskorak. Također, spomenuo bih da su i drugi hrvatski nogometni treneri, poput Roberta Jarnija, angažirani u indijskoj nogometnoj ligi, što je za indijski nogomet izuzetno važno.
U zadnje vrijeme brojni indijski radnici dolaze raditi u Hrvatsku. Možemo li ubuduće očekivati još više indijskih radnika? Što ih je, osim financija, privuklo da dođu raditi u Hrvatsku?
Rast indijskoga gospodarstva ogleda se i u sve većem broju indijskog stanovništva koje putuje u inozemstvo te se tako i u Hrvatskoj u posljednjih pet godina pet puta povećao broj turista iz Indije. Spomenuo bih da osim turista i brojni indijski stručnjaci i radnici sve više dolaze u Hrvatsku zbog dobrih mogućnosti i sjajnih životnih i radnih uvjeta. U idućem razdoblju očekujemo još veći rast dolazaka indijskih radnika i stručnjaka.
Predsjednik Republike Indije, Ram Nath Kovind, početkom godine posjetio je Hrvatsku s delegacijom gospodarstvenika. Kakvom ocjenjujete gospodarsku i kulturnu suradnju između Indije i Hrvatske?
Sretan sam što mogu primijetiti da odnosi između Indije i Hrvatske jačaju. Ova godina bila je vrlo sadržajna što uključuje i prvi posjet indijskog predsjednika Hrvatskoj. Bio je u pratnji poslovne delegacije koja je sudjelovala u korisnim razgovorima s hrvatskim poslovnim ljudima. Naše dvije zemlje dijele slične poglede na razna međunarodna pitanja kao što su borba protiv terorizma i rješavanje problema klimatskih promjena. Sada radimo i na međusobnom jačanju gospodarskih odnosa. Kao što znate, Indija je već godinama najbrže rastuće veliko gospodarstvo na svijetu i cilj nam je da u idućih pet godina postanemo ekonomija od pet trilijuna dolara.
Golemo indijsko tržište hrvatskim gospodarstvenicima pruža ogromne mogućnosti. Napravili smo veliki napredak u znanosti i tehnologiji te je naš sektor informatičke tehnologije globalno prepoznat. Naše vještine u zdravstvu i farmaceutskom sektoru također su prepoznate i priznate širom svijeta. Važno je naglasiti i indijska ulaganja u navedene sektore u Hrvatskoj. Indija je snažna sila kada je riječ o ulaganju u svemirski program, s uspješnim misijama na Marsu i Mjesecu. U nedavnoj misiji na Mjesec, uspješno je lansirana svemirska letjelica, no pri slijetanju na Mjesec, nažalost, nije uspostavljena komunikacija.
Imamo vrlo jake kulturne veze što potvrđuje i organizacija ovogodišnjeg Festivala Indije. Neki su se događaji već odvijali prije ove godine, a drugi su zakazani za nadolazeće mjesece. Festival Indije uključuje, primjerice, plesne nastupe, festival hrane, filmski festival itd. Kao što znate, indijska kinematografska industrija je najveća na svijetu, a neki su filmovi snimljeni i u Hrvatskoj.
Analitičari su uvjereni da bi indijski potez, ukidanje posebnog statusa Kašmira, mogao dodatno potaknuti oružanu pobunu u Kašmiru koja traje već više od tri desetljeća i u kojoj je živote izgubilo više od 70 tisuća ljudi, uglavnom civila, kako na to gledate?
Uzimajući u obzir nasilje koje podupire Pakistan izvan svojih granica, Indija je uvela preventivna ograničenja tijekom ukidanja članka 370., u velikoj mjeri ograničene na komunikaciju te preventivno zadržavanje ljudi koji bi vjerojatno poticali nasilje. Tijekom kolovoza ta su ograničenja postupno ukinuta. Više od 90 posto Jammua i Kašmira sada nema nikakva ograničenja. Sve fiksne telefonske linije su funkcionalne, a i mobiteli su funkcionalni u mnogim dijelovima. Situacija u Jammuu i Ladakhu je potpuno normalna, a normalizira se brzo i stanje u Kašmiru.
Počeli su redoviti letovi, škole, vladini uredi i bolnice funkcioniraju normalno te nema nestašice osnovnih proizvoda. Vidjeli smo izmišljene izvještaje o navodnom mučenju koje provode indijske snage, no oni su potpuno lažni i nastavak su pokušaja Pakistana da stvori probleme u Jammuu i Kašmiru. Očekujemo uskoro potpunu normalizaciju u Jammuu i Kašmiru na temelju sigurnosne situacije na terenu. Također bih naglasio da će na temelju naše vitalne demokracije, naš Vrhovni sud uskoro raspravljati o peticiji protiv ukidanja članka 370. To je primjer transparentnosti koju Indija prakticira.
Separatistički vođe traže rješavanje kašmirskog pitanja referendumom, kako bi ljudi odlučili hoće li ostati dijelom Indije, hoće li se pripojiti Pakistanu ili biti neovisni. Zašto Indija odbija referendum?
S vremena na vrijeme s pakistanske strane čujem strašenje referendumom. Realnost je to da je 1948. u Vijeću sigurnosti UN-a usvojena rezolucija kojom se traži od Pakistana da ukloni sve pljačkaše i svoje regularne trupe iz cijelog Jammua I Kašmira. Tek nakon što je Pakistan učinio taj korak, Indija je smanjila svoje snage i nakon toga bilo je predviđeno provođenje referenduma. Vjerojatno mnogi od vaših čitatelja ne znaju da je narod Jammua i Kašmira, pod vodstvom omiljenog vođe Šeika Abdullaha koji je postao šef vlade Jammua i Kašmira, želio postati dio multietničke Indije, a ne Islamske države Pakistana. Tvrdnja Pakistana da se muslimanska većina Jammua i Kašmira želi priključiti Pakistanu očito je kriva i to bi se raskrinkalo referendumom o priključenju Indiji ili Pakistanu (nije bila predviđena treća opcija).
Zbog toga se Pakistan nije pridržavao uvjeta i prvih koraka predviđenih rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a, a to je povlačenje pakistanskih trupa iz Jammua i Kašmira. Dopustite da ponovim, Vijeće sigurnosti UN-a nije tražilo od Indije da povuče svoje trupe. Samo je zahtijevalo od Pakistana da to učini. S vremenom, Pakistan je na okupiranom dijelu Jammua i Kašmira promijenio demografsko stanje i mogućnost referenduma je izgubljena. Od tada je narod Jammua i Kašmira birao svoje vođe na brojnim izborima i sada je to potpuno integrirani dio Indije.
Koliko su istinite špekulacije da iza te odluke stoji hinduistička nacionalistička stranka Bharatiya Janata (BJP) na čelu s premijerom Narendrom Modijem?
Ukidanje članka 370. obećano je u izbornom programu BJP-a i dobilo je veliku podršku, a to je jasan znak da ljudi podržavaju taj korak.
Zbog spora oko prava na pokrajinu Kašmir došlo je do rata između dviju susjednih zemalja netom nakon podjele Indije 1947. godine. Indija i Pakistan vodili su tri rata za Kašmir – 1947., 1965. i 1999. – te još jedan 1971. oko prava na nezavisnost Istočnog Pakistana. Strahujete li da bi ta odluka mogla dovesti do novog rata između dviju nuklearnih sila?
Kao što sam spomenuo, naša pozicija glede članka 370. nije vezana uz Pakistan ili neku drugu stranu zemlju. Unatoč tomu, Pakistan je odlučio poduzeti jednostrane korake kao što je protjerivanje visokog povjerenika (veleposlanika), ukidanje trgovinskih i transportnih veza, povećanje artiljerijskih napada na našoj granici i ubacivanje terorista iz Pakistana u Indiju. Također, prijeti nuklearnim napadom da plaši međunarodnu zajednicu. Indija ne želi konflikt s Pakistanom i spremna je očitovati se o svakoj bilateralnoj temi kroz razgovore u atmosferi lišenoj terora i nasilja. Također, što se tiče nuklearnog oružja, vodimo tzv. no first use politiku. Međunarodna zajednica bila je kritična prema provokativnim izjavama koje su dolazile od pakistanskih vođa i njihovim otvorenim pozivima na nasilje i džihad. Nadamo se da će Pakistan obratiti pozornost na taj savjet. Štoviše, po sporazumu iz Simla iz 1972., Indija i Pakistan su se obvezali rješavati svoje nesporazume bilateralno.
Zašto je Indija ukinula poseban status Kašmiru i podijelila tu himalajsku regiju na dva dijela unatoč tome što se očekivalo da će ta odluka naići na veliki otpor u tom spornom području s muslimanskom većinom i povećati napetosti s Pakistanom?
Vlada Indije predstavila je 5. kolovoza indijskom parlamentu prijedlog da se ukine članak 370. indijskog ustava te da se Jammu i Kašmir reorganiziraju u dva nova savezna teritorija – Jammu i Kašmir te Ladakh. Ti prijedlozi potvrđeni su dvotrećinskom većinom oba doma parlamenta i dobili su podršku ljudi širom Indije. Naime, kada je završena britanska kolonijalna uprava, stvorene su nove države Indija i Pakistan. Dio Britanske Indije, koji je bio pod izravnom upravom Ujedinjenog Kraljevstva, komisija predvođena Sir Cyrilom Radcliffom podijelila je na Indiju i Pakistan. Međutim, stotinjak kneževina odnosno marionetskih kraljevstava preko kojih su Britanci vladali velikim dijelom Britanske Indije, dobilo je mogućnost odlučiti se hoće li se pridružiti Indiji ili Pakistanu. Uzmite u obzir da opcija neovisnosti nikada nije bila na stolu. Dok se većina poglavara tih kneževina odlučila do kolovoza 1947. (kada Indija i Pakistan postaju neovisni), maharadža Jammua i Kašmira nije se odlučio za jednu stranu u nadi da će ostati kralj.
Međutim, u listopadu 1947. pakistanski pljačkaši, koje su podupirale pakistanske oružane snage, napali su Jammu i Kašmir i gotovo stigli do glavnoga grada Srinagara. Vidjevši veliko uništavanje koje su prouzročili napadači, maharadža je pozvao Indiju za vojnu pomoć. Jasno, Indija je ponudila poslati takvu pomoć samo ako se Jammu i Kašmir odluče priključiti Indiji jer nismo željeli prolijevanje krvi na stranom tlu. Maharadža je potpisao formalni instrument o pridruženju i indijske snage su poslije toga odbile napadače. Da bi se izbjeglo dodatno nasilje, proglasili smo primirje i prenijeli sve na Ujedinjene narode. Nažalost, umjesto žurnog rješavanja stvari, Ujedinjeni narodi, stisnuti politikom hladnog rata, odgodili su to pitanje. Potkraj 1949., kada je finaliziran indijski ustav, konflikt u Jammuu i Kašmiru trajao je i dalje. U skladu s time, uvedeno je privremeno rješenje označeno kao članak 370. koji je nosio posebne odredbe o Jammuu i Kašmiru.
Jako bih volio naglasiti dvije stvari. Prvo, to je bila jedina privremena odredba u cijelom našem ustavu, i za razliku od drugih članaka, postojao je poseban mehanizam u samom članku da ga se može promijeniti ili ukinuti. Taj mehanizam korišten je i prije radi implementacije indijskih zakona u Jammuu i Kašmiru, a isti je mehanizam korišten i ovaj put. Drugo, sve instrumente ratifikacije, koji su sadržajno bili isti i nije bilo posebnih odredbi za Jammu i Kašmir, potpisalo je više od 560 kneževina. Poput ostalih saveznih država, predstavnici Jammua i Kašmira bili su dio ustavotvorne skupštine koja je sastavila indijski ustav. Da nije konflikt 1949. bio u tijeku, važeće odredbe za Jammu i Kašmir bile bi iste kao i za ostale kneževine koje su se odlučile priključiti Indiji.
Međutim, Pakistan tvrdi suprotno, da je Kašmir integralni dio Pakistana?
Moram ponoviti da je članak 370. bio samo privremena odredba u indijskom ustavu, koja je sada ukinuta. Složili biste se da je 70 godina dugo razdoblje za privremenu odredbu. Jasno je da je to unutarnje pitanje za Indiju. Pakistan ili bilo koja druga država ne bi trebali imati na to komentara. Mi nismo promijenili naše vanjske granice ili poduzeli mjeru koja utječe ili prijeti nekom susjedu. Želio bih dodati da je 1956. Indija prošla sveobuhvatnu reorganizaciju svojih saveznih država osim Jammua i Kašmira koji su bili izostavljeni zbog članka 370. Stvaranje dva nova savezna teritorija je dio dugo čekajuće reorganizacije radi administrativnih uvjeta za bolje upravljanje i bolji društveno-ekonomski razvitak cijele regije. Za vaše čitatelje koji možda to ne znaju, kneževina Jammu i Kašmir ima tri zasebne regije – Kašmir (čiji je veliki dio pod okupacijom Pakistana od listopada 1947.), Jammu i Ladakh. U odvojenom saveznom teritoriju Ladakhu očekuje se veći razvoj tog većinski budističkog područja.
Članak 370. otežavao je društveno-ekonomski razvoj Jammua i Kašmira. Njegovim ukinućem sada su svi stanovnici indijski građani i uživaju sve prednosti toga. Zapravo, uredba iz 1954. člankom 370. ograničavala je slobodu kretanja, kupnju imovine, naseljavanje i obrazovne mogućnosti lokalnom stanovništvu dovodeći do izostanka investicija izvan savezne države. Lošu ekonomsku situaciju i visoku nezaposlenost Pakistan je koristio za podupiranje separatističkih i terorističkih aktivnosti.
Nadalje, mnogi progresivni zakoni u Indiji nisu bili provedeni i u Jammu i Kašmiru zbog članka 370., poput nasljednog zakona za žene, zakona o zaštiti djece, zakona protiv obiteljskog nasilja, izbjeglička prava itd. Više od 40 milijardi američkih dolara pomoći središnje vlade zadnjih je 15 godina zlorabljeno zbog korupcije lokalnih vođa. Ukidanjem članka 370. nadamo se većoj efikasnosti administracije te poboljšanju društvenog i ekonomskog života ljudi. Također očekujemo da će se stanovništvo Jammua i Kašmira sada osjećati ravnopravnim građanima najveće demokracije na svijetu.
Kada će stići bista indijske ikone Mahatme Gandhija u Zagreb i čija je to bila ideja?
Ove godine obilježava se 150 godina od rođenja Mahatme Gandhija koji je u cijelom svijetu poznat kao ikona mira i nenasilja. Tijekom posjeta, naš je predsjednik najavio darivanje poprsja Mahatme Gandhija hrvatskom narodu. Pronašli smo odgovarajuće mjesto u Zagrebu gdje će poprsje biti postavljeno te se nadamo da ćemo ga otkriti 2. listopada kada slavimo obljetnicu rođenja Mahatme Gandhija.